I staro i mlado, svi, svi – u knjižnicu!

KnjižničarkaNakon što sam u rasplinuto nedjeljno poslijepodne pročitao tekst “Daj piscu lapo kunića” uspopastio sam se ko čigra, kakvih pola kune, gdje ih mogu dobit, kuna po kuna pogača, daj ovamo te pare.

Požudno sam pogledom preletio tekst. Koliko sam shvatio, svaki domaći pisac bi, kad netko posudi neku od njegovih knjiga u knjižnici, dobivao za tu knjigu pola kune. Ajme, majko! Odmah sam u parku, odakle laptopom frekvencionaški hvatam nezaštićeni Internet iz kvartovske ćevabdžinice, nastavio izguglavat sve gradske knjižnice da provjerim u kojima se nalazi bilo koja od mojih otisnutih literarnih drkotina.

Trasu krećem u akciju, ajde napokon nešto da se trgnem i nekaj si malo zaradim od svog spisavljenja. Regrutirat ću sve svoje tetke, bratiće, ujne i prijateljice od stare, da krenu posuđivat moje knjige. Već sutra, ako svih mojih pet tetaka i osam bratića iliti sestrića, posude moje knjige, meni bi na račun kapnulo…. 8+5=13. Znači, zaradio bih samo na njima skoro sedam kunića, a da kurcem nisam mrdnuo. Jebeno, jebeno, jebeno! Napokon imam cilj u životu, preko svoje rodbine i prijatelja napravit ću opsadu knjižnica, te babe koje tamo rade dobro će upamtiti moje ime, i naštambiljat se datuma na papirić.

Prošle zime u trešnjevačkoj knjižnici poskrivećke sam jednu svoju zbirku priča pokušao staviti na policu s natpisom NAJPOSUĐIVANIJE KNJIGE, htio sam barem na trenutak biti uz bok Milani Vlaović i Sranju života od Mirjane Krizmanić. Neka pravovjerna, štrkljasta knjižničarka me skužila. Da šta ja to radim, pozvala me na red, baš kad sam uguravao knjigu u prestižnu policu. Istrčao sam bez riječi van iz knjižnice kao teški manijak. Tada sam se zakleo da to više nikad u životu neću napravit.

Ali sad hoću, boli me kurac, hoću te pare, ići ću po knjižnicama i kradom stavljati svoje knjige među najčitanije. Ako me krene, plus to sa rodbinom i frendovima, mogu počet zarađivat po 20 kuna dnevno, ubrzo bih mogao nadjebat i Josipovića i Seida Vajtu koji sigurno solidno zarađuje od autorskih prava. Ajde, napokon nešto se pokrenulo sa piscima i to opipljivo. Ima nade za pank spisateljske nomade. Kao vojnik na straži kao pisac koji lapo kunića traži. Moram nazvat staru, bit će i ona sretna kad ovo čuje.

Željko Špoljar

Men’s salon in Dubai

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More