Split 3 – Sjaj i bijeda splitskog urbanizma

U njujorškoj MoMA-i je sredinom srpnja otvorena izložba Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980. (kustosi Martino Stierli i Vladimir Kulić) s preko 400 crteža, modela i fotografija posuđenih iz brojnih arhiva, privatnih kolekcija i muzeja s područja bivše Jugoslavije. Iako većina stanovnika s područja bivše države neće pogledati izložbu, niti je za njih postavljena, ona je važna i za naše prostore jer institucijski giganti poput MoMA-e daju svojevrsni legitimitet umjetničkim fenomenima ili kulturnim paradigmama koji time ulaze u tzv. mainstream, opće mjesto u povijesti zapadne civilizacije.

Na MoMA-inoj izložbi prezentirana su i dva splitska primjera: Stadion Poljud (1976.-1979.) Borisa Magaša kao primjer strukturalnog ekspresionizma i Treći splitski rajon tzv. Split 3 (1968.) kao vrhunski primjer urbanizma. “Sagrađen u 1970-tima, Split 3 je bio jedan od posljednjih velikih urbanističkih projekata u Jugoslaviji i jedan od najambicioznijih i najuspješnijih. Proširenje Splita je bilo kombinacija megastruktura zgrada i nebodera s posebnom pažnjom na pješačkim ulicama koje su zamišljene kao forumi urbanog života i spoj prostora za življenje, rad i dokolicu. Ovaj se pristup razlikovao od ranijih primjera poput Novog Beograda i Novog Zagreba koje su obilježavali široki prostor i odvojene zone za stanovanje, rad, dokolicu i prijevoz. Split 3 je osigurao stanovanje za približno 50 000 novih stanovnika. Ovaj ogromni pothvat je međunarodno priznat zbog svog komunalnog i javnog prostora te njihove integracije u postojeći teren, što je omogućilo pogled na more većini stambenih jedinica i time uspostavilo organski kontinuitet s antičkom centurijacijom“, stoji u katalogu izložbe.

Skulptura Vaska Lipovca postavljena je kratkotrajno na početku ulice Šime Ljubića autora Dinka Kovačića i Mihajla Zorića. U Provedbenom planu Smrdečac bilo je predviđeno postavljanje modularne skulpture u ulici Ruđera Boškovića. Izvor: 50 godina Splita 3

Samo koji mjesec prije njujorške izložbe, i splitska je publika imala priliku vidjeti znatno manju, ali vrlo značajnu izložbu u sklopu multidisciplinarnog projekta „50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi stanovnici“ autorica  dr.sc. Višnje Kukoč i urbanistice Jelene Borote. Prema riječima autorica, jedan od razloga postojanja ovog projekta koji je uključivao i okrugli stol, niz predavanja, šetnje rajonom i koncert jest edukacija i dijalog o naslijeđu rajona Splita 3. A što je naslijeđe Splita 3? Prema riječima Jelene Borote

„Projekt Splita 3 sadrži u sebi različite elemente  koji tvore kompleksan identitet grada. Vizija suvremene mediteranske zajednice oživotvorena je kroz elemente ulica i drugih javnih prostora. Funkcija Splita kao regionalnog središta u administrativnom, obrazovnom i kulturnom pogledu sustavno je osmišljena, sagledan je razvoj turizma, trgovine i tako dalje.“

Hm. Fast forward 50 godina: kompleksan identitet grada sveden na gotovo isključivo turističko odredište masovnog turizma, dok sve druge vizure i potencijalni identiteti blijede; vizija ne seže dalje od nečijeg mandata i eksploatacije prostora za privatne i sitne interese s ozbiljnim ekološkim i sociološkim implikacijama; suvremena zajednica u kojoj ljudi napuštaju grad jer bježe pred navalom turista ili žele na istima zaraditi; javni prostor okupiran koncesijama, ležaljkama i suncobranima, štekatima, a sve što nije komercijalno ili isplativo brzo gubi bitku…

„Promjenom društveno-političkog sistema nakon 1991. godine privatno vlasništvo je došlo u prvi plan, a grad je kolektivni proizvod. Tu činjenicu nije bilo lako sagledati tada, situacija je bila nova, pravila nepoznata, a posljedice koje danas vidimo neočekivane. Drugim riječima struka i stručna javnost nose svoj dio odgovornosti. Danas to vidimo, nastojanja struke se mijenjaju, polako ali ipak ide ka boljemu“, komentira Višnja Kukoč.

Iako je bez sumnje riječ o kvalitetnim izložbama koje imaju svoju ulogu kao povijesni i arhivski doprinosi, njihova stvarna važnost je mala i ograničena budući da teško mogu promijeniti stanje na terenu: velika većina tih projekata koji su uglavnom ostali nedovršeni jer ih je pregazilo vrijeme i porast stanovništva je u stanju devastacije ili propadanja, mogućnost konzervatorske zaštite ne postoji jer arhitektura druge polovice 20. stoljeća nije još priznata kao kulturno dobro (već bi se trebala štititi GUP-om!), a odavno je evidentno da su potencijali socijalističkog urbanizma u hrvatskoj ostali neiskorišteni. Na tako neiskorišteni potencijal se parazitski nadovezao divlji kapitalizam, prostorni kaos, nepostojanje zakona koji jasno reguliraju urbanističke standarde…

Izvor: Arhitekti.hr

Višnja Kukoč, pak, vjeruje da je „moguće i potrebno  krenuti od malih realizacija istovremeno imajući u vidu širu sliku i mogućnost sveobuhvatnijih promjena. Potrebno je krenuti s malim, pilot-projektima koje je moguće realizirati s malo novaca, npr. urediti put do mora na Trsteniku, koji bi se povezao na prvonagrađeno natječajno rješenje za Žnjanski plato, koji će stanovnici lako prepoznati i tako stvoriti platformu za sljedeći korak i suradnju struke i javnosti.“ U obranu splitskih autorica, one su zbilja pokušale organizacijom okruglog stola i niza predavanja potaknuti na dijalog, otkriti moguća rješenja, ali sve je to završavalo u slijepoj ulici malverzacija na hrvatski način i skromnih mogućnosti da se struka s takvom situacijom realno nosi.

Izvor: 50 godina Splita 3

„Projekti poput Splita 3 više nisu mogući,  ali ni potrebni u smislu nove izgradnje. Potrebno je razmišljati o održivom gradu, ali ne isključivo unutar okvira energetske učinkovitosti već u smislu urbane obnove i vraćanja gradova njegovim stanovnicima, točnije vraćanja javnih prostora stanovnicima. Pri tom je poželjno ugledati se na uspješne modele planiranja grada, na Split 3 i proučavanjem zbog čega njegovi kvartovi dobro funkcioniranju možemo doći do korisnih zaključaka, a možda i metoda na koji način popraviti ono što nazivate “prostornom degradacijom” ili “stvarnim prilikama”. Naravno, da bi takvi poduhvati bili uspješni nije dovoljno proučavanje dobrih praksi. Potrebna je sinergija različitih struka, ali i politička i zakonodavna potpora. Međutim, negdje moramo početi“, zaključuje Jelena Borota.

Kada je u listopadu 1981. američka spisateljica i aktivistkinja koja se bavila urbanizmom temeljenim na ideji zajednice Jane Jacobs svratila i do Splita, zapisala je da ju „Split 3 čini jako optimističnom i da se već veseli ponovnom dolasku“. Nije mi poznato je li bila upoznata s onim što se kasnije događalo sa Splitom 3, ili o utjecaju post socijalizma, tranzicije i kapitalizma na hrvatski urbanizam općenito, ali je još 1961. u knjizi The Death and Life of Great American Cities svu mudrost urbanizma sažela u dvije rečenice: „Dosadni, inertni gradovi, istina, sadržavaju sjeme svoje vlastite destrukcije. Ali, živi, raznoliki, intenzivni gradovi sadržavaju sjeme vlastite regeneracije…“

Anita Kojundžić Smolčić

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...