Nepovjerenje u sustav uglavnom se prelama preko leđa socijalnih radnika

Svakog ponedjeljka narednih mjesec dana objavljivat ćemo najbolje radove studenata 3. godine socijalnog rada Pravnog fakulteta u Osijeku. Svi se eseji dotiču važnih društvenih problema i ljudskih prava te nude posve drugu stranu medalje o mladima kao apatičnima.

Zlostavljanje djece i žena, agresije svih mogućih oblika, razvodi brakova, udomljavanje djece, izmještanje djece iz obitelji, nadzor nad obiteljima, skrbništvo, samo su neke od situacija u kojima se socijalni radnici nalaze svakodnevno. To nije posao kao svaki drugi.

Javnost nerijetko socijalne radnike naziva uhljebima i ”tamo nekim radnicima, koji samo za veliku plaću sjede po kancelarijama i ništa ne rade”. Možemo samo pretpostaviti kako ih u njihovom vlastitom neznanju vjerojatno ometa i sam naziv tog zvanja koji sadržava imenicu radnik. Taj tzv. uhljeb tako nakon završetka studija uglavnom obilazi korisnike. Najmanje sjedi u kancelariji. Nakon posla dogodi se da ne može odvojiti misli od radnog dana jer uvijek postoji dvojba. Je li postojalo možda neko bolje rješenje bez obzira na to što je dao sve od sebe? Na dvojbu dodatno sjeda poštivanje procedura i zakonskih regulativa, iako bi ih iz vlastitih moralnih razloga, možda riješio i drukčije.

Nedavno su portali prenijeli vijest o ”nepoznatom heroju” i ključnoj osobi koja je pomogla u potrazi za Filipom Zavadlavom. Riječ je o socijalnom radniku, djelatniku Centra za socijalnu skrb Split, koji je prepoznao identitet osumnjičenog sa snimke te utvrdio o kome je riječ. Nedugo zatim, kontaktirao je Zavadlava i njegova oca, dogovorio sastanak u obližnjem kafiću te potom obavijestio policiju. Upravo je zahvaljujući angažmanu tog socijalnog radnika potraga završila u najkraćem mogućem roku bez ikakvih problema i dodatnih žrtava.

Netko bi pomislio da će postupci tog socijalnog radnika među čitateljima pobuditi pozitivne reakcije. Međutim, dogodilo se upravno suprotno. Komentari na društvenim mrežama pljuštali su optužbama. On je taj koji želi ”pograbiti mast” i svojih pet minuta slave. Socijalnom radniku i cjelokupnom sustavu socijalne skrbi spočitavaju jer nisu prije reagirali i spriječili tragediju. Zaziva se otkaz te se ustvrđuje kako se tom pričom pokušava ”oprati mrlja” sa sustava. Što je dovelo do izrazito negativne reakcije na jednu naoko pozitivnu priču? Razlozi su mnogobrojni.

Gubimo povjerenje u institucije. Ne mislimo tu samo na institucije socijalne skrbi. Sudstvo, policija, zdravstvo i socijalna skrb bilježe sve više negativnih reakcija javnosti putem komentara na društvenim mrežama ili organiziranjem prosvjeda. Primjerice, u listopadu je 2019. prosvjed ‘‘Pravda za djevojčice” nastao kao reakcija na slučaj višestrukog grupnog silovanja petnaestogodišnje djevojčice kraj Zadra. Sudac Ivan Marković pustio je petoricu osumnjičenih da se brane sa slobode.

Zanimljivo je tu istaknuti kako je 2017. godine agencija Ipsos Puls provela veliko istraživanje o povjerenju građana u pravosudni sustav. Zabilježeni su poražavajući rezultati. Čak 68 % građana u Hrvatskoj ima negativno mišljenje o radu pravosuđa, dok je više od polovice građana, 51 %, uvjereno kako prosječan čovjek u Hrvatskoj kao stranka u sudskom postupku ne može očekivati pošteno suđenje.

U slučaju Zavadlav nije izostala negativna reakcija niti na policiju niti na sustav socijalne skrbi. Policiju se optužuje za nesposobnost i neorganiziranost. Uvriježeno je kako su građani obavili veći dio njihova posla. Socijalne radnike optužuje se da su dugi niz godina nadgledali obitelj, a nisu poduzeli ništa. Opipljiva je ogorčenost nemalog dijela javnosti na javne institucije. Moguće je da se razočaranost jednostavno prelila i na ovu priču o socijalnom radniku.

Koliko god javnost bila negativna prema svim sustavima i institucijama, možda je najoštrija ipak prema socijalnim radnicima. Većina ljudi prolazi tijekom svojeg života kroz različite sustave i upoznati su s njihovim funkcioniranjem. Kroz sustav socijalne skrbi prolazi malen broj građana. Možda je upravo to razlog koji doprinosi stereotipnom izvještavanju medija i negativnoj percepciji javnosti. Potrebno je informirati i obrazovati građane kako bi djelovali kao potpora sustavu socijalne skrbi, a ne bili protiv njega. Niti jedan socijalni radnik ne može znati što se događa u pojedinim obiteljima ako to netko od građana ne prijavi. Mnogi građani ni ne znaju da ih zakon obvezuje na prijavu. Stoga je pred socijalnim radnicima teška bitka za poboljšanje vlastite percepcije u javnosti.

Margareta Fligić i Ivan Krakić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More