Trenutno su Zagrebu postavljene dvije izložbe radova izniklih iz posve različitih medija i likovnih poetika, no srodno povezanih u činjenici njihove posvemašnjega inzistiranja na intimnom, unutrašnjem polazištu prema temama kojima se umjetnici bave. Riječ je o izložbi fotografija i grafika Stanka Vrtovca u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“, te izložbi staklenih skulptura Gordane Drinković u Muzeju Mimara.
Pod skupnim naslovom Snaga tišine predstavljen je dio fotografskoga i grafičkog opusa Stanka Vrtovca (1947. – 2017.), autora koji je ponajprije poznat po bavljenju prvim metierom. Po školovanju kemičar (apsolvirao je organsku kemiju) ovaj je vrsni majstor svojim djelovanjem zadužio brojne umjetnike i muzejske institucije. Gotovo da nema umjetnika, napominje kustosica izložbe Lana Šetka, kome nije radio monografiju. Iako je, shodno ovom segmentu, njegovim rukopisom mogla dominirati deskriptivnost, Vrtovec je izbrusio apartni nadrealni stil sazdan na fotomontažama.
Od kemije do svjetlopisne alkemije, mogli bismo sažeti životni i kreativni put fotografa koji je u crno-bijele kadrove opasane tipičnim crnim rubom unosio začudne kompozicije, utemeljene na snažnoj simbolici, bliskoj ponekad tendencijama metafizičkoga i nadrealnoga slikarstva. I kad je bio u dometu realnoga, Stanko Vrtovec upućivao je pomaknuti pogled, poput primjerice fotografije koja prikazuje stolce nehajno raspoređene u parku. Tek će se u gornjem desnom kutu dijagonala, koja istovremeno uravnotežuje i dinamizira kompoziciju, ukazati da se radi o krajoliku u podnožju Eiffelova tornja u Parizu.
S posebnom je pomnjom Vrtovec fotografirao urbani krajolik Trešnjevke, kvarta u kojem je živio. Bio je i vrsni portretist, i doista je nužno pozvati se na njegova velikog prijatelja i poznavatelja, fotografa Ivana Posavca koji je ustvrdio: „Stanko je bio izniman čovjek i osebujna pojava ali i ključ za čitanje suvremene hrvatske fotografije.“
Druženje s umjetnicima-prijateljima-sugovornicima, imalo je uistinu značajan utjecaj na širenje njegovih likovnih interesa i izričaja. Potaknut susretima s dizajnerom Mihajlom Arsovskim i grafičarima Hamom Čavrkom i Ivicom Šiškom odlučio se na sljedeći korak – spajanje fotografije s grafikom. Iako je na početku koristio fotografiju kao matricu, vrlo brzo je formalno i tematski proniknuo u medij grafike, u kojem je također skladao svoje prepoznatljive nadrealne vizije.
Na izložbi je predočena Vrtovčeva grafička mapa Campus Zagrabiensis – Turopolje, koju je za ovo prigodu ustupio bivši ministar kulture, pasionirani kolekcionar Božo Biškupić. Mapa objedinjuje deset listova akvatinti i predstavlja simbiozu dvaju medija, koji se nadopunjuju, te odražava umjetnikovu privrženost turopoljskom kraju. Uz nju, izloženi su grafički listovi iz privatnoga vlasništva, među kojima je i rad koji je sam Vrtovec atribuirao kao svoju prvu grafiku, tumači Lana Šetka.
Zahvaljujući donaciji fotografija koju je načinio umjetnikov polubrat, Saša Vrtovec, Moderna galerija će i u budućnosti omogućavati daljnja istraživanja i predstavljanja ovoga vrijednog i kompleksnog, no nedovoljno poznatog opusa.
Nakon fotografske (i grafičke) alkemije u Studiju „Josip Račić“, u Muzeju Mimara možemo se prepustiti alkemiji u iznimno zahtjevnom i atraktivnom materijalu. Gordana Drinković predstavlja recentno ostvarenje Suze okrenute prema nebu, izvedeno u bezbojnom, sivom i crnom kristalnom staklu. Autorica se do sada okušala u mediju slikarstva te produkt dizajna. Kao što i sam naslov sugerira – staklo, koje je u stanju užarenosti istegnuto do granice pucanja, svojim oblikom reminiscira trag suza, no ujedno zadržava ukotvljenost u apstraktnosti. U intrigantnom sučeljavanju formalne aluzivnosti i mnogostruke referencijalnosti razaznaje se višeznačna mogućnost interpretacije i prepoznavanja iskustava koja su ishodila staklene strukture.
Kustosica izložbe Lada Ratković Bukovčan te strukture tumači ovim riječima: „Nikada ne dopuštajući sebi udaljavanje od perfekcionizma tehničke izradbe, svjesna hirovitih, katkad lijenih, a katkad virovitih potoka staklenih čestica, gradila je svijet u kojemu će njezina zamisao, duša i želja oplemeniti vještinu i znanje majstorstva“.
Gordana Drinković upuštajući se u drugačije istraživanje granica materijala, zadržala je gdjegdje svoje tipično vitičasto povijanje staklenih stalagmita. Iskustvena, životna dimenzija koja je potaknula i inspirirala nastanak ovog iznimno razvedenoga i delikatnog objekta, prizvana je svjetlošću koja aktivno sudjeluje u oblikovanju rada, njegovoj promjenjivosti, kao i u njegovoj recepciji i razumijevanju.
Djelo je proizvedeno u Steklarni Rogaška d.d. u Sloveniji. Ovaj podatak samo podsjeća na poražavajuću činjenicu da je hrvatska tradicija oblikovanja i proizvodnje u staklu, započeta početkom 18. stoljeća, danas svedena tek na rudimentarne tragove utilitarne produkcije.
Barbara Vujanović
—
Izložba Stanka Vrtovca ‘Snaga tišine’ može se razgledati u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ do 18. ožujka, dok je izložba Gorane Drinković ‘Suze okrenute prema nebu’ postavljena u Kolekcionarskoj sobi Muzeja Mimara, prostoru-domu, utjecištu minucioznih izložaba probrane tematike, otvorena do 31. ožujka.