Slučaj SC: Kako je kultura postala bezvrijedna, usputna i problematična
''Mi smo kao ljudi, kako to divno Schiller kaže, dužni biti i stanovnici vremena u kojem živimo, a ne samo dobri građani zemlje, gradova i sela u kojima stanujemo'' (intervju Nine Ožegović s Natašom Rajković u 427. broju Expressa)
Sve što se događa u posljednje vrijeme s pomoćnicom ravnateljice Kulture SC-a Natašom Rajković nalikuje fingiranom dokumentarizmu mnogobrojnih predstava koje je producirala. Kronološki, prvu sanaciju 2002. SC završava s pozitivnom bilancom. Dvije godine poslije i daleko ispred svojeg vremena s Rajković nastaje Kultura promjene kao mjesto okupljanja najmlađih generacija autora, ustanova se internacionalizira i financira iz europskih fondova te s potporama Grada Zagreba i Ministarstva kulture.
Financijski koloplet unutar samoga SC-a ide dalje. Zbog neracionalnog poslovanja i gomilanja dugova odlukom tadašnjega ministra obrazovanja Željka Jovanovića, godine 2013., slijedi novi pokušaj sanacije. Četiri godine poslije u blagajni je pozitivno stanje, no kultura za neke postaje problematičnom, onom koja je ”elitna”, rezervirana za ekscentrične momke i njihove džepove. ”Kazalište je generiranje gubitaka”, proizvoljni je zaključak iz mišljenja iznesenog u internom dopisu službenika Studentskog centra u Zagrebu Ivana Čarapine povodom tadašnje premijere u Teatru &TD, baleta ”Tri sestre”, za koji su autorice Natalija Manojlović i Ivana Đula dobile Rektorovu nagradu 2016/17.
Nedugo poslije, te 2017., dok je SC tresla afera kolačići, u &TD-u su premijerno izvedeni dramski tekstovi i autorski projekti Ivane Sajko, Mirana Kurspahića, Anice Tomić i Jelene Kovačić te Aleksandra Švabića. Što su ti desetci tisuća eura nestalih s kolačićima u svega dva mjeseca prema generiranju gubitaka kulture? Uostalom, u prosincu 2017. kultura više nije poslovna jedinica SC-a, nego tek jedna od službi pa se problem kulture neće samo riješiti, nego će možda polagano i iščeznuti.
Smijenjena voditeljica Rajković priprema tužbu, čekaju se suvislije reakcije Ministarstva kulture i MZOS-a, a dosad izneseni argumenti iz upravnih tijela SC-a nalikuju teatru apsurda gdje umjetnici postaju nemili sisači proračuna. Nemogućnost određivanja statusa kazališta, uprava koja iskazuje nerazumijevanje za kulturu i argument kako svega šest posto studenata gleda programe Kulture SC-a podsjećaju na uobičajeni hrvatski obrazac rušenja, a ne građenja, ali i na socijalističku parolu umjetnosti kao društvene nadgradnje.
Nerijetko su me iritirala kašnjenja programa na Ganz novome festivalu ili Velesajmu kulture te prateći kaos. Jednako me tako iritira složenost funkcioniranja &TD-a u slučaju kada predstave premalo igraju i još manje gostuju na festivalima i u drugim gradovima. No, ono što je Rajković pokazala i dokazala tijekom proteklih gotovo četrnaest godina vođenja Kulture u SC-u jest suluda upornost i sposobnost stvaranja kazališta iz ničega.
Dok su neki lamentirali o zlatnim vremenima, ona je ustrajno producirala rubno koje je nedugo potom postalo službeno-kulturno i nagrađivano. U nezavidnome položaju, s nadolazećom sezonom pod upitnikom, tužbama i nedefiniranim statusom, &TD je s minulom sezonom ostao otvorenim mjestom hrabroga eksperimenta, usamljenim nositeljem čitave nezavisne scene te igranja s novim formama i domaćim dramskim pismom.
Sanacijska uprava uporno proklamira samoodrživost (nešto što je većini naših državnih ustanova nedosanjani san), a kultura se urušava. Natječaji za javne potrebe u kulturi su u tijeku. Tko će ih prijavljivati? Što god netko mislio o Nataši Rajković, da nije bilo njezina otvaranja prostora mladima, pitanje je bismo li se danas dičili međunarodnim uspjesima Olivera Frljića, gdje bi igrali autorski projekti društveno angažiranog dvojca Anice Tomić i Jelene Kovačić, gdje bi i kako danas režirali Renata Carola Gatica, Dario Harjaček, Olja Lozica i mnogo drugi. Tko bi uostalom ugostio BADco., Damira Bartola Indoša, Zlatka Burića Kiću ili mladu nadu Nataliju Manojlović?
Kultura ne nastaje stihijski, ona je u velikoj mjeri pitanje kontinuiteta.
No, kao i s kolačićima, i s brojkama se Kulture promjene sanacijska uprava olako razbacuje čineći je bezvrijednom i usputnom. Čineći je u najmanju ruku problemom. Za sve te hrpe nagrade, uspjeha i međunarodnih suradnji unutar Kulture SC-a zaslužna je Nataša Rajković. I ne, to ne zna i ne može svatko.
Anđela Vidović
*Tekst je izvorno objavljen u tjedniku Express te je s dopuštenjem urednika uz pokoju izmjenu tu prenesen u cijelosti.