Slučaj SC: Kako je kultura postala bezvrijedna, usputna i problematična

''Mi smo kao ljudi, kako to divno Schiller kaže, dužni biti i stanovnici vremena u kojem živimo, a ne samo dobri građani zemlje, gradova i sela u kojima stanujemo'' (intervju Nine Ožegović s Natašom Rajković u 427. broju Expressa)

Sve što se događa u posljednje vrijeme s pomoćnicom ravnateljice Kulture SC-a Natašom Rajković nalikuje fingiranom dokumentarizmu mnogobrojnih predstava koje je producirala. Kronološki, prvu sanaciju 2002. SC završava s pozitivnom bilancom. Dvije godine poslije i daleko ispred svojeg vremena s Rajković nastaje Kultura promjene kao mjesto okupljanja najmlađih generacija autora, ustanova se internacionalizira i financira iz europskih fondova te s potporama Grada Zagreba i Ministarstva kulture.

Financijski koloplet unutar samoga SC-a ide dalje. Zbog neracionalnog poslovanja i gomilanja dugova odlukom tadašnjega ministra obrazovanja Željka Jovanovića, godine 2013., slijedi novi pokušaj sanacije. Četiri godine poslije u blagajni je pozitivno stanje, no kultura za neke postaje problematičnom, onom koja je ”elitna”, rezervirana za ekscentrične momke i njihove džepove. ”Kazalište je generiranje gubitaka”, proizvoljni je zaključak iz mišljenja iznesenog u internom dopisu službenika Studentskog centra u Zagrebu Ivana Čarapine povodom tadašnje premijere u Teatru &TD, baleta ”Tri sestre”, za koji su autorice Natalija Manojlović i Ivana Đula dobile Rektorovu nagradu 2016/17.

Nedugo poslije, te 2017., dok je SC tresla afera kolačići, u &TD-u su premijerno izvedeni dramski tekstovi i autorski projekti Ivane Sajko, Mirana Kurspahića, Anice Tomić i Jelene Kovačić te Aleksandra Švabića. Što su ti desetci tisuća eura nestalih s kolačićima u svega dva mjeseca prema generiranju gubitaka kulture? Uostalom, u prosincu 2017. kultura više nije poslovna jedinica SC-a, nego tek jedna od službi pa se problem kulture neće samo riješiti, nego će možda polagano i iščeznuti.

Smijenjena voditeljica Rajković priprema tužbu, čekaju se suvislije reakcije Ministarstva kulture i MZOS-a, a dosad izneseni argumenti iz upravnih tijela SC-a nalikuju teatru apsurda gdje umjetnici postaju nemili sisači proračuna. Nemogućnost određivanja statusa kazališta, uprava koja iskazuje nerazumijevanje za kulturu i argument kako svega šest posto studenata gleda programe Kulture SC-a podsjećaju na uobičajeni hrvatski obrazac rušenja, a ne građenja, ali i na socijalističku parolu umjetnosti kao društvene nadgradnje.

Naše nasilje, vaše nasilje

Nerijetko su me iritirala kašnjenja programa na Ganz novome festivalu ili Velesajmu kulture te prateći kaos. Jednako me tako iritira složenost funkcioniranja &TD-a u slučaju kada predstave premalo igraju i još manje gostuju na festivalima i u drugim gradovima. No, ono što je Rajković pokazala i dokazala tijekom proteklih gotovo četrnaest godina vođenja Kulture u SC-u jest suluda upornost i sposobnost stvaranja kazališta iz ničega.

Dok su neki lamentirali o zlatnim vremenima, ona je ustrajno producirala rubno koje je nedugo potom postalo službeno-kulturno i nagrađivano. U nezavidnome položaju, s nadolazećom sezonom pod upitnikom, tužbama i nedefiniranim statusom, &TD je s minulom sezonom ostao otvorenim mjestom hrabroga eksperimenta, usamljenim nositeljem čitave nezavisne scene te igranja s novim formama i domaćim dramskim pismom.

Sanacijska uprava uporno proklamira samoodrživost (nešto što je većini naših državnih ustanova nedosanjani san), a kultura se urušava. Natječaji za javne potrebe u kulturi su u tijeku. Tko će ih prijavljivati? Što god netko mislio o Nataši Rajković, da nije bilo njezina otvaranja prostora mladima, pitanje je bismo li se danas dičili međunarodnim uspjesima Olivera Frljića, gdje bi igrali autorski projekti društveno angažiranog dvojca Anice Tomić i Jelene Kovačić, gdje bi i kako danas režirali Renata Carola Gatica, Dario Harjaček, Olja Lozica i mnogo drugi. Tko bi uostalom ugostio BADco., Damira Bartola Indoša, Zlatka Burića Kiću ili mladu nadu Nataliju Manojlović?

Kultura ne nastaje stihijski, ona je u velikoj mjeri pitanje kontinuiteta.

No, kao i s kolačićima, i s brojkama se Kulture promjene sanacijska uprava olako razbacuje čineći je bezvrijednom i usputnom. Čineći je u najmanju ruku problemom. Za sve te hrpe nagrade, uspjeha i međunarodnih suradnji unutar Kulture SC-a zaslužna je Nataša Rajković. I ne, to ne zna i ne može svatko.

     Anđela Vidović

*Tekst je izvorno objavljen u tjedniku Express te je s dopuštenjem urednika uz pokoju izmjenu tu prenesen u cijelosti.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...