Domaći film “Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” u utrci za velikim nagradama

"To je filmski suzavac koji vas tjera da izađete na čistinu gdje ste na meti snajpera slučajnosti", kaže nam o svom novom filmu redatelj Dalibor Barić, čijem se novom projektu smiješe brojne nagrade - pa i ona najvažnija.

Među 27 animiranih projekata koje Američka akademija filmske umjetnosti i znanosti razmatra za nominaciju na 93. dodjeli nagrada Oscar našao se i hrvatski film “Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” redatelja Dalibora Barića, koji je film i animirao, montirao te za njega napisao scenarij i skladao glazbu. Osim toga, Barićev uradak je nominiran za najbolji međunarodni dugometražni animirani film za nagradu Satellite koju dodjeljuje Međunarodna novinarska akademija (International Press Academy – IPA).

Veliki je to uspjeh za priču o konceptualnoj umjetnici Sari i Martinu, koji se nekad pokušavao boriti protiv sustava, a sada je u bijegu. Dok im je policija na tragu, zajedno se pridružuju revolucionarnoj komuni na selu. Glasove likovima daju Rakan Rushaidat, Ana Vilenica, Frano Mašković, Nikša Marinović, Mario Kovač, Željka Veverec, Boris Bakal i Pavlica Brazzoduro Bajsić, a za zvuk su zaslužni Dino Brazzoduro i Ivan Zelić iz Studija Nazor, dok je film producirao Ivan Katić.

“Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” online premijeru imat će putem virtualnog kina Laemmle (Laemmle Virutal Cinema) koji je inače rezerviran samo za gledatelje iz SAD-a, no ovoga puta njihovom će se servisu moći pristupiti i iz Hrvatske. Online premijera zakazana je za petak, 12. veljače, a poveznica za stream bit će objavljena na službenoj stranici filma. Istoga dana, eksperimentalno-animirani film Dalibora Barića premijerno će biti prikazan u zagrebačkom Kinu Tuškanac te u Art-kinu Croatia u Rijeci, a od od 13. veljače moći će se pogledati u nezavisnim kinima diljem zemlje.

Usred visinsko-virtualnih priprema za premijeru, Barić nam u intervjuu za Arteist otkriva najljepši segment rada na novom filmu, kao i ambiciozne planove za svoj novi dugometražni film.

S obzirom na to da ste film animirali, režirali i montirali te za njega napisali scenarij i skladali glazbu, daje se naslutiti da je riječ o važnoj vam temi za koju imate puno toga za reći uz jasnu viziju kako to napraviti? Kako je uopće došlo do ideje?
Danas to stvarno više nije problem. Zbog toga i postoje kompjuteri da bi cijeli taj proces bio lakši. Nekoć su pisci za pisaćim strojem pisali romane. Danas isto tako filmaši mogu raditi filmove. Kao neu-romanceri. Ne znam bih li se uopće bavio filmom da nije došlo do razvoja interneta i kompjutera. Nikad ne bih radio film po tuđem scenariju, a što se tiče glazbe u filmu, imao sam jasnu ideju kakav zvuk i atmosferu želim. Stilski, to je kao da Velvet Underground izvode obrade filmske glazbe Krystofa Komede i Enia Morriconea.

Uvodna tema ima intonaciju i repetitivnost jednih Portishead s aromom Eurotrash filmova poput “Vampires Lesbos”. Glazba u filmu otvara ili zatvara scenu, ima funkciju zastora i pauze potrebne da se slegnu impresije viđenog i uvode u sljedeću scenu.

Ponavljam taj naslov “Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” i uporno mi ništa ne znači. Jesam li glup ili je to tako i zamišljeno?
Zamislite da je u pitanju dokumentarac Jacquesa Cousteaua o istraživanju morske flore i faune i da je prozirni vodeni rebus nekakva meduza ili plankton koji svjetluca kad ga nešto dotakne ili uznemiri, i onda naslov ima nekakvog smisla. Naravno, to sa samom filmskom pričom nema nikakve veze, ali nije više važno ono što priče znače nego ono što čine. Danas nas priče, smisao i značenja ne oslobađaju i ne usmjeravaju u neku sigurnu zonu, već progone i opsjedaju.

Stižu nam jednako poput klimatskih promjena, hrane, virusa i osjećaja, te prožimlju svijet poput zraka. To je filmski suzavac koji vas tjera da izađete na čistinu gdje ste na meti snajpera slučajnosti.

Što je bila najljepša, a što najizazovnija stvar u radu na ovom projektu?
Najljepša stvar je bila kad sam konačno završio film, a najizazovnija početak i rad na filmu uz stalne prekide, budući da bih na raspolaganju imao tek par sati dnevno, obično kasno noću. Isto tako, jako sam sretan što sam imao priliku raditi s tako dobrim glumcima. Još dok sam pisao scenarij, znao sam tko bi od njih mogao tumačiti koji lik.

Kako je bilo pripremati online premijeru, u usporedbi s nekim starim danima kad smo se našetavali i o filmovima razglabali uživo?
Današnja online festivalska izdanja uz zoom druženja nalikuju nekadašnjim znanstveno fantastičnim vizijama budućnosti koje bi nam još prije nekoliko godina djelovale naivno i neuvjerljivo. Ipak, unatoč svemu uspjeli smo dogovoriti i dobru staru projekciju u nekoliko hrvatskih kina. Slučajnu raskoš sam gledao u dvorani SC-a na Animafestu. Preporučujem svima da pogledaju film u atmosferi kina na velikom platnu.

Ajmo iskreno, koliko je za Oscar nominaciju trebalo lobirati, a koliko “samo” imati sjajan film?
Film još nije nominiran. Za sada je tek u užem izboru. U konkurenciji za nominaciju. Ono što slijedi je promoviranje filma, oglašavanjem na ciljanim, relevantnim mjestima što pretpostavljam uključuje i strategiju tzv. lobiranja i skretanja pozornosti kod članova akademije, koji će odlučivati o nominacijama. Za neke američke portale napravili smo reklamne bannere i izgleda da smo jedini koji su se dosjetili da ih radimo kao animirani gif. Vizuali filma sa svojom fanzinskom punk estetikom stvarno odskaču od kolorita i mekoće ostalih oglasa. Radimo sve što možemo da što bolje predstavimo film.

“Najizazovniji je bio rad na filmu uz stalne prekide, budući da bih na raspolaganju imao tek par sati dnevno, obično kasno noću”

Koji je put filma nakon što obiđe nezavisna kina diljem zemlje?
Pretpostavljam da će se film još prikazivati na međunarodnim festivalima. Nakon toga, planira se pohraniti film u vremensku kapsulu te javno prikazivati svakih 100 godina.

A koji je vaš put nakon što prođe priča oko filma?
Još prije “Rebusa” napisao sam scenarij za dugometražni film radnog naslova “Svi operateri su trenutno zauzeti”. To je puno konvencionalnija priča s radnjom smještenom u filmskom tematskom ljetovalištu, u kojem se život odvija po dodijeljenim ulogama i scenarističkim uputama. Nešto između Milgramovih eksperimenata i britanske kultne serije “The Prisoner” s dosta humora.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More