Slavoj Žižek klasično provocira zazivanjem novog komunizma

U novoj knjizi optimistična tona, ''Pandemic!: Covid-19 Shakes the World'', Slavoj Žižek nastavlja na tragu svojih dosadašnjih promišljanja o potrebi za globalnom solidarnošću i suradnjom, redefiniranju dominantnog koncepta nacije-države i uspostave novog komunizma.

U Osnovnim crtama filozofije prava (1820) veliki je njemački filozof G. W. F. Hegel zaključio da Minervina sova polijeće tek u sumrak. U suštini: mudrost dolazi tek a posteriori, na kraju dana/događaja. Kao što svjedočimo u posljednje vrijeme, mnogi ”javni intelektualci” nisu odoljeli iskušenju i samo je naizgled paradoksalno što je Slavoj Žižek, ponajbolji suvremeni čitatelj Hegela, skupio već dovoljno materijala da objavi knjigu o tekućoj pandemiji. I površniji poznavatelji djela i lika nesumnjivo velikog slovenskog filozofa, jednako efektnog s vicevima i dosjetkama kao s Hegelom i Lacanom, prepoznat će da je upravo on bio najpozvaniji napisati takvu knjigu. Pandemic!: Covid-19 Shakes the World skup je (uglavnom) prerađenih tekstova koje je Žižek napisao i objavljivao od veljače do travnja ove godine. Lijepa je gesta da će sav prihod od prodaje proslijediti Liječnicima bez granica.

Iako uvod s navođenjem biblijske epizode Isusova obraćanja Mariji Magdaleni (Noli me tangere / Ne dodiruj me) kao referenca ima odlike onog žižekovskog humora, treba reći da više nego duhovitost, ovu knjigu odlikuje (neuobičajena) sentimentalnost. Tek sad, sa socijalnom distancom, uočavamo tko nam je uistinu (i koliko) važan, primjećuje Žižek, nastavljajući u pesimističkom (ili realističkom) Hegelovu tonu da od povijesti ništa ne učimo, i da iz ovoga nećemo izaći mudriji (brzo uočavamo i granice te sentimentalnosti). Jasno je, međutim, da nas čeka novi svijet (odnosno, već u njemu živimo). No što zapravo ne valja s trenutačnim pa smo se našli nepripremljeni pred situacijom na koju znanstvenici upozoravaju već godinama?

Njegova daljnja razmatranja uglavnom ne odgovaraju precizno na to pitanje, odnosno autor nastavlja na tragu svojih dosadašnjih promišljanja o potrebi za globalnom solidarnošću i suradnjom, redefiniranju dominantnog koncepta nacije-države i uspostave novog komunizma. Treba reći, zazivanje ”komunizma” klasična je provokacija: Žižek traži novi sustav uspostavljen na  povjerenju u ljude i znanost, a upravo na primjeru suvremene (”komunističke”) Kine pokazuje manjkavosti sustava koji počiva na strahu i autoritativnosti. No to ne znači da novi sustav mora biti uspostavljen prema modelu zapadnjačke višestranačke demokracije, važnije je da postoji međusobno povjerenje građana i vlasti, odnosno da građani imaju određenu razinu kontrole nad moći, piše autor.

Iskorištava Žižek i ovu priliku da ukaže na ”sablast” neoliberalizma, paradokse i ograničenja kapitalističkog uređenja suviše sklonog krizama. Za njega je rješenje u pokretanju globalne organizacije koja će kontrolirati i regulirati ekonomiju, pa i pod cijenu ograničavanja pojedinih država. Vlade moraju biti mnogo aktivnije i odvažnije u ovoj situaciji, tvrdi, i pobrinuti se za one koje će sadašnje tržište pregaziti. I WHO bi trebao imati znatno veću ulogu. Ipak, potpuno promašenom čini mi se procjena da će COVID-19 okončati s kapitalističkim sustavom kakvog poznajemo.

Odnosno, da preformuliram, vjerojatno i hoće završiti s kapitalizmom ove faze, no imajući na umu njegovu dokazanu elastičnost, izdržljivost i tendenciju da iz kriza izlazi još snažniji, bojim se da će se kapitalističko ”mrtvorođenče koronavirusa” ukazati u još neugodnijem obliku, sa znatnijim nejednakostima i uspostavljanjem još većih monopola na tržištima. Međutim, to nikako ne isključuje davnu Freudovu tezu da ”(…) civilizacija koja tolike ostavlja nezadovoljenim i sili na pobunu niti ima niti zaslužuje nadu u trajni opstanak.” No još nam je nešto vremena preostalo, još postoji mogućnost da preokrenemo situaciju.

Osvrće se Slovenac i na mnogo diskutirane teze Giorgija Agambena, objašnjavajući pojavu opće solidarnosti kao pokazatelja da se nametnuta ograničenja ne mogu opisati (samo) borbom za ”goli život”, kako sugerira Talijan. Što se tiče državnih restrikcija, Žižeka više zabrinjava njihova neučinkovitost i netransparentnost, odnosno očigledno paničarenje, nego eventualna zloupotreba. S druge strane, neće zaboraviti naglasiti potrebu za novim ”zviždačima” a la Julian Assange, koji će u novim uvjetima povećane državne kontrole biti ključni za razotkrivanje potencijalne zlouporabe moći.

Žižek kontinuirano kritizira političare, primjerice Trumpa (opravdano) u više navrata, ali još je oštriji prema pojedinim europskim ”vođama”. U poglavlju Towards a Perfect Storm in Europe argumentira da je Stari kontinent trenutačno u najvećoj opasnosti, s obzirom na to da se uz pandemijske i ekonomske probleme suočava s Putogan virusom, novim valom nasilja u Siriji, kojega su glavni arhitekti Putin i Erdoğan. Ucjenjivanjem migrantima oni nastoje destabilizirati jedinstvo Europe, a kao ratnim zločincima mjesto im je (odavno) u Haagu, beskompromisno zaključuje, iako ne nudi konkretnija rješenja za migrantsku tematiku.

Ipak, s pravom ukazujući na trenutačno zaboravljeni migrantski problem, Žižek upozorava na izglednost širenja koronavirusa među migrantima, a to će zasigurno ići na ruku političarima poput Orbana. ”Mađarski model” tako bi mogao postati čest uzor u nošenju s krizom. Nadalje, primjećuje, uz pandemiju koronavirusa javlja se i niz drugih epidemija ideoloških virusa (prisutnih, dakako i ranije): lažnih vijesti, paranoidnih teorija zavjera i rastućeg rasizma. Jasno, i medicinska potreba za karantenom ide na ruku pobornicima ”čistih granica” i ”očuvanja identiteta”. U svemu ovom ponovno i često ostaje na razini generalizacija i truizama.

Osim toga, navodi i pojedine ”pozitivne” aspekte pandemije. Neozbiljna je, ali zabavna njegova primjedba: ”Zabavni parkovi pretvaraju se u gradove duhova – savršeno, ne mogu zamisliti dosadnije i gluplje mjesto od Disneylanda.” Činjenicu da je automobilska industrija pogođena krizom prepoznaje kao dobro polazište za promišljanje alternative našoj opsesiji osobnim vozilima. Ako je vjerovati određenim statistikama, navodi, karantena je uvelike smanjila onečišćenje zraka u Kini, pa je broj mrtvih od koronavirusa tamo zapravo manji nego što bi inače bio od smrti izazvanih nečistim zrakom. Nadalje, Žižek inzistira da će se takve epidemije ponavljati te da COVID-19 pripada u širi krug ekoloških problema poput suše, poplava i sl. Stoga ne treba pasti u kušnju, upozorava, da epidemiji ”upisujemo” nekakav viši smisao, da ju shvaćamo kao svojevrsnu okrutnu, ali pravednu kaznu.

”U širem poretku stvari, mi smo samo vrsta bez posebne važnosti”.

Citati i reference u knjizi klasično su žižekovski: Kill Bill i Wikipedija stoje nasuprot Kantu i Hegelu. Ponekad je središnja tema samo povod razradi ne suviše povezanog, ali intelektualno poticajnog filozofskog fragmenta (usp. poglavlje Monitor and Punish? Yes, Please!), a ponekad je suviše brz, pa čak i naivan u donošenju procjena. S obzirom na to da je temeljni ton ipak optimistički, to i ne iznenađuje previše. Jasno, neizbježna slabost tekstova u tom je što se situacija mijenja iz dana u dan, pa tako pojedini zaključci veoma brzo zastarijevaju, a novonastala i nepredviđena pitanja ostaju nedotaknuta. Dok čekamo Minervinu sovu, moramo se zadovoljiti Žižekovim slavujem.

Na kraju, istaknuo bih još jedno mjesto u knjizi kao osobito važno. U poglavlju Communism or Barbarism, as Simple as That!, unatoč neozbiljno i prvenstveno provokativno uspostavljenoj dihotomiji u naslovu, Žižek dolazi do važnog zaključka o naravi sadašnjeg odnosa građanin-vlast. Pozivajući se ovaj put na Kanta, umjesto slijepe poslušnosti poziva na kritičnost i korištenje vlastitog uma. Možda se ovo čini suviše banalnim i očiglednim, ali o tom treba suditi u kontekstu recentnih događaja (primjerice, nerazumne masovne adoracije članova Stožera civilne zaštite u Hrvatskoj, a još svježije povodom suludih Trumpovih ideja o suzbijanju koronavirusa, i navodnim posljedicama).

”Danas više nego ikad trebamo ono što je Kant nazvao javnom upotrebom razuma.”

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More