Školski vremeplov (3): Pogledajte kako je prije sto godina izgledala matura u Hrvatskoj

Test iz hrvatskog jezika na maturi 1903. godine samo je jedan od zanimljivih dokumenata koji se nalaze u Hrvatskome školskom muzeju.

Danas je popularno govoriti i misliti da su maturanti previše opterećeni gradivom i “nevažnim podacima”, ali uvidom u dokumente nastale prije 150 godina jasno je da su i tadašnji tinejdžeri u njihovu “ispitu zrelosti” morali zadovoljiti brojne kriterije u završnom ispitivanju iz materinskog jezika, latinskog, grčkog, matematike i drugih predmeta.

Učeničke probleme i profesorska potraživanja iz sredine 19. stoljeća istražio je Hrvatski školski muzej, jedna od kulturnih institucija koja je svoja vrata morala privremeno zatvoriti zbog razornog potresa. Ipak, to ne znači da je prestao s radom – njegovi djelatnici pokrenuli su blog s brojnim sadržajima o povijesti školstva i pedagogije, a od nedavno tu je i službeni Instagram profil Hrvatskoga školskog muzeja.

Blog Hrvatskoga školskog muzeja u cijelosti istražite ovdje

Knjižničarska savjetnica, kustosica i ravnateljica dr. sc. Štefka Batinić na muzejskom je blogu u tekstu “Zreli za sveučilište” obradila vječno zanimljivu temu ispita zrelosti, ovih dana posebno aktualnu zbog državne mature s kojom na kraj pokušavaju izići učenici, ali i profesori.

Tekst dr. sc. Štefke Batinić uz ilustracije Hrvatskoga školskog muzeja prenosimo u cijelosti

Prvi članak Propisa za ispite zrelosti u gimnazijama i realnim gimnazijama Kraljevina Hrvatske i Slavonije (1908) kaže kako je svrha ispitu zrelosti ustanoviti zrelost ispitanika za polazak sveučilišnih nauka. Ispitu su mogli pristupiti učenici koji su uspješno završili osmi razred gimnazije, tzv. abiturijenti.

Austrougarska osmorazredna gimnazija, kao elitna srednja škola koja je pripremala buduće akademske građane i bila jedina propusnica na sveučilište, stvorena je prije 170 godina na temelju organizacijske osnove što su je sastavili 46-godišnji bečki sveučilišni profesor Franz Exner i dotadašnji pruski gimnazijski profesor, a od 1849. također bečki sveučilišni profesor, 28-godišnji Hermann Bonitz. Dvojica profesora, kao i tadašnji ministar nastave Leo Thun, potpisnik njihova prijedloga, vjerojatno nisu mogli ni pretpostaviti da se taj gimnazijski zakon u svojim glavnim postavkama neće mijenjati gotovo čitavo stoljeće i da će “preživjeti” državu kojoj je namijenjen.

Riječ je o dokumentu koji je pod naslovom Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen in Oesterreich (Osnova za organizaciju austrijskih gimnazija i realka) objavljen u Beču 1849. godine i bio je važeći za sve zemlje Habsburške Monarhije. U Hrvatskoj je Osnova stupila na snagu 1850. godine.

Maturanti C. k. velike gimnazije u Dubrovniku 1903. (HŠM)

Svrha je gimnazije, prema tom zakonu, da uz pomoć klasičnih jezika i njihove literature pruži učenicima opće obrazovanje te ih tako pripremi za sveučilišni studij. Potpuna gimnazija ima osam razreda i dijeli se na nižu i višu gimnaziju s po četiri razreda. Niža gimnazija može postojati i samostalno. U njoj prevladava popularni način poučavanja, prilagođen praktičnim potrebama, dok je u višoj gimnaziji nastava pretežito znanstvenog karaktera. Uvode se znatne promjene u nastavnim sadržajima, sustav predmetnih/stručnih učitelja i razrednika, obveza tiskanja godišnjih školskih izvješća i ispit zrelosti odnosno državna matura.

S obzirom na aktualnost ovog posljednjeg, podsjetit ćemo kako je to izgledalo prije više od stoljeća i pol. Polaganje ispita zrelosti bilo je uvjet za upis na sveučilišne studije. Svaka javna gimnazija bila je dužna održavati ispite zrelosti. Svaki učenik osmog razreda gimnazije trebao je dva mjeseca prije kraja nastave, uz pisanu izjavu roditelja ili staratelja, prijaviti se za ispit. Ukoliko je smatrao da pojedini učenici nisu spremni za ispit, razrednik im je mogao savjetovati da ne izađu na prvi rok, ali ih nije mogao spriječiti u tome.

Maturantice Ženskog liceja u Zagrebu 1899. (HŠM) Licej je bio prva potpuna (osmorazredna) ženska srednja škola u Hrvatskoj, preteča prve ženske gimnazije

Pismeni dio ispita sadržavao je sljedeće zadatke: sastavak iz materinskog jezika (5 sati), prijevod s latinskog (2 sata), prijevod s grčkog (3 sata), prijevod na latinski (3 sata), rad iz matematike (4 sata). Ispit iz živog stranog jezika održavao se samo na zahtjev učenika ili njihovih roditelja i nije utjecao na odluku o zrelosti učenika. Radove je pregledavao i ocjenjivao svaki od profesora koji je zadavao zadatke, a zatim i svi ostali profesori koji su sudjelovali na ispitima. Tablični pregled učenika i njihovih rezultata, zajedno s prosječnim ocjenama iz pojedinih predmeta tijekom godine i s rubrikama za usmeni dio ispita, direktor je dostavljao školskom vijeću koje je određivalo termine za usmene ispite.

Usmeni je ispit obuhvaćao književnost na materinskom jeziku, latinski i grčki jezik s književnostima, povijest i geografiju, matematiku te prirodopis i fiziku. U jednom danu moglo se ispitivati osam do devet sati, s primjerenim stankama i ne više od 15 ispitanika.

Iz Izvješća Kr. realne gimnazije u Senju za školsku godinu 1903./1904. (HŠM)

U ispitivanju i ocjenjivanju kandidata uzimalo se u obzir cjelokupno gradivo više gimnazije. Zakonska je osnova sadržavala opći sadržajni okvir za svaki predmet. Na završnoj konferenciji školskog vijeća utvrđivane su konačne ocjene na temelju kojih je razrednik pripremao svjedodžbe, a one su sadržavale: ocjenu iz ćudorednog vladanja tijekom gimnazijskog školovanja, ocjene i postignuća u pojedinim ispitnim predmetima te očitovanje da se kandidatu priznaje ili ne priznaje zrelost za sveučilište. Oni koji u prvom roku nisu položili ispit zrelosti imali su još jednu priliku, a ako ni tada ne bi uspjeli, u pravilu su gubili pravo na daljnje polaganje. Samo u posebnim slučajevima pružala im se treća šansa, ali četvrta nikada.

Maturalna svjedodžba se, osim za upis na fakultet, prilagala i prigodom natjecanja za stipendije, prijava za državne ispite, habilitiranja ili prvog namještenja u državnoj službi.

Pogled na ispite zrelosti koji su se održavali na Kr. vel. gimnaziji u Požegi, Požega 1903. (HŠM)

Korištene ilustracije Hrvatskoga školskog muzeja

 

Pročitajte i ostale nastavke našeg Školskog vremeplova:

Školski vremeplov (1): Svaki treptaj učenika u 19. stoljeću bio je strogo propisan

Školski vremeplov (2): Sramotna knjiga, klečanje i šiba plašili su učenike 19. stoljeća

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More