Školski vremeplov (11): Naša prva učiteljica gimnastike borila se za ravnopravnost spolova

"Neumjesnim tim postupkom, da se žensku djecu rješava jedine prilike svestranoga skladnog gibanja iza neprekidanoga sjedenja u školi, a s druge im se strane kod kuće naprćuju nove radnje, škodi se silno u toj najvažnijoj dobi djevojačkoj, gdje tijelu treba ponajveće njege", napisala je svojedobno Ivana Hirschmann.

Hrvatski školski muzej, jedna od kulturnih institucija koja je svoja vrata morala privremeno zatvoriti zbog razornog zagrebačkog potresa, osim novog Instagram profila ima i blog s brojnim sadržajima o povijesti školstva i pedagogije, a Arteist vam donosi najzanimljivije teme koje su obradili djelatnici muzeja.

Blog Hrvatskoga školskog muzeja u cijelosti istražite ovdje

Knjižničarka Lea Bakić na blogu je obradila životnu priču Ivane Hirschmann, prve učiteljice gimnastike u Hrvatskoj s položenim državnim stručnim ispitom. Njezina je pedagogija, piše Bakić, sadržavala elemente igre, a u nastavu je inkorporirala tenis, stare engleske sportove kriket i kroket i brojne druge segmente zbog kojih su je smatrali – ženom ispred svog vremena.

Tekst Lee Bakić uz ilustracije Hrvatskoga školskog muzeja prenosimo u cijelosti

Ivana Hirschmann je bila prva hrvatska učiteljica gimnastike. Rodila se u židovskoj obitelji u Svetom Nikoli kraj Zeline (danas Donja Zelina) 23. veljače 1866. godine, a umrla je 8. svibnja 1943. u koncentracijskom logoru u Auschwitzu. Obrazovanje je stjecala u Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu te trogodišnjoj samostanskoj preparandiji, nakon čega je položila ispit za tjelovježbenu učiteljicu u nižim pučkim školama. Godine 1888. položila je i ispit iz matematičko-tehničke skupine predmeta za službovanje u višim pučkim školama, a 1894. ispit za poučavanje u višim djevojačkim školama. Prema Ivani Hirschmann zadaća tjelesnog odgoja je: „svestrano, skladno razvijanje tjelesne snage i okretnosti, pobudjivanje volje za red i zajednički rad, te pouzdanje u samu sebe u opće, a napose i nastojati kod tjelovježbene obuke i oko lijepoga i pristojnoga držanja tijela i vladanja.“

Ivana Hirschmann. Zagreb, poslije 1901. (HŠM, Zbirka fotografija)

Bila je jedina žena od 30 primljenih polaznika Tečaja za učitelje gimnastike u Zagrebu od 1894. do 1896. koji je organizirao Franjo Bučar. Tijekom tri semestra polaznici su slušali 16 teorijskih i praktičnih predmeta (gimnastika, sablja, floret, povijest gimnastike, seminar gimnastike, praktične vježbe sa srednjoškolskom mladeži, vojnička gimnastika, anatomija i fiziologija, prva pomoć, školska higijena, igre ljeti, sklizanje i ski, vatrogastvo, plivanje, izleti i plesovi). Odslušavši sve predmete, Ivana Hirschmann uspješno je položila ispit za gimnastičku učiteljicu u srednjim školama. Od 1891. radila je kao privremena pomoćna učiteljica tjelovježbe u Građanskoj djevojačkoj školi, a od 1908. kao stalna učiteljica nižih pučkih škola „s potrebnom podukom u gimnastici“.

Od 1912. podučavala je i u višim djevojačkim školama kućanskog i trgovačkog smjera. U Ženskom liceju u Zagrebu službovala je od 1892. do 1920. godine, a do umirovljenja 1923. radila je u Stručnoj školi, Višoj djevojačkoj školi, Zemaljskoj višoj djevojačkoj školi, Učiteljskoj školi uz realnu gimnaziju, Ženskoj realnoj gimnaziji i u Zemaljskoj preparandiji. Bila je prva učiteljica gimnastike u Hrvatskoj s položenim državnim stručnim ispitom. Njezina je pedagogija sadržavala elemente igre, a u nastavu je inkorporirala tenis, stare engleske sportove kriket i kroket te češkog porijekla – hazenu. „Moderni uzgoj ide za tim, da se uvaži individualnost uzgajanika. Ista se pažnja posvećuje mladeži i na polju tjelesnoga uzgoja. Tako se n. pr. često ostavlja djeci na izbor i gimnastička sprava i igra i nijedno dijete ne mora vježbati, što ne može.“

Licejke s gimnastičkim rekvizitima. Zagreb, 1913. (HŠM, Zbirka fotografija)

Svoje je radove o unaprjeđenju tjelesnog odgoja i važnosti tjelovježbe, o higijeni djevojčica i vježbama za djevojke objavljivala u časopisima Gimnastika, Sokol, Domaće ognjište i Narodna zaštita. Autorica je, čime i jedna o začetnica hrvatske sportske historiografije, prvog posebnog izdanja o povijesti gimnastike na hrvatskom jeziku Kratak izvadak iz historije gimnastike iz 1906. godine, kao i priručnika iz iste godine s vježbama za učiteljice tjelovježbe Djevojačka gimnastika.

Priručnik za žensku gimnastiku (HŠM, Zbirka udžbenika i priručnika)

Ivana Hirschmann gorljivo se zalagala za ravnopravnost između žena i muškaraca. To je nezadovoljstvo isticala i u pogledu odijevanja noseći odjeću „neprimjerenu“ za žene. Voljela je biti kratko ošišane kose u kaputu s istaknutim ovratnikom i muškom leptir-mašnom, što joj je kasnije postalo i zaštitni znak. Časopis Hrvatski sokol 1908. godine donosi njezin rad u kojem piše: „U današnje doba, gdje se radi o ravnopravnosti žene, i gdje se od nje traži više, nego ikad prije, i prigovara, da je njezina tjelesna konstrukcija mnogo slabija od muške – treba upravo jačati tjelesnu njezinu snagu, a to se zaista ne može ničim bolje, nego dobro uredjenom djevojačkom tjelovježbom.“ Slično je napisala i za list hrvatskih učiteljica Domaće ognjište 1912. godine: „Neumjesnim tim postupkom, da se žensku djecu rješava jedine prilike svestranoga skladnog gibanja iza neprekidanoga sjedenja u školi, a s druge im se strane kod kuće naprćuju nove radnje, škodi se silno u toj najvažnijoj dobi djevojačkoj, gdje tijelu treba ponajveće njege.“

Ivana Hirschmann (drugi red, 3. s desna) s učenicama. Zagreb, poč. 20. st.
(HŠM, Zbirka fotografija)

Okolnosti smrti ove istaknute pedagoginje i prosvjetne djelatnice bile su tužne – iz svog je stana, u kojem je živjela s Ivankom Kržin i Amelijom Žakula u Ilici 36, odvedena u ženski zatvor na Savskoj cesti, a otuda je deportirana u koncentracijski logor u Auschwitz.

Ostale nastavke Školskog vremeplova pogledajte ovdje

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More