Školski vremeplov (1): Svaki treptaj učenika u 19. stoljeću bio je strogo propisan
Ako mislite da vas u školi "nisu mazili" ili, pak, da današnja djeca ne prolaze ni "s" od strogoće koja vas je istraumatizirala u djetinjstvu, otplovite s nama u 19. stoljeće i malo se utješite. Učenicima je tada, naime, bilo propisano kako da hodaju, misle, pišu, pričaju, pa čak i - dišu.
Zagrebački potres ozbiljno je nagrizao brojne kulturne građevine, ustanove i projekte, a Hrvatski školski muzej pronašao je način kako da svoju građu održi, čak i dodatno približi publici u ovim izazovnim vremenima. Iako je pretrpio oštećenja na zgradi i zatvorio se za posjetitelje, u novom digitalnom poglavlju predstavlja blog s različitim temama vezanima za povijest školstva i pedagogije, dok su djeci, inače najvjernijim posjetiteljima muzeja otvorenog 1901. godine, namijenjene video radionice na društvenim mrežama.
Blog Hrvatskoga školskog muzeja u cijelosti istražite ovdje
U suradnji s Hrvatskim školskim muzejom, u narednim ćemo tjednima donositi neke od najzanimljivijih tema o kojima na blogu svakog tjedna pišu njihovi suradnici. Kustosica i muzejska pedagoginja Kristina Gverić tamo se, među ostalim, dotaknula vječno zanimljive teme školske discipline, fascinantne priče koja je djeci tradicionalno najzanimljivija prilikom prvog posjeta muzeju.
“Činjenica da se u prvoj prostoriji stalnog postava nalazi šiba na učiteljskom stolu te sama tema tjelesnog kažnjavanja uznemiri naše posjetitelje i naše učenike”, kaže nam Kristina Gverić, inače autorica putujuće izložbe “Uokviri svoje školsko ponašanje” koja zbog novonastale situacije čeka na neko novo gostovanje, a na blogu je predstavljena u kratkoj analizi Disciplinarnih propisa koji su popratili dva školska zakona iz 19. stoljeća, onaj popularno nazvan Mažuranićev iz 1874. i Školski zakon 1888. godine.
Tekst uz ilustracije Hrvatskoga školskog muzeja prenosimo u cijelosti
Disciplina u školama krajem 19. i početkom 20. stoljeća
Možemo zaključiti da nije bilo lako biti učenik toga vremena. Zakoni su bili vrlo strogi i disciplina je morala biti na visokom nivou. Pod budnim okom svojih učitelja učenici nisu bili samo unutar školskih zidova već se njihovo ponašanje pratilo i izvan škole, na ulici i u crkvi. Pravilo je bilo da roditelji sami prijavljuju svoju djecu učiteljima i od njih zahtijevaju izvršenje prigodne kazne za nepodopštinu koja je počinjena.
Tjelesno kažnjavanje učenika bilo je dozvoljeno, a kazne su bile raznovrsne, od šikaca po dlanu brezovom šibom do klečanja na kukuruzu pa čak i batinanja. Ipak, nije bilo dozvoljeno tjelesno kažnjavanje djevojčica i nikad se učenike nije kažnjavalo zbog neznanja.
Kao i danas, školski zakon donosila je i određivala državna vlast (Prvi hrvatski školski zakon iz 1874., Drugi hrvatski školski zakon iz 1888. godine).
„Pučka škola 19. stoljeća imala je zadaću da „religiozno i ćudoredno odgaja, a uz to i u potrebitom za građanski život općem znanju i umijenju podučava“ i „da od djece uzgoji valjane članove crkvi i državi, budeći i učvršćujući u njoj pravu nabožnost i čistu ćudorednost…“ (Kirin, J. 1909.)
Disciplinarni propisi 19. stoljeća
Školski disciplinarni propisi u 19. stoljeću detaljno su savjetovali učenike kako se treba ponašati u školi, u učionici, ali i izvan škole, na ulici, na putu do škole, u crkvi.
Pročitajte neki zanimljive zapise koje smo pronašli na starim disciplinarnim propisima:
O DOLASKU U ŠKOLU
Ponašanje učenikâ prije učione.
Od kuće neka učenik podje za dobe i neka se putem u učionu nigdje nezadržava, da tamo može prispjeti na odredjeno vrieme. Koji učenik zakasni u učionu, taj mora učitelju istinito pravi razlog kazati, s kojega je zakasnio. Lagati nesmije učenik nikada i u nikakvih okolnostih.
O PONAŠANJU UČENIKA U ŠKOLI
Ponašanje učenikâ u učioni.
U školsku sobu ima učenik stupiti gologlav i pristojno pozdraviti sve, koje je u njoj našao, zatim odložiti na odredjeno mjesto svoju odjeću i jestvine, ako si je kakvih za objed ponieo. Po tom neka učenik ide odmah i tiho u klupu na svoje mjesto i neka iz nje neizlazi bez potrebe, nego neka na miru čeka početak nauka i za njega se pripravlja.
Učenikom se strogo zabranjuje u školskoj sobi vikati, drugove mà kojim načinom uznemiravati, po sobi i po klupah skakati, oko tople peći i na prozorih stajati, a i vodu piti, kada su ugrijani.
Ponašanje učenika u školi.
Kada učitelj ili koji odličnik stupi u školu, imadu učenici ustati te ga pozdraviti.
Školsku molitvu imadu učenici moliti stojeć i pobožno.
KAKO PRAVILNO SJEDITI U ŠKOLSKOJ KLUPI
Pomakni stolicu tako blizu ili čak ispod stola, da njezin rub bude samo malo centimetara udaljen od tvog uspravnog trupa i da ti noge dođu ispod stola.
Pazi da ne nasloniš prsa na sto.
Prsa van!
Drži tijelo uspravno. Krsta unutra!
Nemoj primicati noge k trbuhu, niti ih prebacivati jednu preko druge, a nemoj opet ni da ti prosto vise.
O ISPITIVANJU
Koga učenika učitelj prozove, da ga izpita taj se odmah ustane te stojeć izpravno odgovara na pitanje glasno, čisto i podpunimi izriekami.
Učenici nesmiju jedan drugomu prišaptavati, kao što u obće za trajanja nauku nesmiju šaptati.
O ŠKOLSKOM ODMORU
Poslie svake dvie ure poldašnjega nauka daje se učenikom za odmor deset časaka (minuta). Za to vrieme može, ako učitelj prema obstojećim okolnostim dozvoli, i po više učenika skupa ići van na zrak.
O ŠKOLSKIM IZOSTANCIMA
Svakih 14 dana imade učitelj podnašati školskom odboru za daljnji potupak izkaz školskih izostanaka. U roku od 8 dana imade se svaka zanemarena ura izpričati. Nedovoljno izpričane ure imadu se smatrati nedopuštenim izostankom.
Učenicima se bezuvjetno opravdavao izostanak iz škole u slučaju bolesti, njih ili njihovih roditelja, u slučaju smrti u obitelji, za vrijeme vremenskih nepogoda, “zločesta vremena“: oluje, nevremena, neprohodnih putema za vrijeme zimskih mjeseci pa čak i u slučaju velikoga siromaštva (nedostatka obuće i odjeće).
O PONAŠANJU IZVAN ŠKOLE
Doma neka učenici idu tiho i čedno; neka putem nikomu ničim nedosadjuju, svakoga starijega pozdravljaju, a medju sobom neka budu i izvan učione onakovi kakvi imadu biti u učioni . Naposeb neka jedan drugomu nepredbacuje ukora i kazna, koje je u učioni možda dobio, i neka ga s toga neizmsmijava.
O IGRAMA , KAZALIŠTU, PLESU
Učenici smiju se igrati samo ono, što im dozvoljuju roditelji i učitelji, ali bez svake svadje i buke, te na takovih mjestih, gdje neće nikomu dosađivati.
Učenici i učenice nižih pučkih škola ne smiju plesnim zabavama podnipošto, a kazališnim predstavam samo uz dozvolu učiteljevu prisustvovati.
O ŠKOLSKIM PRAZNICIMA
Od svakoga se učenika zahteva , da se i u vrijeme školskih praznika vlada kako se pristoji.
UKORI I KAZNE
Koji učenik protiv ovim zakonom uzradi, biti će ovako koren i kažnjen:
- pokuditi će ga učitelj oštrim pogledom;
- opomenuti će ga strogom rieči;
- ukoriti će ga strogom rieči;
- morati će učenik stajati u klupi na svojem mjestu;
- morati će stajati izvan klupa u učioni;
- biti će pridržan u učioni po dovršenom nauku;
- biti će ukoren od upravitelja učione pred učiteljskim sborom (ako učiona ima više učitelja) ili od učitelja pred mjestnim školskim nadzornikom (ako učiona ima jednoga učitelja);
- dobiti će loš red iz ćudorednosti;
- napokon biti će učenik izključen iz učione.
Idućeg tjedna donosimo priču o Zlatnoj i Crnoj knjizi koje se čuvaju u stalnom postavu Školskog muzeja!
Korištene ilustracije Hrvatskoga školskog muzeja