prvo slovo kulture

Šenoa i danas uči o ljepoti i dobru, vjeri i nadi, prijateljstvu i slozi

Tko zna kakve se još zanimljivosti možebitno kriju u Kući Šenoa? U tom muzeju u kojem se čuva ostavština i njeguje spomen na četiri generacije ove znamenite obitelji i 182 godine njihovog doprinosa zagrebačkoj kulturno-intelektualnoj sredini, ponekad se nađu stvari koje iznenade čak i obitelj Reis.

Tako je Antun Reis, čija je supruga Jasmina pokćerka posljednjeg Šenoe, leksikografa Zdenka Šenoe (1918.-2005.), u bogatoj biblioteci obiteljskog muzeja koja sadrži 5000 knjiga pronašao dokaz da su hrvatsku himnu koristili Slovenci! Riječ je o članku iz novina „Dom i svijet“ iz 1920. godine u kojem autor teksta Rudolfo Franjin Magjer donosi prepjev Lijepe naše na slovenski. Isječak iz novina nalazio se u arhivi Milana Šenoe (1869.-1961.), književnika i sina Augusta Šenoe (14.11.1838.-13.12.1881.) i Slave Šenoe, koji je imao naviku čuvanja zanimljivih članaka. Jasminu Reis prije tri je godine iznenadio pronalazak pisma koje je Lovro Mahnič 1.12 1863. iz Osijeka, gdje je tada živio, poslao Augustu Šenoi kojeg je upoznao tijekom njihovog studija u Pragu.

Počinje sa „Dragi moj prijane“ što je očiti pokazatelj da je Šenoa iz pisma crpio inspiraciju za naslov danas svima znane lektire „Prijan Lovro“. Sadrži i stvarno znamenje, poput spomena njegovih novčanih problema koje je trebala riješiti bogata ženidba, koje je Šenoa varirao u 1876. godine objavljenom fikcionalnom djelu. Ovo je proljeće, u muzeju koji je službeno otvoren prije godinu dana, osmišljena izložba originalnih, ali i prepisanih i prevedenih, ljubavnih pisama koje su August Šenoa i Slava pl. Ištvanić razmjenjivali na hrvatskom i francuskom jeziku.

Augusta Šenou uznemirilo je to što se Slava nije javila par dana stoga je snažne osjećaje i zabrinutost pokušao ublažiti tako što je napisao pismo u kojem se predstavio kao Augustov prijatelj Petrica Kerempuh. Kada je upoznao svoju buduću suprugu 31. siječnja 1867. godine na balu u velikogoričkom svratištu “Biela ruža”, August Šenoa je rekao “Ta i niti jedna druga” – a to je u današnjici poslužilo kao naziv za izložbu ljubavnih pisama. S druge strane, ona je svoju, danas teško zamislivu, odanost dokazala tako što se nije preudala iako je živjela još 63 godine nakon što je August Šenoa umro od posljedica komplikacija bolesti koju je dobio kada je kao gradski senator pomagao unesrećenima nakon potresa koji je pogodio Zagreb 9.studenog 1880.

Najnoviji pokazatelj da je Kuća Šenoa, koja sadrži i zbirku Šenoa od 3000 jedinica, registriranu kao kulturno dobro, zaista zaživjela su Dani Augusta Šenoe koji se održavaju od 14.11. do 13.12. u Kući Šenoa, na lokaciji iznad Gupčeve zvijezde, u Mallinovoj ulici 27. Dani se „vrte“ oko izložbe rukopisa Augusta Šenoe, a osim toga donose i različita glazbeno-scenska događanja te predavanja kroatista Vinka Brešića, predsjednika Hrvatsko-češkog društva Marijana Lipovca, izlaganje Darka Žubrinića o Augustu Šenoi i glagoljici kao i ono akademika Josipa Bratulića o Augustu Šenoi, Matici Hrvatskoj i Vijencu. To će biti povod da Kuća Šenoa Matici Hrvatskoj, povodom 175.obljetnice osnutka te institucije, pokloni štap Janka Draškovića koji je August Šenoa, potpredsjednik Matice Hrvatske pred kraj života, spasio nakon što je skoro izgorio. U rukopisu je moguće vidjeti par stranica romana Seljačka buna i Diogenes, veliki dio Kletve, romana kojeg je nakon Šenoine smrti dovršio Josip Eugen Tomić, fragmente iz pripovijetki Kanarinčeva ljubovca, Turci idu, Kugina kuća i Prijan Lovro. Jasmina Reis odgovorila je za Arteist na pitanje što saznajemo iz izloženih Šenoinih rukopisa.

„Za vrijeme Augustova života rukopisi se nisu vraćali iz tiskare. Čak je i na naslovnicama onodobnog časopisa Vijenac sitnim slovima pisalo da se rukopisi ne vraćaju. Nije postojao indigo, papir za rađenje kopija, ali je August srećom sačuvao koncepte svojih djela. Kletva je, prije nego što je išla u tiskaru, izlazila u Narodnim novinama. Kada je obitelj vidjela da August neće ozdraviti dali su jednom gospodinu da prepiše taj roman u nastavcima tako da  imamo sačuvanih 150 stranica Kletve u rukopisu na velikim papirima na kojima je tada pisao. Vidi se da je podijelio stranicu na pola; pisao je s vanjske strane dok mu je unutarnja ostala za ispravke. Iz rukopisa možemo zaključiti i kada je tinta pala jer je pisao ležeći u postelji bolestan pri čemu je umakao pero u tintu. Nalivpero si nije mogao priuštiti. Na zadnjem izloženom fragmentu Kletve vidi se gdje je prekinuo rečenicu. Zadnje je napisao ‘Dosta je’; zatim slijedi Slavin rukopis, on joj je diktirao. Kada bi kuhala ili pazila na malog Branka koji je tada imao dvije godine diktirao je tada dvanaestogodišnjem sinu Milanu.“, objasnila je Reis.

Sačuvane su i pjesme koje je August Šenoa pisao noću dok je njegova obitelj spavala. „Po danu je bio zauzet činovničkim poslom i kulturno-književnim radom pa bi tek tada mogao pisati pjesmice koje je zamotane stavljao ženi, sinovima i kćeri pod jastuk da ih nađu ujutro. One ga pokazuju kao obiteljskog čovjeka, muža i oca koji je jako bio vezan uz ženu i djecu. Toplinu je pokazivao i u odnosu s prijateljima zbog čega je uvijek bio omiljen među ljudima. Te su pjesmice kasnije objavljene u zbirkama, a mi smo ih isprintali da se mogu lakše pročitati. U maloj je bilježnici sačuvana i kompletna komedija Ljubica čiji je prvobitni naslov bio Zorica. Napisao je da je završio pripovijetku na veliki četvrtak u 20 sati u Zlatnome Pragu 1865., gradu u kojem je napisao i prvu pripovijetku Vječni žid ili Tri dana tuge i nevolje. Nedovršena Zorica, na kojoj se dobro vide sve izmjene i sam proces rada na djelu, zasigurno bi bila zanimljiva nekom tko se bavi njegovim djelom.

Tko zna, možda bi zainteresirani stručnjak došao i do nekog otkrića.“, istaknula je Reis koja je s očuhom više od 20 godina popisivala ostavštinu obitelji Šenoa pa stoga ne čudi da svaki detalj vezan uz nekog od članova te razgranate obitelji može proširiti u zasebnu priču. A da zainteresiranoj osobi uvijek može pružiti vrijednu informaciju svjedoči i to što su je iz Arheološkog muzeja pitali postoji li neko djelo Augusta Šenoe u kojem se spominje njegova numizmatička zbirka. Jasmina Reis odmah je znala da Augustov kolekcionarski duh odaje tek jedna rečenica iz pripovijetke Kanarinčeva ljubovca. Tim je vrijednim podatkom pripomogla pripremi izložbe numizmatičke zbirke Augusta Šenoe, u organizaciji spomenutog muzeja.

Autograf Šenoine Kletve

August Šenoa, književnik germansko-češko-slovačkog porijekla postao je gotovo sinonimom za 19. stoljeće u hrvatskoj književnosti. Utro je put realizmu, (povijesnom) romanu te se po njemu prijelazno razdoblje između romantizma i realizma nazivalo protorealizmom ili Šenoinim dobom. Bio je novinar, dramaturg, kritičar i feljtonist i prevoditelj, a dobar dio radnog vijeka bio je vezan uz kazalište. Poznato je i da se kratko bavio politikom: kandidirao se za sabor 1875. kao član Narodne stranke u Velikoj Gorici, ali su ga prevarili konkurenti koji su, za razliku od njegovog poštenog pristupa, glasove birača kupovali po krčmama.

„Čini se da je August I. hrvatske književnosti (A. Barac) u svemu bio uspješan – od toga da  je zaustavio loš utjecaj strane knjige i kulture u Hrvatskoj do toga da je stvorio domaću čitateljsku publiku, afirmirao jezični standard i oblikovao građanski ukus. Na Šenoinu štivu odgojene se brojne generacije, naučene mnoge lekcije o ljepoti i dobru, vjeri i nadi, prijateljstvu i slozi, ljubavi za svoj narod, njegovu zemlju i jezik.“, napisao je kroatist Vinko Brešić, autor knjige „Dragi naš Šenoa“, u tekstu „Sva lica Augusta Šenoe“, dodavši da je imperativ iz Šenoine pjesme „Budi svoj“ poruka koja ni danas ne gubi na snazi.

Jasmina Reis rezimirala je svije dojmove u proteklih godinu dana. „Zadovolji smo, imamo lijepu posjećenost, upravo na tragu očekivanja. Dolaze nam škole iz cijele Hrvatske, prednjače splitski učenici, a svi školarci imaju mogućnost da u kući održe sat lektire kada obrađuju Šenou. Krenuli smo s razgledom grada Zagreba putevima Augusta Šenoe koje vodi učiteljica Branka iz istoimene pripovijetke, a šetnja završava na adresi kuće. Od početka je ideja bila da ne budemo samo muzej nego da se aktivnost proširi pa tako imamo u planu međugeneracijski čitalački klub i školicu bontona koja je izraz nasušne potrebe.“, zaključila je Reis u razgovoru za Arteist.

Kristina Olujić

 

 

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...