Senka Bulić: “Kazalište nije umjetnost koju se može preseliti na internet”

Iako pandemijske dane provodi u online probama, glumica i redateljica se nada skorom povratku među ljude i zaključuje: "Glumcima je potreban kontakt, direktno iskustvo".

Za glumicu, redateljicu i vlasnicu kazališta Hotel Bulić trebala je ovo biti još jedna intenzivna sezona – glazbeno-scenski hit “Dream of Life” trebao se vratiti u Tvornicu kulture, “Kurlani” su planirali proputovati Hrvatskom, “Hedda Gabler” s Lucijom Šerbedžijom konačno je trebala zaživjela u punoj snazi, a povodom predsjedanja Hrvatske Europskom unijom, planirano je bilo i predstavljanje hrvatske kulture u Njemačkoj. Sve je to sad na čekanju, ali to ne znači da nezaustavljiva Senka Bulić nema posla.

Upravo suprotno – sudjeluje na online probama za predstavu “Edip” u kojoj među ostalima, surađuje s Dubravkom Miletić, Mateom Videkom, Jurom Radnićem, Alanom Katićem, Sergejem Gajićem i Damirom Martinovićem Mrletom, a tu su i pripreme za “Ljubavnice”, tekst po motivima Elfriede Jelinek. “Probe zasad održavamo preko interneta, u fazi smo u kojima možemo neke dijelove raditi bez prostora”, kaže nam glumica s karijerom punom fatalnih žena koje je odigrala i po kojima je pamtimo.

Medeja, Fedra, Crna kraljica i Jackie Kennedy samo su neke od jakih žena koje je utjelovila, a u zadnje vrijeme svojom je verzijom legendarne Patti Smith pokazala ne samo glumačko, već i pravo glazbeno umijeće. To je samo jedna od tema koje smo se dotaknuli u intervjuu u kojem svestrana umjetnica, među ostalim, otvoreno govori o trenutnom stanju na kulturnoj sceni, ali i politici koja je, kao i uvijek, vjerno prati u stopu.

Kako, kao voditeljica umjetničke organizacije i umjetnica, komentirate novonastalu situaciju u društvu i kulturi? Čini li država dovoljno u ovom trenutku?
Nadam se normalizaciji, iako će kulturni sektor duže osjećati posljedice. Ne znamo kako će se ljudi ponašati kad im sve ponovo bude dostupno. Sumnjam da samo nastavljamo tamo gdje smo stali. Treba računati na mogući oprez ljudi kod biranja događanja i na ekonomske prilike kad se budu zbrajale štete. Za nas je bitno da se kulturu ne zanemari u budućim planiranjima budžeta. Kulturu, koja na raspolaganju ionako nema velike novce, treba sačuvati od rezanja sredstava. To ne bi bio samo trenutni udarac, nego bi mnogima dovela u pitanje budući rad na umjetničkoj sceni.

Za “Damu s kamelijama”, koju potpisuje kao redateljica, a pojavljuje se i u glavnoj ulozi, dobila je brojne domaće i međunarodne nagrade (Foto: Goran Perojević)

Kakav dojam na vas u ovom trenutku ostavlja umjetnička scena? Solidarnost, panika ili nešto treće?
Svi se snalaze, nastoje preživjeti i što spremniji dočekati novi start. Odmah smo osjetili posljedice jer živimo od onoga što odigramo, ostali smo bez angažmana od kojih živimo. Tu je, osim umjetnika, i čitav lanac ljudi koji osiguravaju da se umjetnost događa, a rade na nezavisnoj sceni, dizajneri svjetla, ton majstori, producenti… Mislim da dosta ljudi osjeća pritisak da u vremenu izolacije moraju nadoknaditi silne propuštene sadržaje, steći bezbroj vještina….Od umjetnika se isto očekuje hiperproduktivnost, brza reakcija, rješenja, iako nemamo svi iste preokupacije, senzibilitet niti jednako reagiramo na društvene krize. Teško je očekivati da se ljudi isključivo posvete stvaranju u situaciji u kojoj brinu za osnovne egzistencijalne uvjete.

Koji vam je ljudski, pa i umjetnički imperativ u ovim izazovnim vremenima?
Pokušavam iskoristiti neplanirano dobiveno vrijeme, ali i zadržati neku rutinu. Dosta radim s glumcima online, želimo što spremnije nastaviti s probama u kazalištu. Nama je potreban kontakt, direktno iskustvo. Kazalište nije umjetnost koju se može preseliti online. Može se održavati interes, ali se ne može zamijeniti kazališno iskustvo.

Ljudi osjećaju pritisak da u vremenu izolacije moraju nadoknaditi silne propuštene sadržaje, steći bezbroj vještina… Ne reagiramo svi jednako na društvene krize

Puno je rasprave ovih dana izazvala odluka da se crkve otvore, a kina i kazališta ne. Koji je vaš stav?
Nadam se da će skoro biti objavljeni prijedlozi za prilagodbu rada kazališta. Nisam sigurna da ćemo odmah moći krenuti s redovnim programom, ali barem bismo mogli nastaviti s probama u prostoru, radioničkim programom… Možda bude više sreće za ljetne programe na otvorenom. Ne radi se samo o našoj želji za igranjem nego i o sigurnosti publike.

U predstavi “Dream of Life” utjelovila je legendarnu Patti Smith (Foto: Goran Perojević)

Utjelovili ste mnoge jake žene, a u posljednje vrijeme najviše vas se pamti i prepoznaje po sjajnoj interpretaciji pjevačice Patti Smith. Jeste li u pripremi uopće mogli pretpostaviti da će biti tako važna u vašoj karijeri ?
Patti Smith igram već nekoliko godina. Umjetnost Patti Smith i svih ljudi s kojima je radila u tom vremenu, od Warhola, Morrisona, Mapplethorpea, utjecala je na senzibilitet moje generacije. Kroz tu predstavu komuniciram sa svim idolima moje mladosti. Diplomirala sam na Rimbaudovim tekstovima, kasnije sam više puta režirala Geneta. Ti ljudi su utjecali i na formiranje mojih umjetničkih interesa, od glume, glazbe, vizualnog… Danas je posebno važno baviti se i naslijeđem slobode za koju se ta generacija borila. To mora biti neprekinuti posao jer nas razne okolnosti dovode do potrebe da se moramo iznova boriti za ono što nam se činilo samorazumljivim.

Rezanja sredstava kulturi ne bi bio samo trenutni udarac – mnogima bi dovelo u pitanje budući rad na umjetničkoj sceni.

Što ste kao osnivačica Hotela Bulić spoznali, lijepo i ružno, a niste o tome imali pojma kao umjetnica? O kojim pozadinskim igrama glumci najmanje znaju?
Nisam na nezavisnoj sceni imala ružna iskustva. To je mukotrpan rad svih kolega koji pokušavaju u otežanim uvjetima i s ograničenim sredstvima raditi ono što najbolje znaju. Na nezavisnoj sceni je puno više solidarnosti nego ambicije za moći. To nije jednostavna pozicija, traži dosta upornosti, snalažljivosti. Više je neugodnih iskustava na mjestima koja su direktno pod izborom politike, gdje su veći pritisci i kalkulacije.

Predstava “Ma and Al” redatelja Ivice Buljana osvojila je Gran Prix na međunarodnom kazališnom festivalu u Skopju (Foto: Jasenko Rasol)

I vi ste se svojedobno malo opekli s politikom, i to u Šibeniku, u čudnovatom izboru za intendanticu tamošnjeg HNK. Kako danas gledate na to vrijeme, postoji li neka pouka u toj priči?
Nažalost, nisam mogla računati na sve neugodne okolnosti koje otežavaju dolazak na mjesto s kojeg želite potaknuti neke promjene. U sve ulazim s velikim entuzijazmom, ne radim to da bih nizala ravnateljska iskustva u biografiji. Za mene je to uvijek puni umjetnički angažman. Srećom, nijedna propuštena mogućnost nije ugrozila nastavak mog kreativnog rada. Ostala sam bez nekih prilika, ali stvorile su se neke druge.

Imate li i dalje nekakvih političkih aspiracija ili je vlastito kazalište dovoljan birokratsko-poslovni stres?
Pratim politiku, ali nisam nikada imala želju za stranačkim angažmanom. Smatram da umjetnički i kroz poziciju javne osobe u javnom prostoru mogu promovirati određene teme za koje smatram da to zaslužuju. Dalje od toga nisam poželjela.

Ali ste, pretpostavljam, poželjeli neke nove glumačke izazove?
Naravno. Nikad ne pravim pauze između projekata, uvijek se brzo prebacujem u nove angažmane. Možda ipak dosta toga uspijem ostvariti.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More