Handke i Tokarcuzk ne mogu biti veće estetsko-etičke suprotnosti. Nakon podosta vremena o književnosti se strastveno razgovara.

Andrić tvrdi da nije vrijedno razoriti kuću vlastitog života da bi se od njezinih cigli sastavio roman. Knausgaard je to napravio, i petokoronaš Špoljar će.

Književnost 2019 otvara teme progonstva, imigrantskog iskustva i višestrukih identiteta te naslućuje sve veće propitkivanje čovjekova odnosa s prirodom.

Arteistovih sedam je pred vama, iako smo ih od 2012. uredili preko sedamsto različitih autorskih tekstova i polemika. Ova retrospektiva nije za lijenčine.

Handke je veliki pisac, ali je zastranio što se tiče politike – to je otprilike mantra intelektualnog dijela komentatorske javnosti koji se osjeća najprozvanije…

Roman je u stvari sveden na razuzdanu igru riječima zaigranu oko zagrebačkih toponima, niza dosjetki, lascivnih asocijacija i aluzija.