Scena Vidra/ADU: Intimni pogled u obiteljsku dramu Pernelleovih

Tartuffe

Na sceni Vidra 24., 25. i 27. veljače s početkom u 20 sati publika će moći pogledati diplomsku produkciju Molièreova “Tartuffea“ u izvedbi diplomanata Odsjeka glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, u režiji njihovog profesora Krešimira Dolenčića.

Prije prve javne izvedbe Tartuffea u Vidri, u sklopu dogovorne suradnje Kazališta Kerempuh i Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, učenici Privatne umjetničke gimnazije u Zagrebu dobili su priliku ovoga petka, 21. veljače, pogledati prvi progon ove predstave. Kada vodite u kazalište grupu od pedesetak teenagera i kad im kažete da će gledati petočinku pisanu u stihovima, pribojavate se njihove reakcije. Očekujete da će im postati zamorno te da će im popustiti koncentracija. Međutim, igra i inscenacija svih sat i pedeset minuta trajanja predstave držala je cijelu “test” publiku u napetosti i neizvjesnosti.

Smještajući Tartuffea sad i ovdje te pozicionirajući gledatelje na tri strane pozornice ova diplomska ispitna produkcija, koju zasluženo i opravdano treba nazivati predstavom, uspjela je oživjeti mrtvo slovo na papiru i dati mu život. Gledajući predstavu vi ne gledate neki komad iz 1664., već imate intimni pogled u obiteljsku dramu Pernellovih. Iako znate da gledate Molièreov komad ne možete se oteti dojmu da je riječ o nekom novootkrivenom Ibsenovom komadu, pogotovo jer je predstava lišena petog čina i pojavljivanja mudrog i pametnog kralja kao “boga iz mašine”. Situacija ostaje obiteljska, nema sretnog rješenja koje dolazi od mudrog i dobrog kralja. Jedini vanjski član u kući, varalica Tartuffe (Adrian Pezdirc) nad propalom obitelji pobjedonosno viče: “Ovo je moje!“ Publika tako postaje voajer i nijemi svjedok propasti Orgonove (Dado Ćosić) obitelji. Gledajući predstavu na licima publike izmjenjuju se smijeh, izrazi suosjećanja i srama.

Nevjerojatno je koliko je sam tekst kojeg glumci, uz poneki prozni kratki komentar, izgovaraju u stihu te kojemu nisu napravljeni veliki zahvati ili intervencije, pogodan za suvremenu inscenaciju. Najveće intervencije su eliminacija “happy enda“ u petom činu te što Elmira umjesto brata Cléantea, ima sestru. Moderni elementi poput mobilnog telefona, motanja cigareta, kutije od iPada i sl., potpuno su se stopili s tekstom te djeluju kao logična rekvizita igranih situacija. U prvome činu, npr., kada se Orgon vrati doma preko mobitela pušta video snimku skromnoga Tartuffeu kako prima njegov novac. Damis (Ivan Ožegović) u trećem činu snima razgovor Elmire (Hrvojka Begović) i Tartuffea kao dokazni materijal protiv Tartuffeove kreposti. Tartuffe pak u petom činu snima svoju i Elmirinu intimnu scenu.

Ostale detalje o predstavi ne treba otkrivati već pođite do kazališta Vidra i pogledajte sjajne mlade glumce Hrvojku Begović (Elmira), Dadu Ćosića (Orgon), Anju Đurinović (Marijana), Mateju Majerle (Cléante), Ivana Ožegovića (Damis), Adriana Pezdirca (Tartuffe), Anđelu Ramljak (Dorina), Lukreciju Tudor (Gospođa Pernelle) te Tihanu Lazović (Flipota i Gospodin Loyal) i Silvia Mumelaša (Valerij) kao goste na klasi.

Frana Marija Vranković

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More