Savršeni balans: Znanstveno istraživanje otkriva tajnu ogromnog uspjeha “Igre prijestolja”

Stručnjaci su se udružili u veliki znanstveni projekt koji pokušava odgonetnuti tajnu uspjeha složenih pripovijesti, i to na primjeru planetarno popularne "Igre prijestolja".

Voljeli “Igru prijestolja” ili ne, nevjerojatan uspjeh joj ne možete osporiti – riječ je o najskupljoj, a po nekim podacima, i najgledanijoj TV seriji svih vremena. Iako je 2011. godine na HBO-u s prikazivanjem krenula “tiho i nenametljivo”, broj zagriženih fanova povećavao se iz epizode u epizodu, pa je već 2014. od legendarnih “Sopranosa” preuzela titulu najgledanije HBO-ove serije. U sedmoj sezoni, 2017. godine, srušila je američki rekord kabelskih televizija – finalnu epizodu u premijernom je prikazivanju pratilo 16,5 milijuna gledatelja, s dodatnih 15 milijuna ljudi koji su epizodu pogledali naknadno (a sve su to brojke samo za “legalne gledatelje” – pretpostavlja se da je sedma sezona u piratskoj verziji imala više od milijardu pregleda).

Nevjerojatna popularnost koja je nadmašila i najoptimističnije HBO-ove projekcije dovela je, naravno, i do velikog porasta ulaganja. Tako je osma sezona s troškom većim od 90 milijuna dolara (15 milijuna dolara po epizodi!) postala najskuplja serija u povijesti, nadmašujući budžetom i velike holivudske filmove. Lova se s godinama, naravno, prelila i u memorabiliju, pa i lokacije na kojima je serija snimana – brk je omastio čak i Dubrovnik, u kojeg su obožavatelji pohrlili do te mjere da su se, zbog očuvanja stare gradske jezgre (prije korone) morala uvesti ograničenja broja posjetitelja.

U redu, serija je kompleksna, skupa, pomno osmišljena i napisao ju je genijalac, ali kako je baš “Igra prijestolja” u bogatoj i šarolikoj konkurenciji uspjela postići ovakve rezultate i doslovno “pokoriti svijet”? Uspjeh je toliko velik da su se njime pozabavili i znanstvenici, a mrežni model kojeg su izradili u svom istraživanju pokazuje gotovo savršen balans poistovjećivanja s likovima i iznenađenja zbog različitih šokantnih preokreta u radnji.

Više likova = veće šanse za poistovjećivanjem

U mreži najzastupljenijih likova čvorovi su dimenzionirani proporcionalno broju poglavlja u kojima likovi imaju interakciju, a debljine rubova predstavljaju broj interakcija (Foto: Sveučilište Warwick)

Tim fizičara, psihologa i matematičara koristio je, naime, analitiku podataka kako bi stvorio model zapleta fantastičnih romana, a zaključci su objavljeni u Zborniku Nacionalne akademije znanosti. Ova vizualizacija pomogla im je, kažu, prepoznati obrasce u zapletima, kao i u ponašanju likova.

“Ljudi u velikoj mjeri razumiju svijet kroz pripovijesti, ali mi nemamo znanstvenog razumijevanja onoga što složene pripovijesti čini aktualnima i razumljivima. Ideje na kojima se temelji ovaj članak koraci su prema odgovoru na ovo pitanje”, kaže Colm Connaughton, matematičar sa Sveučilišta Warwick i jedan od autora projekta.

Connaughton i njegovi kolege otkrili su da pet objavljenih knjiga “Ice and Fire” Georgea R. R. Martina sadrži 2.007 imenovanih likova i više od 41.000 interakcija. Ipak, svaki lik komunicira samo s oko 150 drugih likova. Znanstvenici procjenjuju da ta brojka predstavlja maksimalan broj pojedinaca s kojima se ljudski mozak, razvijen u relativno malim zajednicama, može nositi.

Foto: Sveučilište Warwick

Martinovo inzistiranje na perspektivama više likova, stoji u zaključcima, može pomoći ljudima da na odnose i socijalne interakcije gledaju kroz određenu perspektivu. Ukupno 24 osobe pripovijedaju o dijelovima sage, a na popisu su Tyrion Lannister (47 poglavlja u pet knjiga) i Jon Snow (42 poglavlja). Na drugom kraju spektra, Melisandre i Ser Arys Oakheart dobivaju samo jedno poglavlje “iz njihova kuta”.

Psihološke granice čitatelja

Istraživači su posebnu pozornost posvetili Martinovoj notornoj navici ubijanja glavnih likova, pokušavajući objasniti zašto gledatelji takve scene smatraju šokantnima, ali i vjerodostojnima. Tim je za početak “presložio” priču koristeći vremensku crtu koju su stvorili obožavatelji na Redditu. Na temelju tih podataka, znanstvenici su otkrili da je tempo značajnih smrtnih slučajeva u knjigama slijedio obrazac koji odražava raspodjelu nenasilnih događaja u stvarnom svijetu. Ukratko, Martinova nekronološka struktura postigla je da smrt uspije iznenaditi čitatelje. “Ova studija nudi uvjerljive dokaze da dobri pisci vrlo pažljivo rade u psihološkim granicama čitatelja”, kaže koautor istraživanja Robin Dunbar, evolucijski psiholog sa Sveučilišta Oxford.

Foto: Sveučilište Warwick

“Ovakva studija otvara nove uzbudljive mogućnosti za ispitivanje strukture i dizajna epova u svim vrstama konteksta”, kaže koautor Ralph Kenna, teorijski fizičar sa Sveučilišta Coventry. “Naši rezultati uključuju i negodovanje zbog netočnih korištenja irske mitologije, a istražuju i nedostatke u procesima koji su do toga doveli”, otkriva.

Ovo nije prvi put da istraživači pokušavaju “znanstveno obraditi” uzbudljivi svemir “Igre prijestolja”. Prošle godine, tim iz Australije pokušao je otkriti tko je u televizijskoj seriji najvjerojatnije živio ili umro na temelju spola i socijalnog statusa. Osim toga, 2017. godine jedan je inženjer pokušao upotrijebiti neuronsku mrežu za pisanje nove knjige “Ice and Fire”. Ipak, umjetna inteligencija još nije usavršila umjetnost oponašanja ljudskih autora – jedna od besmislenih rečenica neuronske mreže glasi: “Šume su okićene krvavim žutom i staklom”. Čitatelji će, dakle, ipak morati pričekati da Martin sam dovrši dva sveska koja se nestrpljivo čekaju u čitavom svijetu.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More