“Sanjaju li biljke sutrašnjicu?”: Igor Eškinja istražuje floru industrijske Rijeke

Trogodišnji rad Igora Eškinje i ekipe biologa predstavljen je na još jednoj izložbi kojom Rijeka obilježava status "europske prijestolnice kulture".

U sklopu programa Dopolavoro Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, riječki umjetnik svjetskog glasa Igor Eškinja predstavio je izložbu “Sanjaju li biljke sutrašnjicu?”, a u prostoru DeltaLaba001 bit će otvorena do 24. srpnja. Riječ je o projektu koji u fokus stavlja biljni svijet industrijskih prostora Mlake, Brajdice, Školjića, Delte, Molo longa i Benčića.

Eškinja je u trogodišnjem procesu rada na izložbi surađivao sa Željkom Modrić Surina i Boštjanom Surina, biolozima Prirodoslovnog muzeja Rijeka s kojima je obilazio prostore nekadašnjih tvornica, skladišta i lučkih pristaništa koji su omogućili razvoj Rijeke i oblikovali je u urbani okoliš kakav danas poznajemo.

Uzorke biljaka iz napuštenih riječkih industrijskih prostora umjetnik je transformirao u dizajnerske uzorke, predstavljajući ih u formi zidnih tapeta, oblik ukrašavanja interijera koji je u 19. stoljeću bio izuzeto izražen. lako su se nalazile uglavnom u građanskim zgradama, tapete su se također mogle pronaći u radničkim i seoskim kućama, a uzorci biljaka na njima uglavnom su predstavljali bogatstvo koje dolazi iz dalekog i egzotičnog svijeta i upravo je to zanimljivost njegovog istraživanja.

Naime, prilikom proučavanja biljnog svijeta u industrijskim prostorima, Eškinja je sa suradnicima ustanovio kako biljke koje nastanjuju prazne prostore nekadašnje velike riječke industrije u velikoj mjeri ne predstavljaju autohtonu floru ovoga kraja već kako se radi o biljkama koje potječu s područja Bliskog Istoka, azijskih stepa, japanskih otoka ili pak atlantskih obala Sjeverne Amerike. Objašnjenje za to pronašao je u činjenici kako su stanovnici Rijeke u velikoj mjeri potomci radnika koji su u novoizgrađene industrijske hale nekada pristizali iz raznih dijelova Hrvatske i Jugoslavije te kako su ove biljke svoj novi dom u Rijeci pronašle zahvaljujući upravo tim migracijama.

Kulturni program projekta Rijeka 2020 možete proučiti ovdje

Pritom, biljke koje su pronašli, ne rastu na livadama i šumama u okolici grada, često im ne možemo odrediti vrstu, pa ih u tom vlastitom neznanju jednostavno klasificiramo kao korov. Metafora korova može se protegnuti i na same napuštene prostore koji više nemaju funkciju i kategoriju u koju ih možemo smjestiti, prema kojima ne možemo izgraditi odnos jer ih zapravo ni ne poznajemo.

Eškinja je istražio biljni svijet industrijskih prostora Mlake, Brajdice, Školjića, Delte, Molo longa i Benčića

“Posjetitelji na izložbi mogu razgledati šest tapeta sa šest uzoraka, od kojih svaki pripada jednom dijelu grada i sastavljen je od dijela uzoraka biljaka koje smo na tom djelu pronašli. Radi se o dijelovima grada koji su u jednom trenutku postali potpuno urbanizirani ili su pak umjetno napravljeni, ljudskoj intervenciji u prostoru koji je nakon toga poslužio kao platforma na kojoj se taj živi svijet naseljava”, rekao je na otvorenju Igor Eškinja.

U svom radu koristi različite medije kao što su fotografija, video, crtež, i instalacija. Glavne značajke njegovog rada su upotreba galerijskog prostora kao okvira za definiranje umjetničkog rada te afirmacija imaginarnog kao autentičnog mjesta umjetnosti.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More