Sve dok se drže podalje, Romi nisu naš problem

Pretpostavlja se da u Europi ima oko 10 do 12 milijuna Roma. Na ovim područjima žive više od tisuću godina i od tada pa sve do danas, označeni su kao najnepoželjnija populacijska skupina. Njihovo se potlačivanje nerijetko smatra društveno prihvatljivim. Čak i na političkom planu, moćnici ih predstavljaju kao lopove i prosjake te potiču neprijateljstvo i prijezir prema njima. Njihov se glas rijetko čuje. To ih čini savršenim žrtvenim jarcem i dežurnim krivcem. Kao i u većini drugih europskih država, položaj Roma u Hrvatskoj izrazito je težak, a karakterizira ga višestruka društvena isključenost, trajno i dubinsko siromaštvo te svakodnevna diskriminacija. Pritom odmaže da ih većinsko stanovništvo gleda kao ”parazite”. One koji žive od državne pomoći, a za vlastite su probleme sami krivi. No znamo li koliko kao društvo doprinosimo njihovoj svakodnevici? Pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, rad ili stambeno zbrinjavanje, samo su neke od poteškoća s kojima se stalno susreću.

Nizak stupanj obrazovanja dodatno otežava njihove mogućnosti na tržištu rada. Na to se nadovezuju loš stambeni standard i poteškoće sa zdravstvenim stanjem. Romi su posebno neomiljeni u krajevima gdje njihov broj premašuje broj lokalnog stanovništva, kao što je slučaj, primjerice u Međimurju i Baranji. U tim područjima većinsko stanovništvo stvara i održava veliku socijalnu distancu. Česti su fizički obračuni, segregacija s rasističkim elementima (nedopuštanje ulaska u gostionice) i grafiti rasističkog sadržaja. Nadalje, činjenica je da naklonost lokalnih vlasti prema Romima ponajviše ovisi o njihovoj brojnosti. Što je broj Roma u općini ili naselju manji, to su lokalne vlasti spremnije na suradnju.

Odustajanje od školovanja

Budući da su Romi već u djetinjstvu zakinuti i moraju ulagati iznimne napore u nošenju s brojnim preprekama, mnogi odustaju od školovanja. Posebno su ranjiva skupina žene, koje zbog patrijarhalnog načina života i ranog zasnivanja obitelji često ne završe ni osnovnoškolsko obrazovanje. Već je u ustanovama predškolskog odgoja prisutna značajna podzastupljenost djece pripadnika romske nacionalne manjine. Ta podzastupljenost ima višestruke uzroke od neosviještenosti roditelja o važnosti predškolskog odgoja, preko nedostataka financijskih sredstava do nedostatnih kapaciteta u vrtićima.

Nadalje, problemi povezani s obrazovanjem Roma u sustavu odgoja i obrazovanja uglavnom se odnose na neredovitost pohađanja nastave, napuštanje školovanja, nedostatak kontinuirane i ciljane podrške te nedostatak provedbe mjera sprječavanja segregacije. Možda najbolji primjer diskriminacije Roma u sustavu obrazovanja predstavlja dobro poznati slučaj ”Oršuš i drugi protiv Hrvatske”. Naime, u tom slučaju, tužba je podnesena u ime petnaest maloljetnih romskih učenika osnovnih škola u Međimurskoj županiji, koji su bili raspoređeni u isključivo romske razredne odjele. Ustvrdili su da je nastava organizirana u tim razredima bila značajno smanjenoga sadržaja i opsega u odnosu na službeno propisani nastavni plan i program.

Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili žrtve rasne diskriminacije. Povrijeđeno im je pravo na obrazovanje, kao i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Nadležni su tvrdili kako je obrazovanje romskih učenika bilo iste kvalitete kao i ostalih te da su tako bili raspoređeni ne na temelju etničkog podrijetla, nego zbog toga što su uglavnom loše govorili hrvatski jezik. Slučaj je došao do Europskog suda za ljudska prava koji je ocijenio da je došlo do neizravne diskriminacije romskih učenika.

Nakon određenog napretka u području obrazovanja, u prvih nekoliko godina nakon donošenja presude, dolazi do stagnacije. Zatim slijedi pogoršanje stanja koje u najvećoj mjeri obilježava i sadašnjicu. Stoga ne čudi izrazito visok postotak napuštanja školovanja romske djece – 83 do 92 %. Najčešće se navode financijski razlozi, sklapanje braka ili trudnoća, izolacija od strane druge djece, loši obrazovni rezultati i nedostatak motivacije.

Ignoriranje zakonskih odredbi

Romi su teže zapošljivi, kako zbog predrasuda i diskriminacije, tako i zbog nižeg stupnja obrazovanja. Iako postoji zakonska odredba prema kojoj se pripadnicima nacionalnih manjina jamči prednost pri zapošljavanju u tijelima državne uprave, ona često ostaje ignorirana. To je na svojoj koži iskusio inženjer radiologije iz Siska, koji se prijavio na više natječaja u kliničkim bolnicama. Unatoč preporukama i prednosti, nije prošao ni na jednom. Poznat je i slučaj s pekarom u centru Zagreba. Kad je djevojka priznala kolegici nacionalnost, a vijest došla do vlasnika, dobila je otkaz.

Život u odvojenim naseljima

Stambeni prostor u kojem žive Romi najčešće karakteriziraju neadekvatnost, prenapučenost, odsustvo osnovne komunalne infrastrukture i trajnih kućanskih dobara. Velik broj nema tekuću vodu, električnu energiju, kupaonicu, telefon, grijanje itd. Često žive u odvojenim zajednicama te u ilegalno izgrađenim naseljima ili privatnim posjedima na marginama gradova, a to se dodatno negativno odražava na postojanje komunalne infrastrukture, njihovo uključivanje na tržište rada, pristup prijevozu, obrazovanju, zdravstvenim i drugim uslugama.

Čak i kada Romi pokušaju poboljšati svoju stambenu situaciju i žele se integrirati u mjesta gdje živi ostalo stanovništvo, oni im često izravno pokažu da nisu dobrodošli. Prošle je godine tako u naselju Petruševec održan prosvjed i blokirana je zgrada u koju su trebale useliti socijalno ugrožene romske obitelji. Slični događaji, prosvjedi i protesti odvijali su se i u brojnim drugim gradovima od Čakovca do Škabrnje. Kao da je najbolje za sve da se ne miču iz svojih odvojenih naselja.

Kraći životni vijek

Romi žive deset godina kraće u odnosu na ostalo stanovništvo, a posebno su ranjive skupine žene i djeca. Premda je osnovno zdravstveno osiguranje zakonski dostupno svima, njegova je realizacija ovisna o određenim administrativnim uvjetima, koji mnogi ne ispunjavaju. Rjeđe odlaze na medicinske preglede te često navode da im problem predstavlja pristup liječniku. U Međimurju je tako jedna romska obitelj pozvala hitnu medicinsku pomoć. Djelatnik je izjavio da ne dolaze u njihovo naselje, da ju dovezu automobilom. Kada mu je rečeno da zbog Zakona o socijalnoj pomoći obitelj ne posjeduje automobil, uputio ih je da bolesnicu dovezu u tačkama. Jednako je porazno i simbolično prešućivanje podatka o prvom novorođenčetu u 2020. u Čakovcu.

Mi i oni?

Primjera diskriminacije ima mnogo, odlazili u bolnicu, trgovinu, na posao ili u osnovnu školu. A što o tome kaže društvo? Sve dok se drže podalje, Romi nisu njihov problem. Lakše je okrenuti glavu, nego razumjeti i pružiti priliku. Postoji ta nevidljiva, ali jasna podjela. S jedne strane, mi – fini, uglađeni, uzorni građani, a s druge, oni – divlji, neodgojeni, prljavi. Zbog stereotipa i predrasuda, ne vidimo koliku kao društvo imamo ulogu u životima Roma. Primjerenim se obrazovanjem djece i mladih uistinu može tu postići značajna promjena.

Osim djece i mladih, iznimno je važno obrazovanje odraslih jer su oni ti koji svoja znanja, stavove i vrijednosti prenose na djecu. Romima je pak potrebno pružiti jednake mogućnosti za školovanje te kontinuirano isticati važnost obrazovanja. Naravno, i oni sami moraju doprinijeti te iskoristiti pogodnosti koje im se pružaju aktivno se uključivši u društvo. Promjene su nužne jer je posve neprirodno da Romi i ostatak društva stoljećima žive tako blizu jedni drugima, a opet tako daleko.

Sara Turza