Rodčenko, pionir ruske avangarde u Zagrebu: „Naša dužnost je eksperimentirati“

Izložba „Aleksandar Rodčenko: revolucija u fotografiji“ predstavlja više od 150 radova ruskog konstruktivista i jednog od najistaknutijih imena ruske avangarde u Muzeju za umjetnost i obrt u suradnju s Multimedijskim umjetničkim muzejom u Moskvi. Pored fotografija, izložba obuhvaća plakate, dizajn, tipografije, ilustracije knjiga, fotomontaže… Velik dio izloženog materijala stvaran je za časopise LEF (Ljevičarski umjetnički front), Novi LEF, Kino-Fot, Kino Pravda…

„Novi oblici umjetnosti stvaraju se kanoniziranjem perifernih oblika“ kaže ruski formalist Viktor Šklovski. Upravo je je Rodčenko taj koji je u duhu Oktobarske revolucije proglasio smrt slikarstva i novu vladavinu fotografije. Razvijajući se nakon Prvog svjetskog rata, ruski se konstruktivizam okrenuo prema proizvodnji koja služi društvenim promjenama i inspirira ljude da ponovno izgrade društvo u utopijskom modelu. Prihvaćanjem industrijskih materijala, kao što su drvo, staklo i metal, konstruktivizam se pomaknuo prema industrijskom dizajnu, a njegovi autori postali su inženjeri svakodnevice. Rodčenkove prostorne konstrukcije prikazana su uz djela vodećih konstruktivističkih umjetnika: Karla Iogansona, Georgija i Vladimira Stenberga te Konstantina Medunetskog u izložbi koju je organizirao OBMOKhU u svibnju 1921. godine u Moskvi. Rodčenko je podučavao konstrukciju i obradu metala na VKhUTEMAS-u (Vysshie khudozhestvenno-tekhnicheskie masterskie), ruskom ekvivalentu njemačkog Bauhausa.

„Naša dužnost je eksperimentirati!“ – Rodčenko

Usmjerio se na spajanje umjetnosti sa životom prihvaćajući funkcionalniji pogled na umjetnost i umjetnika u kojem se umjetnički rad doživljava kao oblik profesionalne stručnosti, a ne kao duhovni poziv. Surađivao je s velikim brojem avangardnih pisaca, umjetnika, dizajnera, redatelja, arhitekata, a osobito se ističe njegova suradnja s pjesnikom Vladimirom Majakovskim koji je izrađivao kopije za propagandne plakate i reklame te pokrenuo Rodčenkove konstruktivističke dizajne i fotomontaže i njegovu novu tipografiju s pjesničkim nadrealnim naslovima. Jedan od zajedničkih projekata – Njoj u meni prva je fotomontaža koju Rodčenko koristi u dizajnu knjige. Interes za film, fotomontažu i fotografiju i uporaba ovih medija podudara se s njegovom tezom po kojoj treba stvarati novo novim izražajnim sredstvima. Portreti Majakovskog iz 1924. godine dio su zagrebačkog postava.

„Treba uzeti nekoliko različitih snimaka subjekta, iz različitih točaka gledišta i u različitim situacijama, kao da ga je netko pregledavao u krugu, a ne gledao kroz istu rupu za ključeve iznova i iznova.” – Rodčenko

Sredinom 1920.-ih Rodčenko se okrenuo prema drugim medijima, uključujući grafički dizajn, ilustracije knjiga i, osobito, fotografiju te film. Njegovi point of view ohrabruje gledatelja da vidi poznate stvari na nove načine. Za  prvi broj časopisa Kino-Fot (Cine-Photo) Rodčenko je radio korice te tako upoznao Dziga Vertova na čiji je poziv dizajnirao naslovnice za 13. i 14. broj Kino Pravda (Kino istina). Cilj Vertova bio je stvoriti neku vrstu „filmskih novina“; naslov je hommage novinama Pravda koje je osnovao Lenjin. Pored avangardnih LEF i Novi LEF za koje je dizajnirao sve korice i redovito pridonosio sadržaju, Rodčenkove fotografije i fotomontaže široko su objavljivane i u državnim publikacijama kao što su Izvestila, Sovetskoe Foto i SSSR u graditeljstvu. Radio je i kao set dizajner i scenograf s redateljima Borisom Barnetom, Vitaliijem Zhemchuzhnyiem i Nikolajem Gorčakovim. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća fotografiju je prihvatio kao alat za društveni komentar, kritički opisujući nejednakost između idealiziranog i živog sovjetskog iskustva. Fotografije koje je napravio suprotnost su socijalističkom realizmu, koji je 1934. proglašen službenim stilom umjetnosti u Sovjetskom Savezu.

U MUO se mogu vidjeti djela karakteristična za prijelaz od konstruktivizam prema produktivnoj umjetnosti; fotografiju otvorenu prema društvenim i životnim zbivanjima – foto reportaže, sportske fotografije, veliku reportažu s izgradnje Bjelomorsko-baltičkog kanala, zatim brojne fotografije panoramskih prikaza Moskve; Sovjetskog trga s gomilom ljudi i tramvajima, željeznički kolodvor, serija fotografija strojeva iz tvornice automobila Amo; službenih parada i proslava; neka djela iz „subverzivne“ faze kao što su Stepenice iz 1930. u kojoj aludira na Eisensteinovu „Krstaricu Potemkin“ te brojne ključne trenutake u ruskoj revolucionarnoj povijesti. Svakako, najimpresivniji su potreti u kojima Rodčenko koristi specifične vizualne intervencije: to je sklonost ka naglašavanju krupnih planova detalja viđenih najčešće iz izrazitog donjeg rakursa, kao što su Pionir i Portret majke, djelo-obrаzаc zа ovаkvu vrstu fotogrаfije. Impresivan je i veliki broj prikazanih naslovnih stranica, filmskih i reklamnih plakata koji pariraju suvremenim grafičkim rješenjima, pogotovo u tipografiji kojoj je također posvećen dio prikazane kolekcije.

“Moderni grad sa svojim mnogokatnim zgradama, strojevima, tvornicama […], sve je ovo […] u velikoj mjeri promijenilo psihologiju tradicionalne percepcije. Čini se da samo kamera može ilustrirati suvremeni život.” – Rodčenko

Njegova djela svjedoče o vremenu u kojem postoji temeljna promjena u procesu stvaranja, kao i oblicima prenošenja umjetničke poruke. On postavlja standarde nove kulture i umjetničkog angažmana, utire put nove i drugačije estetike u slikarstvu i fotografiji.

 

Elena Koprtla

Izložba „Aleksandar Rodčenko: revolucija u fotografiji“ u MUO može se pogledati do 8. rujna 2019.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More