Hoće li se Rijeka 2020. ucrtati na kulturnu kartu Europe?

Rijeka temelji priču prijestolnice kulture na tematskim jedinicama – vodi, radu i migracijama – stoga nije iznenađujuće da se Europa odlučila upravo za grad bogate industrijske prošlosti u kojem se isprepliću životi ljudi raznih kulturoloških pozadina, smješten na Rječini i s izuzetnom prometnom povezanošću putem mora, željeznice, cesta i zraka. Ideja projekta EPK ne sastoji se samo u mumificiranju spomenika kulturne baštine, nego je riječ o poticaju ulaganja u budućnost kulture.

Rijeka je svojom strukturom i mentalitetom odgovarajući kandidat za širenje vrijednosti poput tolerancije i prihvaćanja različitosti. Dobiva priliku osnažiti i obogatiti kulturne sadržaje te obnoviti kulturna dobra, no pitanje je hoće li ju uspjeti iskoristiti u svojem punom potencijalu. Zasad su prisutna sporadična događanja, no što će od svega toga ostati nakon 2020. godine?

Kompleks Rikard Benčić

Skeptičnost u realizaciju projekata bude velika ulaganja usmjerena u obnovu zgrada riječkog kompleksa Benčić i daljnju restauraciju broda Galeb. Povijesni je značaj tih kulturnih spomenika neosporan i njihova je prenamjena s jedne strane obećavajuća, a s druge ostaje pitanje hoće li investicije tolikih razmjera potopiti dio potencijalne kulturne budućnosti Rijeke? Mnogi se građani pitaju jesu li prioriteti dobro posloženi te osjećaju da su upravo oni u drugom planu.

Tako književni kritičar Božidar Alajbegović iznosi da je EPK: ”pozvao građane da se uključe u nekakvo Vijeće građana gdje će odabirati programe koji bi bili financirani i održani u sklopu programa. Na rad u tom Vijeću građani bi trošili svoje vrijeme i energiju i donosili odgovorne odluke, a honorari za taj rad nisu predviđeni. Sramota.” Novomedijska umjetnica Renata Petani volonterizam ne smatra spornim: ”Ta je praksa uobičajena u Europskoj uniji. Osnivanjem građanskih kulturnih vijeća želi se uključiti građane kao bitan treći glas u donošenju promjena i poboljšanja u socijalno-kulturnom okruženju, a do njih se može doći samo zajedničkim djelovanjem i upravljanjem.”

Bivša tvornica papira Hartera

A pitanje je i hoće li se uspjeti ostvariti dobro osmišljeni, dugoočekivani idejni projekti za obnovu i uređenje grada Rijeke, a koje zastupa Programski pravac EPK pod nazivom ‘‘Sweet and Salt” (”Slatko i slano”). Neki od njih su središnji park na području parkinga Delte, obnova nebodera na Kozali i gradskih terasa, vraćanje gradske plaže na Molo Longo te projekti povezani s Harterom, odnosno s velikim napuštenim dijelom grada koji prati tok Rječine, a čijim bi se ostvarenjem gradu podario dostojan izgled.

Kako je prioritet dan kompleksu Benčić, osam starih zgrada očekuje prenamjenu u žarišne točke kulture grada. Rijeci je također potreban odgovarajući muzej i očekuje se da će njime postati arhitektonski i likovno zanimljiv prostor Šećerane. Također, nedavno su upravo Riječani proglašeni rekordnim čitateljima, a dosad raspršena Gradska knjižnica, smjestit će se u kompleks Benčić. Mnoge su zgrade tek u začecima obnove. Zasad je dovršen odjel Benčića, koji dobiva ulogu muzeja moderne i suvremene umjetnosti, iako je primjerenost prostora toj funkciji diskutabilna. Nadalje, odabrani projekt koji će ostati, a odražava ideje EPK, hvalevrijedan je projekt za najmlađe ”Dječja kuća” pod vodstvom koordinatorice Jelene Milić u zgradi ciglane kompleksa Benčić. Tamo će se osmišljavanjem i provođenjem kreativnih aktivnosti od malih nogu uvoditi buduće naraštaje u svijet kulture.

Kada su u pitanju mladi u Rijeci, njih se poziva da se priključe volonterskoj inicijativi EPK, koja se temelji na iskustvenom i edukativnom nivou tako da se provode besplatne edukacije za volontere. To odražava ideju EPK o razvoju kulture preko kulturnog obrazovanja mlađeg stanovništva. Obrazovni ciklusi također uključuju mlađe beskućnike i bivše ovisnike koji žele nanovo graditi svoj život. Pružaju im se potrebna znanja i vještine kako bi bili konkurentniji na tržištu rada. Sudjelovanjem u kulturnim događajima te umrežavanjem s ljudima sličnih interesa, volonteri stječu nova iskustva i poznanstva na području kulture. Nije tu riječ o zahtjevnim poslovima jer su za njih zaduženi zaposleni timovi ljudi, riječ je o maloj ispomoći koju volonteri pružaju kako bi iskustvom stekli vrijedna saznanja.

Mnogi vrijedni ljudi koji rade na projektima obećavaju pomak u kulturnim aktivnostima u samome gradu i okolici. Iz tima EPK potvrđuju da se već sada sa sigurnošću može reći da će nakon 2020. godine ostati Dječji festival Tobogan s raznovrsnim kulturnim sadržajima tijekom ljetnih praznika, glazbeno-gastronomski festival Porto Etno, koji se razvio iz jednodnevne manifestacije Bakanalije u organizaciji članica udruge Manufaktura (Ana Javor, Katarina Petrović, Franka Blažić i Andrea Šikljan).

Ostat će i brojne umjetničke instalacije domaćih i stranih umjetnika, a prije svega Rijeka će ostati ucrtana na kulturnoj karti Europe. Ako projekt ne ostvari sve što je inicijalno planirano, možemo se nadati da će ostati poticaj gradu Rijeci za daljnji rast i razvoj u svojoj posebnosti, a očekivanja od ljudi unutar i izvan grada mogu biti dodatan poticaj na djelovanje i vidljiv razvoj kulture.

Gloria Dragičević

* Reportaža je nastala u sklopu projekta Arteistove abecede medijske pismenosti i radionice Kultura u kvartu te uz potporu Grada Zagreba u okviru programa i projekta udruga iz područja udruga mladih ili udruga za mlade.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...