Raspudiću pozlilo na sučeljavanju Štulhofera i Reisman

     Bio sam sinoć na Filozofskom u “sedmici” na gostovanju Judith Reichman, koje se na kraju zbog prevelike gužve otkazalo.

Uhvatila me sjeta kad sam vidio kako je studenti mrze. Podsjetila me, onako sijeda, na Predraga Matvejevića kojeg sam prije mjesec dana vidio kako se poskliznuo na poledici na Trgu bana Jelačića. Iz aktovke su mu  ispale crno bijele fotografije Bele Krleže-Kangrge u zavodljivim plivaćim pozama i hrpa čoko-banana. Nitko mu se od prolaznika nije udostoji pomoći mu pokupiti te raritetne fotke, nego su još gazili i po čoko-bananama, te se činilo da je netko razgazio pseći izmet.

Seksolog i naš profesor s Filozofskog, Aleksandar Štulhofer, ponovo je bio u centru pažnju. S onim svojim penisoidnim imidžem (dolčevita, izbrijana glava), slavodobitno je sjedio među napaljenim studenticama i čekao Judith da se verbalno sukobi s njim. Držao se kao bakalarna verzija Muhameda Alija koji čeka protivnika u ringu. Na licu mu se posve jasno ocrtavalo da je mladost proveo u suhokarju i listanju seksi magazina.

Sjedokosa starica počela je uzdisati da joj fali zraka, da će onesvijestiti. U pomoć smo joj, između svih tih okupljenih, priskočili samo ja i profesor Nino Raspudić.

– Dobra bako, ne bojte se… – tepao joj je Raspudić svojim thompsonovski napuklim glasom. – Ja i ovaj mladi kolega izvest ćemo vas na zrak, ništa vam se loše neće dogoditi…

Studenti mrgodnih lica nevoljko su nam se razmicali.

Kad smo je izveli van, starica nam je rekla na konzervativnom američkom kakvim je pred TV kamerama govorila i ona Obamina baka vrač:

– Obojica ste jako ljubazni… Jedina zraka mirisne svjetlosti u ovom boljševičkom, smrdljivom svinjcu. Jako bi me razočaralo da mi kažete da ste jedan od desetaka tisuća gej parova u Hrvatskoj.

– Šta to govorite, bako… Pa ja isto kao i vi mislim da homoseksualizam treba ponovo počet zakonski sankcionirat. Nisam tako mislio dok nisam silom prilika upoznao Srećka Horvata.

– Shrechko? – Naćulila je uho Judith Reichman. – Upozorili su me na njega… Da bi mi on mogao ovdje u Hrvatskoj praviti sabotaže na mojim predavanjima. Sve sam sigurnija da to Žižekovo zagrebačko potrkalo stoji iza onih napada na mene na Fakultetu političkh znanosti.

– Lako moguće… Ne spominjite mi ga… – Raspudić je stisnuo usne kao Thompson na spotu “Vratit će se Ivan”. – Otkad se vratio sa stipendije u Salzburgu, počeo je u onim svojim purpurnim gej tajicama glumatat Mozarta filozofije.

– Da li je i on nastrani homoseksualac? – upitala je Reichman mrsko stisnutih očiju.

– Nisam siguran. Jednom sam na snimanju jubilarne emisije “Peti dan” osjetio kako me netko dodiruje ispod stola po cjevanici. Odmah sam pomislio da je to voditeljica Ankica Čakardić, znam da sam joj privlačan, koliko god ona to poušavala zatomit u sebi. Diskretno sam pogledao pod stol i na svojoj potkoljenici ugledao špic Horvatovih mozartovskih cipela iz Salzburga.

Judith je neodređeno coknula jezikom.

– Još se nisam predala. Kad-tad progurat ću da se vrati onaj zakon kojim se homoseksualce krivično gonilo.

– Ali, to bi značilo i da bi se lejzbo knjiga “Posudi mi smajl” moje poznanice Nore Verde spaljivale na lomači – zabrinuto ću.

– Pa šta? – Ošinula me pogledom Reichmanica. – Je li u toj knjizi mlada dama možda napisala neku istinu bez koje čovječanstvo ne bi moglo nastavit živjet?

– Ne znam… Pisala je o svojoj ljubavi prema jednoj mladoj gimnastičarki koja je na natjecanju u Zadru istegla tetitvu, pa je morala skupljat prazne boce da se prehrani. Meni se to čini divnom temom koja nas sve čini suosjećajnijima i osjetljivijima na probleme bližnjih.

– Dec onli šit. Sigurno je tim praznim bocama namamila tu nesretnu gimnastičarku u stan i lezbijski se naslađivala njezinim tijelom, otpuhnula je starica.

Pogledao sam njezinu kratko ošišanu kosu zbog koje je izgledala kao čuvarica ženskog zatvora u Vakufu.

– Toliko mrzite lezbijke da odajte dojam da ste i sama pritajena lezbijka koja se to ne usudi osvijestiti u sebi, baš kao ni Čakardićka snažnu fizičku privlačnost prema Raspudiću, pa mrzi sve one koje to bez predumišljaja jesu – rekao sam.

– Kako se, kolega, možete na takav način obraćati nekome toliko starijemu od sebe?! – ukorio me Raspudić.

– Pa i ona je nas sumnjičila da smo gejevi… – podsjetio sam ga. – Zašto ja nju ne bih sumnjičio da je lejzba… pogledaj joj tu frizuru… kao da piše lejzbo osvrte za portal “Zamirzine”.

– Što on to govori? – uskomešala se Judith.

Raspudić je odjednom počeo žustro gnječiti svoj desni obraz. Tresao je glavom i izgovarao kako više ne može trpjeti podjelu na lijeve i desne. Kako ga to uništava, pritišće mu mozak. Kako često sanja Bogorodicu koja mu govori da se vrati western romanima koje je nekad pisao pod pseudonimom kako bi zaradio novac za studij.

Reichmanica ga je gledala pomalo uplašena. Izustila je da smo svi mi Hrvati mentalne žrtve naše komunističke prošlosti, indoktrinirani mentalni komunisti, kao u naslovu nove hit knjige Ivana Aralice. Raspudić je tiho stenjao da želi zavojima od prve pomoći zaviri rane svim spomenicima NOB-a koje su kod njega u Mostaru namjerno oštetili eksplozivima.

Onda je na parkirališe filozofskog izašao i Štulhofer. Tjeme mu je bilo oznojeno. Raspudić se zakrvavljenog pogleda zagledao u njega i krenuo gangati gotovo demonskim glasom.

 

Oj, Aleksandre Štulthoferu

kroz čitavu mladost

nisi imao niti jednu seksi aferu.

Dok sam se ja molio svetom Pavlu

Ti si se, da se dokopaš djevojaka

Klanjao đavlu.

Od Vardara pa sve do Like

Listao si porno slike.

 

Štulhofer je na to samo prezrivo nategnuo dolčevitu. Ta me njegova kretnja podsjetila na ono kad sam se u kadi, u mlakoj vodi, riješio fimoze na svom periskopu kojim sam bezuspješno pokušavao potopiti gumenu patkicu.

Za Štulhoferom je došao i dekan Filozofskog, pa kad je vidio da je Raspudiću pozlilo, odlučio je da je bolje ipak otkazati ovu po zdravlje opasnu debatu.

Književna Groupie

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More