Potresan događaj u Nami: pokušao ubiti bivšu razrednicu

protestDok sam si u Nami tražio nove gaće na akciji, na odjelu s donjim rubljem susreo sam svoju nekadašnju profu iz osnovne.

Ona je iz Đakova došla posjetit unuka u Zagreb. Taj unuk je baš krenuo u prvi osnovne i ona mu je došla kupit nekakvu košulju lijepu da ima sutra za pokazat se u školi. Činilo se kao da se jako obradovala što me susrela. Baš se razbrbljala, a ja sam samo htio kupit te gaće na akciji i odmaglit doma.

Počela je drvit o tome kako se sjeća svih razreda i učenika kojima je predavala. I kako joj je bilo teško kad je morala u penziju. Pitala me sjećam li se s radošću svog prvog dana u školi.

– Ne, sjećam ga se s ogavnošću. Bio sam prije te usrane škole sretan, slobodan, na bajeru s prijateljima gradio kolibe od trstike, pecao… Po čitave dane se zajebavao, zimi se sanjkao po ulici, ljeti pičio posvuda. I onda taj odurni prvi dan škole. Sjećam se kad ste nas, vi profe, razvrstavali po razredima… Tada još nisam znao za logore… Ali danas kad se tog sjetim podsjeća me baš na to, na razvrstavanje za radne logore. Tek drugi dan bio sam svjestan što mi se dogodilo… Kad me stari u sedam zalio čašom hladne vode jer je trebalo ustat u sedam da bi u školu doklaparao do osam… Na silu sam moro požderat sendvič s mašću i popit čašu kajmakčavog mlijeka… Odurno. Tog kretanja u školu sjećam se kao najgoreg, odurnog nasilja izvršenog nad mojim djetinjstvom – provalilo je iz mene.

Bivša profa kao da me se lagano preplašila.

– Ali kako to… Pa… – jedva je izustila.

– Ta prokleta škola ima smisla jedino propalim odraslima. Tamo neki ocvali mediokritet postane ti bog i batina samo zato što je završio nekakav moronski nastavnički smjer i preko rođaka se zaposlio u školi… Mrzio sam vas, profesorice… Svaki put kad sam strepio da me ne prozovete jer nikad nisam učio zadane lekcije. Bio sam mali i sve mi je to bilo prenaporno, bolila me kita za sinuse i kosinuse, želio sam se vani igrat s frendovima, zamišljat neke vlastite svjetove, istraživat… A vi ste nas zatvorili u te ogavne razrede i pola dana morali smo slušat vas, ocvale ruine, kako nam serete tamo nešto, ocjenjujete nas… A vi, vi ste stalno žvakali one bronhi bombone, a prsti su vam vonjali na duhan… Mrzio sam kad bi tu svoju vonjavu ruku stavili na moj stol i mrko pregledavali moja neuredno napisana slova…

Bivša profa je valjda mislila da se našla u nekom lošem snu.

– Svirac… Sjećam te se od prvog dana… Odmah sam u tebi vidjela nešto degenerično… Ništa nisi shvaćao… Imao si žuto u ušima… – baba je uzvratila paljbu.

– Okej, gadio sam se ja vama, gadili ste se vi meni. Najbolje da se sad raziđemo. Trudim se zauvijek zaboravit tu školu koja me zamalo trajno uništila, nabila mi nepopravljive komplekse… Ubrizgala mi u svježu krv bacil trajnog osjećaja dosade… Ogavnog činovništva, osjećaja da život mora bit siv, bljutav… Da se moramo naviknuti da je život jedna duga, prokleto zamorna nastava isprekidana petominutnim odmorima. I sad me vaša pojava podsjetila na sve to školsko smeće. Nemojte mi se javit kad me idući put vidite… Doživljavam vas kao sablast koja juri za mnom iz uklete kuće koju sam davno napustio… Vi ste za mene poltrgejst.

Bivšoj profi zadrhtala je donja usna. Kao pred plač. Počela je masirat srce. Prokrkljala je da gubi zrak… Da joj trebaju tablete. Onda se srušila na koljena. Izgledalo je kao da je doživjela blagi infarkt. Dotrčale su dvije trgovkinje.

– Što je bilo, što ste joj napravili? – upitala me sumnjičavo jedna od njjh.

– Ma, ništa… Ja sam njezin bivši učenik… Slučajno smo se sreli… Razgovarali smo o bivšim đačkim vremenima… Valjda ju je uhvatila sjeta, nostalgija… A očito ima slabo srce… Ima ona već godina – prtljao sam.

Bivša profa se gušila na podu. Ubrzo je dojurila hitna i odnijela je na nosilima.

Izašao sam iz Name. U mozgu mi je bio teški kaos. Nisam bio siguran jesam li joj infarkt izazvao ja svojom spikom ili bi i bez toga dobila napadaj jer su baš teške ove promjene vremena, iz vrućeg u hladno, dakle baš smrt za srčane bolesnike.

Otkoračao sam do prodavaonice prženih krumpira i naručio si malu porciju pomfrija. U slast sam ga nabadao na roštiljnu čačkalicu, kao nekad za velikim odmorom. Pored mene su protrčali neki klinci s prenatrpanim školskim torbama.

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More