Protest utopije: Kritična masa nikad nije postojala

Rene Bachrach-Krištofić - Generalni štrajkBorba za dostojanstvo radnika koju su predvodile otpisane radnice Kamenskog, maraton prosvjeda tvrtki koje su propale nakon mutno vođenih stečajeva, vapaj građana protiv Vladine represije onog istog dostojanstva – sve su se te demonstracije građanske svijesti morale, prije ili kasnije, reflektirati i u umjetnosti.

I dogodilo se. Protest utopije nova je samostalna izložba istaknutog slikara Renea Bachracha Krištofića koja se otvara 29. siječnja u 19 sati u prostorijama Gliptoteke HAZU, a specifična je po tome što su osnovnu motivaciju za radove koji će biti izloženi sačinjavali prosvjedi protiv Vlade RH u 2011. godini u kojima je umjetnik i sam sudjelovao.

Razočaran činjenicom da se javnim prosvjedima kod nas postiže jako malo, dok u svijetu takva javna okupljanja nerijetko rezultiraju čak i gubitkom određenih socijalnih prava i društvenih normi – a ponajviše dirnut potpunom marginalizacijom pojedinaca i skupina koji su promjenu željeli postići (poput radnika Dioki-ja ili radnika RIZ-a) – Rene Bachrach Krištofić bacio se na oslikavanje vlastitih dojmova proizašlih iz sudjelovanja u prosvjedima.

– U tom trenutku bio sam svjestan kako je nekakva promjena unutar sustava nužna i osjećao sam se dužnim aktivno sudjelovati, ali veoma sam brzo postao svjestan izostanka bilo kakve promjene i ostvarenja društvenog pomaka, kao i besmisla aktualnog načina medijskog praćenja ovakvih i sličnih zbivanja. Kritična masa zapravo se nikada nije stvorila, a prosvjedi su u očima medija ubrzo postali jučerašnja vijest, kaže Krištofić.

Motiviran opisanom problematikom Krištofić je započeo rad na ciklusu slika koje su podijeljene u dva dijela: prvi se dio ciklusa odnosi na prizore što predstavljaju autorov unutarnji svijet koji putem njegovog vizualnog koda govori o vlastitoj izolaciji, dok drugi dio sačinjavaju radovi na papiru koji prikazuju fragmente ljudi u nestajanju s raznih prosvjeda.

Naime, sukladno autorovoj teoriji da angažirana umjetnost ima svoja ograničenja u kontekstu stvarnog angažiranja publike, te da ona nerijetko ubrzo gubi interes i nastavlja svojim putem, radovi prikazuju fragmente ljudi u nestajanju s raznih prosvjeda koji su u kolektivnoj svijesti već počeli blijedjeti i nestajati bivajući istisnuti mnoštvom vijesti i informacija serviranih putem svakodnevnih medija.

Drugi izvor motivacije za novi ciklus Krištofić je pronašao u eseju Whatever Happened To Beauty? autorice Kathleen Marie Higgins koji preispituje što se dogodilo s ljepotom koristeći se zapisima A. C. Danta kao svojom polaznom točkom, pa analizirajući njegove zapise, autorica zaključuje kako je umjetnost u funkciji moralne okosnice ipak ograničena.

– Ovim sam radovima želio proučiti odnos između dvaju svjetova. Prvi se odnosi na vlastiti unutarnji svijet, u koji se pokušavam zagraditi i prevladati osjećaj gubitka prožet čitavim našim društvom. Drugi se svijet odnosi na onaj stvarni, gdje je gotovo bilo kakva društvena borba postala uzaludna i ubrzo zaboravljena: svijet u kojem mediji svaki dan lansiraju novu temu, u kojem pojedinac teško može očekivati razumijevanje od sustava koji ga svakodnevno zapostavlja i zaboravlja kako bi na životu održao isključivo – sebe, pojašnjava autor.

Svojom izložbom, koju će posjetitelji Gliptoteke HAZU moći razgledati do 19. veljače, ostavio je otvoreno pitanje: može li se gubitak prevladati iznutra, gradeći unutarnju utopiju, ili nam preostaje borba, makar ona često bila uzaludna?

Katarina Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More