Proglašeni pobjednici ovogodišnjih Gavellinih večeri

Hedda Gabler
Hedda Gabler
Na ovogodišnjim 30. Gavellinim večerima Hedda Gabler u režiji Mateje Koležnik i izvedbi SNG Maribor zasluženo je proglašena najboljom predstavom u cjelini, a nagradu je za najbolju režiju Koležnik ravnopravno podijelila s Renatom Carolom Gaticom (#radninaslovantigona). Najboljom je glumicom proglašena Anja Šovagović-Despot (Violet Weston, Kolovoz u okrugu Osage), a glumcem Ermin Sijamija (Simon, Divlje meso).

Večeri su ponudile žanrovsku i izražajnu kazališnu raznolikost te nanovo otvorile vrata mladim dramskim piscima, redateljima i glumcima popodnevnim koncertnim čitanjima. Za razliku od proteklih godina, večeri su se umješno približile publici i iskoristile svjetsku praksu razgovora nakon predstave. Takav doprinos zasigurno ne bi smio ostati nevidljiv.

Stoga je šteta što su se neobične stvari (u kojima gledatelj bez zadatka možda uživa) zbile u gostujućim predstavama beogradskoga Ateljea 212. Parafrazirajući splitsko oštro pero ruskoga podrijetla iz davnih sedamdesetih, Anatolija Kudrjavceva, sav taj zavodnički repertoar i pozivi na ples u Kazimiru i Karolini te Kolovozu u okrugu Osage predstavljaju samo lake efekte koji odvode na stranputicu. Umjesto da se zamislimo, zaprepastimo ili zgrozimo, radosno se prepuštamo lakoumnoj zabavi i u mome slučaju počinjemo žaliti što nismo negdje drugdje.

Kazimir i Karolina
Kazimir i Karolina

U Kazimiru i Karolini problem se nadaje u pitanju – treba li kazalište prikazivati ono što svaki dan proživljavamo u patrijarhalnome društvu (artikulaciju problema agresivnom komunikacijom, slobodnijim rječnikom urlanjem) i jesu li muškarci u toj estradnoj, cirkuskoj, pomalo jeftinoj zabavi u režiji Snežane Tišić, napustili kazalište barem iole katarzični? Doprinos pročišćenju današnjega društva od neprihvatljiva ponašanja ostaje gotovo posve nevidljiv.

Sadržaj je od početka gledatelju serviran. Naši su junaci prepušteni sami sebi. Zbog stalnoga urlanja, buke, strke, nijedan lik, osim zahvalnoga lika krojača Schüzingera (Nebojša Ilić) nije uvjerljiv i psihološki profiliran. Prenaglašen utjecaj seksa i novca, potpuni predratni raspad društva ponovno se gubi u nemogućnosti izražavanja emocija osim pijanstvom i urlanjem. Pokazujući svu bijedu iza karnevalskih scena, dramsko pismo Ödöna von Horvatha (1901. – 1938.) obilježeno geografijom Austro-Ugarske Monarhije, ali i njegovom osobnom poviješću, režija Snežane Tišić sužava na cirkuski ambijent balkanske krčme s dojmljivom scenografijom Darka Nedeljkovića.

Kolovoz u okrugu Osage
Kolovoz u okrugu Osage

Laki efekti koji zadovoljavaju prvi dio predstave, ali u drugome sasvim gube na snazi, bili su prisutni u predstavi izvan natjecateljske konkurencije Kolovoz u okrugu Osage. Ne umanjujući trud, koncentraciju i napor u u trosatnoj predstavi, nanovo se teško oteti dojmu da smo na nekom showu, kvizu ili reviji prepunoj urlanja, psovki i površnosti. Likovi iz Osagea nisu pristojni i suptilni, no najveća je manjkavost beogradskoga ansambla nedostatak autentičnosti i preciznosti u gradnji uloga.

Lettsovi su likovi patološki i čine nam se bliskima zbog smisla za humor i cinizma s elementima popularne kulture, no istodobno se na suludi način nadaju boljoj budućnosti. Iznimno ih je teško graditi izbjegavanjem sapuničarske patetike i preglumljavanja, koje nažalost nije uspjela neutralizirati režija Ljiljane Todorović. Konačno, pored iznimne Hedde Gabler na 30. Gavellinim večerima, neumjereno je zahtijevati više od jednoga čuda.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...