Prodala sam automobil i pokrenula izdavačku kuću

Tajana ObradovićPriča Tajane Obradović priča je o golemom entuzijazmu i velikom radu, tako netipičnom za opću hrvatsku apatiju koja je kastrirala svaki pokušaj da se u kulturu unese kakva svježina. ‘Nije pravo vrijeme za to’, govorili su toj mladoj novinarki kad je odlučila pokrenuti vlastitu izdavačku kuću, no ona se, srećom, nije obazirala. Njezin Funditus polako, ali sigurno gura naprijed, pripremajući niz publicističkih i proznih knjiga.

Tajana Obradović objavila je nedavno svoj prvi roman Cybersex – Čarobna šuma, o mladoj ženi u potrazi za ljubavlju koja biva uvučena u cyber svijet kojemu baš i nije dorasla: zaljubljuje se, pati, prolazi kroz mnoge pikantne situacije. Taj je roman povod ovome razgovoru u kojemu Tajana govori o hrvatskom nepotizmu, strahovladi knjižara i tome kako institucije podmeću nogu mladim poduzetnicima.

Cybersex – Čarobna šuma mogao bi se opisati kao hrvatska verzija svjetskog bestselera Pedeset nijansi sive. Biste li se složili?

Roman je navodno iznenadio eksplicitnim opisima seksa i odmah su krenule rasprave je li Cybersex – Čarobna šuma erotski roman ili nije. Do mene je došla i informacija je to bila prepreka i nekim knjižnicama za uvrštavanje u ponudu, što je bio i slučaj s Pedeset nijansi. Osobno roman smatram pričom o ljubavi, njezinom izostanku, strasti i boli. A kad je partnerski odnos prožet emocijom i strašću, seks je potpuno prirodan dio odnosa. Roditelji, obitelj i prijatelji koji su bili zatečeni takvom radnjom možda i nisu najbolji kritičari.

Najkonstruktivnije kritike sam zapravo dobila od poznanika i nepoznatih ljudi koji mi se javljaju i iznose svoja mišljenja. Jedna Amerikanka pročitala je Pedeset nijansi i prije velikog buma na našem tržištu. Rekla je da je Cybersex pročitala u dahu i da joj je u usporedbi s njim bestseler E. L. James na razini drugorazrednog ljubića. To svakako godi čuti. Užasno me dirne kada mi se jave nepoznate djevojke i žene s riječima: ‘Napisali ste knjigu o meni’.

U kakvom su suodnosu novinarstvo i pisanje, hrane li se ta dva područja djelovanja međusobno ili Vam se ipak teško ‘šaltati’ iz novinarskih tekstova u pisanje romana?

Nije mi teško. Volim promjene, znatiželjna sam i zanima me mnogo stvari. Žao mi je samo što istraživačko novinarstvo izumire, jer volim vidjeti iza onoga kako se na prvu čini. Romani su vjerojatno moj način ‘ispravljanja svijeta’, mjesto na kome svijet mogu oblikovati prema svom svjetonazoru. Inače, na portalu Crosport pišem kolumne o sportu iz ženske perspektive, a u Gloriji ljubiće, za koje sam prije vjerovala da ih nikad ne bih mogla napisati.

U vrijeme kad mnogo toga stoji ili se gasi, Vi ste pokrenuli izdavačku kuću Funditus. Čemu ste se nadali kad ste se u upustili u taj rizični čin, a što se na kraju izrodilo?

Bila sam od početka svjesna da je to riskantan potez, no, usprkos tome, iskreno, očekivala sam mnogo više. U državi u kojoj vladajući grme o potporama samozapošljavanju, o nužnosti fleksibilnosti i proaktivnosti u traženju posla i osmišljavanju vlastitog, o svoj sili potpora za poduzetnike, očekivala sam podršku institucija. I polomila zube. Institucije su trome, a zakoni, natječaji i propisi kao da pobijaju jedni druge. Za pojedine je natječaje bitno da poduzeće ne posluje s gubitkom umjesto da se razluči na što se gubitak odnosi.

Našla sam se u situaciji da Funditus nije nikome dužan, no kako sam u poduzeće putem pozajmica uložila vlastiti novac, knjigovodstveno firma jest u gubitku i tu je za neke natječaje – kraj. Ispada da bi bolje bilo da nisam plaćala doprinose i da sam ostala dužna za porez jer tada bi mi država dug reprogramirala i mogla bih pristupiti tim istim natječajima. Apsurdno! No, tako je kako je. Shvatila sam da se moram boriti sama, stavku po stavku rješavam prepreke, radim prenamjene, obilazim institucije. U svakom tom administrativnom koraku čovjek troši mnogo vremena, energije i dosta novaca.

Funditus je okrenut domaćoj prozi?

Cilj nam je afirmirati domaću književnost i popularno-znanstvenu literaturu domaćih autora jer mi se čini da je ono što naši autori popularno-znanstvenih tema imaju reći primjerenije našem mentalitetu i načinu života od uvezenih, često američkih, inačica. U književnim klubovima, na radionicama ima vrlo
talentiranih autora, po institucijama ima stručnjaka koji svoje spoznaje i znanja žele približiti širokom krugu ljudi, a ne znaju kako i od kuda krenuti. Cilj je omogućiti neafirmiranim, a talentiranim hrvatskim piscima i stručnjacima koji imaju što reći – vidljivost.

Tajana ObradovićU posljednjih nekoliko godina, nakladništvo u Hrvatskoj je oboljelo. Koja je po tebi dijagnoza i ima li uopće lijeka u skorijoj budućnosti?

Najveći problemi malom izdavaču i neafirmiranom piscu su administrativne prepreke, distribucijski kanali koji ne funkcioniraju, veliki knjižarski lanci koji postavljaju ‘uzmi ili ostavi’ uvjete, nevidljivost, neprepoznatljivost u institucijama, neumreženost u interesne lobije, nedostatak PR-a ili marketinga
za kojeg mali izdavač nema novaca… Veliki, čini se, boluju od megalomanije, srednji i manji su nekako bezvoljni i inertni. Cjelokupna se branša oslanja gotovo isključivo na stare, prokušane modele. Javnost ima percepciju da je pisanje hobi i da je ulog u nastanak knjige minoran. Autori se bune (s pravom) jer su ne potplaćeni, nego najčešće nisu uopće plaćeni za svoj rad, nakladnici se guše jer je proizvodnja knjige skup posao, a institucionalne su potpore s krizom sve manje ili su okrenute poznatijim, većim izdavačima, knjižari se utapaju jer su zagrizli u prevelik dio kolača, uložili u knjižarske lance, najmove i kupovine nekretnina, a stisnula je kriza, mali nakladnici se gase ili miruju jer se ne mogu nositi s proizvodnim cijenama, nemogućnošću ulaska u knjižare, knjižarskim maržama koje su vrtoglave… Lijeka uvijek ima, no i ovdje je često čovjek čovjeku vuk.

Za one koji zbog problema s distribucijom nisu uspjeli doći do knjige Cybersex – Čarobna šuma, imat će novu šansu na Interliberu?

Da, veseli što sam postigla dogovor s nakladničkom kućom Vuković i Runjić, pa će knjiga publici biti dostupna u sklopu njihovog štanda na Interliberu. Na žalost, za nastupe u regiji nemamo financijskih sredstava. Poduzetništvo, a pogotovo malo nakladništvo u ovom trenutku jest kruh sa sedam kora. Sve otežava i nepostojeća mreža distribucija te knjižarski rabati u visini od 30 do 50 posto. Često se pitam je li to rabat – ili reket.

Jesu li Vam potpore Ministarstva kulture i Grada Zagreba olakšale posao putem svojih natječaja za potporu izdavaštvu?

Dosad nisam dobila nijednu od tih potpora – mada napominjem da je natječaj za otkup knjiga još u tijeku i nada živi. U cjelokupnu sam se poduzetničku avanturu upustila vlastitim sredstvima. Založila sam pri tome automobil. Usprkos tome ili zato što je automobil starijeg godišta nisam si mogla priuštiti sve troškove izrade, tiska, promocije, distribucije, marže.

S obzirom na vaše dosadašnje iskustvo, kakve šanse imaju ‘mali pisci’ u odnosu na ‘velike pisce’? Krećem od pretpostavke da se ponekad kvaliteta napisanog nekog no name autora ‘zagubi’ pored sve te količine ‘debelih veza’, pored onih uhodanih i ustoličenih autora, renomiranih, moćnih, kvalitetnih i priznatih autora. Neki imaju prednost u odnosu na ostale, neki s razlogom, a neki i ne?

Pitanje veza i nepotizma na ovim je prostorima uvijek aktualno i prisutno. Svi živimo sa sviješću o njima. Uostalom, upravo to je tema mog romana u nastajanju, a nikako nije tema bez razloga. Put možda i jest dug, no još vjerujem da će svaku upornost, kvalitetu i stvaralačku strast i emociju čitatelji prepoznati i ona će, makar i sporije, naći put do čitatelja. Ako nikako drugačije preporukom. Od usta do usta. To nepotizam ne može zaustaviti. I zato se njime ne treba dati zastrašiti. Nepotizam sputava, ali ne zaustavlja. Zaustavlja nas strah, pomanjkanje vjere, vrebanje povoljnog trenutka i čekanje. Na kraju
krajeva, knjiga nije pokvarljiva roba, trajna je vrijednost i ako dodirne jednu osobu sada, ona će i za godinu, tri ili deset… imati otvoren put do neke druge osobe.

Suzana Bosnić

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More