“Priroda stvari” Maše Bajc: Odbačeni predmeti koji evociraju prolaznost i nestajanje

"Kao što ljudi oblikuju pejzaž fizički i simbolički, on recipročno utječe na oblikovanje njihovog identiteta i međusobnih veza."

“Priroda stvari” naziv je izložbe koja će u Holandskoj kući u Sisku, u organizacije biti otvorena 21. rujna, a djelo je suvremene hrvatske fotografkinje Maše Bajc, koja je dosad izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, 2010. godine je diplomirala na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, a predavala je i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn te vodila fotografske radionice.

Odrednica ovog rada u nastajanju (2018. – 2020.) je prostor livade koja je sjecište prirodnog prostora s urbaniziranom periferijom grada. Autorica hodajući kontinuirano istražuje livadu u susjedstvu, te ju koristi kao metaforu kako bi zabilježila odnos zajednice (kojoj pripada) prema prostoru i pejzažu. Rad se sastoji od serije fotografija i teksta.

Prema antropologiji pejzaža, ljudi osim što žive u određenom prostoru/pejzažu, žive i kroz njega: taj je pejzaž neodvojiva komponenta u njihovim društvenim i kulturnim životima. Kao što ljudi oblikuju pejzaž fizički i simbolički, on recipročno utječe na oblikovanje njihovog identiteta i međusobnih veza (prema Paola Filippucci: Landscape, Cambridge Encyclopedia of Anthropology, 2018.).

Na prostoru livade izmjenjuju se kultivirane površine polja i nasipa s divljim raslinjem i divljim životinjama, kao i divljim odlagalištima smeća. Livada koja se prostire na nekoliko kilometara četvornih funkcionira poput mikrokozmosa te se koristi za šetnje, rekreaciju, poljoprivredu, ispašu, lov, sakupljanje ljekovitog bilja… Na njoj se susreću i mimoilaze različite generacije ljudi koje su je oblikovale jednako kao što je i ona oblikovala njih i njihova sjećanja. Granicu s gradom čine pruga i makadam koji vodi do groblja. Nova gradska obilaznica uskoro će proći prostorom livade. U postepenom nestajanju i sužavanju prirodnog prostora na neki se način ogledaju tendencija razvoja grada i društvene promjene.

Autorica fotografijama bilježi predmete uočene tijekom šetnji: odbačene predmete prirodnog i umjetnog porijekla, ali i prirodne pojave i mijene. Istražuje tragove i nepoznanice i svijet koji ostavlja te tragove, stvari koje se bacaju i spaljuju, stvari koje su nekad nešto značile. Iako su fotografirani na crnoj pozadini, izmiču strogoj objektivnoj analizi i klasifikaciji, pritajeni su, ne sasvim jasnih obilježja te ih nije lako identificirati. Evociraju prolaznost i nestajanje. Uz fotografije predmeta, autorica fotografira i sam prostor, bilježi susrete na livadi i ispričane priče koje dio rada kroz tekst ili fotografiju.

Zadnjeg dana izložbe, 9. listopada, bit će predstavljen i novi broj časopisa FOTOTXT. Riječ je o periodičkoj publikaciji Ureda za fotografiju koja donosi tekstualne i vizualne materijale sa zadaćom istraživanja, interpretacije i kontekstualiziranja umjetničkih radova u mediju fotografije. Pritom je sam medij shvaćen kao “društvena praksa – aktivna i nimalo nedužna, jer mijenja našu percepciju i utječe na razumijevanje odnosa”.

 

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More