Preminuo Mustafa Nadarević: Nitko se nije bolje znao zavući pod kožu običnom gledatelju

Prije samo desetak dana otpušten je iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji, nije izlazio zbog epidemiološke situacije.

Nitko nije bolje nego Mustafa Nadarević skidao likove blesavo pomaknutih sardonika koji istinu ispljuvavaju kao mačka klupko dlake, kao da obavljaju neku fiziološku nužnost. Bio je istinski duhovit, u glumu je unosio i ludilo i sladostrašće, i baš se zato uspijevao uvući pod kožu običnom gledatelju – a to je vještina koju prečesto nepravedno podcjenjuju.

Umro je danas, u 78. godini života, od karcinoma pluća. Prije samo desetak dana otpušten je iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji, nije izlazio zbog epidemiološke situacije. O svojoj se bolesti sam javno oglasio ranije ove godine, priključivši se kampanji Udahni za život čije je zaštitno lice postao. Govorio je o karcinomu kao o izazovu s kojim se treba uhvatiti u koštac, čak i s ljubavlju. Kad su ga pitali kako se bori protiv te bolesti, rekao je: “Ne dam na sebe!”

Danas se od njega s tugom opraštaju ljudi iz svijeta filma, koji su mu bili suputnici u polustoljetnoj avanturi kojoj je posvetio život.

Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 1943. godine. Glumačku je karijeru započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Prve je velike uloge dobio u domaćim kazališnim komadima – Bogdana u “Hvarkinji”, Pometa u “Dundo Maroju”, Miletića u “Ostavci”, Leonea u “Gospodi Glembajevima”.

U film je ušao početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kroz maestralno odigrane sporedne uloge. Putanja kojom je tada krenuo bila je konstantno uzlazna, od filma “Otac na službenom putu” Emira Kusturice 1985. godine u kojem se istaknuo ulogom Zijaha, preko filmova “Već viđeno” Gorana Markovića 1987. godine, “Glembajevih” Antuna Vrdoljaka 1988. godine… Uslijedili su zatim “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Praznik u Sarajevu”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Gori vatra”, “Nafaka” i mnogi drugi.

U “Glembajevima” Antuna Vrdoljaka Nadarević je glumio fatalnog Leonea Glembaya (Screenshot: HRT)

Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” koja je snimana od 2007. do 2016. godine. To je iskustvo spomenuo danas i glumac Emir Hadžihafisbegović u emotivnom rastanku od preminulog kolege.

“Na bolji svijet preselio je moj uzor i moj brat. Moj glumački alter ego Mustafa Nadarević. Prije skoro 40 godina radili smo prvi put u filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice. Kasnije ćemo raditi još nekoliko filmova. Svakako je film Pjera Žalice “Kod amidže Idriza” najznačajniji poslije “Oca”. Radili smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, kakva je to glumačka veličina bila… Radili smo 12 godina kultnu seriju “Lud, zbunjen, normalan” i roman se može napisati sa tog seta koji je trajao toliko godina”, napisao je Hadžihafisbegović na Facebooku. Dodao je i da je Nadarević svoj osobni trijumf talenta doživio u svome matičnom teatru HNK u Zagrebu.

“Njegovi “Glembajevi”, “Sirano de Beržerak”, “Gogoljevi” i “Čehovljevi junaci” bili su vrh, golemi vrh glumačkog posla. O Bože, kako mi je teško. Mujo moj dragi, falit ćeš mi beskrajno. Falit ćeš i svima onima koji su te poštovali i voljeli”, zaključio je.

Priopćenjem se oglasilo i Hrvatsko narodno kazalište, koje je odlaskom Mustafe Nadarevića izgubilo svog dugogodišnjeg virtuoza “čijem smo se umijeću i smijali i plakali u mraku gledališta”. HNK se od Nadarevića oprostio njegovim vlastitim riječima:

Umjetnost življenja i glume su vrlo bliske, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umrijeti mnogo puta i ostati živ. Na žalost, život je netalentirani glumac. Kad nas jednom netko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja i sjećanja.

Sposoban, agilan i svestran, Nadarević je kao redatelj debitirao 1992. godine s predstavom “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a nakon toga postavio je na kazališne daske i “Balkanskog špijuna” Dušana Kovačevića, “Zabune” Alana Ayckbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, “Hasanaginicu” Milana Ogrizovića u Hrvatskom narodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

U nizu nagrada koje je dobio za svoj rad je i “Vladimir Nazor” za životno djelo za 2016.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More