Nepretenciozno osvježenje na kraju kazališne sezone

PotopRedatelj još uvijek mlade generacije Miran Kurspahić (1979.) očito voli obilježavati okrugle obljetnice socijalno-političkim temama u kazalištu. Otprilike u isto doba prošle godine premijerno je izvedena njegova “Rasprodaja” na pedeseti rođendan Studentskoga eksperimentalnog kazališta.

U tom je autorskom projektu ili autoironičnoj šetnji kroz povijest jednoga kazališta propitivao odnos kulture i potrošačkoga društva. Godinu dana kasnije povijest se ponavlja te 12. lipnja 2014. u &td-u premijerno uoči pedesete obljetnice poplave u Zagrebu (1964.) predstavlja autorski projekt Potop.

Predstava prati dvije usporedne, generacijski odvojene priče koje se odvijaju 1964. i 2014. Na sceni se zbivanja iz 1964. odvijaju u kuhinji, a iz 2014. u dnevnome boravku. Prelazak jedne priče u drugu označuje glumčevo pomicanje sata te ulasci i izlasci iz prostorija.

Prva priča prati supružnike koje utjelovljuju Lana Barić i Dean Krivačić te njihovo dijete Franku Mikolaci. U usputnim razgovorima za kuhinjskim stolom suprug iskazuje nervozu jer Sava raste, ona se ne uznemiruje jer se o porastu vodostaja nebrojeno puta naslušala i svaki je put morala spakirati kufere te tobože seliti. Usputno se u dijalogu naslućuju skice ondašnjega vremena, materijalni uspjeh po podobnosti, sveopći grabež čim se ukaže prilika. Protagonist odbija igrati po tim pravilima što njegovu suprugu živcira.

U drugoj priči protagonisti su unuci bračnoga para koje igraju Iskra Jirsak i Sven Jakir. Predstavljaju tipičnu hrvatsku priču, žive u bakinom stanu, ona je visokoobrazovana, no ne radi u struci, on je vječni student, neracionalan i rasipan. Njihov je odnos obilježen svađama. U jednome se trenutku te dvije priče isprepliću, problemi bez obzira na vremensku udaljenost postaju slični, a nošenje s njima postaje odlučujući čimbenik za pogled u budućnost.

Potop

Zanimljivo je redateljsko rješenje u kojem dijete iz 1964. utjelovljuje majku iz 2014., tako se djevojčica/glumica Franka Mikolaci dere na sina, ali i na svoju majku čim predstava dobiva opušteni i humoristični ton. Lana Barić i Dean Krivačić su izvrsni u tumačenju bračnoga para. Barićeva sasvim opušteno glumi pomalo neurotičnu dalmatinsku suprugu, a kasnije baku s iznimnim smislom za humor i gestikulacijama dok Krivačić djeluje kao smirujući faktor sve do samog dolaska poplave kad se ljudski odnosi na vrhu tadašnje društvene ljestvice počinju svoditi na najnižu moguću granu. Tada gubi kontrolu i pokazuje potrebnu odlučnost.

Riječ je o nepretencioznoj predstavi koja u Kurspahićevoj maniri o ozbiljnim temama govori na opušten i neuvijen način. Tako se opet na kraju kazališne sezone njegov uradak baš poput lanjske Rasprodaje ukazao kao svojevrsno osvježenje s kojim se parafrazirajući programski papirić može popraviti i sačuvati još bolja iduća kazališna sezona u &td-u.

Anđela Vidović
Foto: Damir Žižić

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More