Prava stvar je hrpa dobro izabranih, lijepo složenih riječi

Prava stvar
Najstarije je privatno kazalište u Hrvatskoj, zagrebačka Mala scena, sinoć (6. studenoga 2014.) premijernom izvedbom “Prave stvari” Toma Stopparda započelo središnji dio proslave dvadeset i pete godišnjice rada.

Zanimljivost leži u činjenici da su premijernom izvedbom 8. prosinca 1989. u režiji Ivice Šimića započeli s radom, da bi se poslije profilirali kao kazalište za djecu i mlade. Vrativši se u 2014., otprilike istodobno (30. listopada 2014.), kazalište American Airlines na Broadwayju postavlja isti komad s poznatim i uspješnim glumcima Ewanom McGregorom, Maggie Gyllenhaal, Cynthiom Nixon i Joshom Hamiltonom u glavnim ulogama.

Pravu stvar prati i pratila je iznimno snažna, a za naše prilike neobična, medijska kampanja i zanimljiv koncept da će se predstava izvoditi svakodnevno isključivo idućih trideset dana, dakle od 6. studenoga do 5. prosinca 2014. Pružanje urbanoga paketa kulture uz kupljenu ulaznicu (od popusta na vožnju vlakom do besplatnoga pića ili čuvanja djece) ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da takvo profesionalno privatno kazalište u prvome redu financiraju vlastiti prihodi, a manje potpore i pokroviteljstva. Mala scena jest drukčije kazalište zbog neobičnog entuzijazma Vitomire Lončar i Ivice Šimića koji se ”usuđuju” godinama opstajati u svjetskome i hrvatskome kazališnom životu.

Prava stvar

Producentski je promišljena odluka angažman Jelene Veljače u glavnoj ulozi nakon desetogodišnjega izbivanja iz glumišta. Ništa manje nisu promišljeni marketinški, simbolični i scenski detalji predstave u kojoj se gube granice između života i kazališta, u kojemu stvarni osjećaji, snažna kemija i život u svojoj nepredvidljivosti oblikuju tijek zbivanja te će se rijetko naći pojedinac koji ne može suživjeti sa Stoppardovom dramom. Valja napomenuti kako je produkcija gotovo strani pojam u hrvatskim kazalištima za razliku od anglofonih kazališta u kojima producent nosi teret odgovornosti za mogući uspjeh ili neuspjeh.

Prava stvar

Scenu otvara isječak iz Harryjeve (Dražen Čuček) nove drame ”Kula od karata”, taj namjerno preglumljeni dijalog Maxa (Frane Perišin) i Charlotte (Jasna Bilušić) o bračnoj nevjeri oblikovat će čitavu dramu čije su najveće bogatstvo Stoppardovi promišljeni, inteligentni i izvrsni dijalozi o ljubavi, braku, nevjeri u vječnome suodnosu stvarnosti i kazališne fikcije. Odnos iz Harryjeve drame preslikat će se u njegov stvarni život u kojemu će ”romantična” nevjera rezultirati rastavom od Charlotte te novim brakom s Annie (Jelena Veljača). Novi je brak za njega odnos stvarnosti i kazališne fikcije, ali i njegove vlastite nesigurnosti, koju Čuček suvereno interpretira. Dobro balansira između uloge intelektualno nadmoćnoga dramskog pisca i nesigurnoga supruga spremnoga na poniženje zbog romantične borbe za ljubav. U njegovoj izvedbi ne možemo toliko naslutiti godine dvojba, razmišljanja o svojim brakovima, ali možemo uočiti životnost, mogućnost da takav lik zbilja postoji i da je dovoljno uvjerljiv.

Prava stvar

Dramu čine vrijednom i zanimljivom prosječnom gledatelju svi slojevi međuljudskih odnosa koji se mogu iščitati. Propali brak, čudno i blisko prijateljstvo između Harryja i bivšeg Anniena supruga Maxa, retrogradno priznavanje Charlottinih nevjera, mogućnost i nemogućnost ostanaka te odlazaka, građenje odnosa otac Harry – kći Debbie (Lana Helena Hulenić), izmišljanje priča kako bismo se osjećali bolje, glupost, pretjerano verbaliziranje, glumčeva i piščeva taština te na kraju uočavanje da su najdublje emocije ipak neizrecive. Suptilna režija Ivice Šimića u središte ne stavlja scenu ili glumce, nego dijaloge. Koncentriramo se na riječi, a ne na osobe koje ih izgovaraju. Na trenutke su glumci u sjeni teksta koji izgovaraju, no pritom su njihove izvedbe korektne, a kemija između Harryja i Annie dovoljno uvjerljiva.

U spletu bračnih nevjeri koketna Annie u solidnoj interpretaciji Jelene Veljače vara Harryja s glumcem Billijem (Mislav Čavajda) te ima proračunat odnos s priglupim Brodijem (Marko Hergešić). Njezin je odnos s protagonistima siguran, dobiva sve što poželi i nema problema s iskorištavanjem vlastitoga seksipila. S druge strane, Charlotte u opuštenoj i ironičnoj izvedbi Jasne Bilušić sebe smatra drukčijom, boljom, no stvarnost pokazuje jednaku dodirnu točku – bračnu nevjeru.

Protagonisti Stoppardove drame vole, pate i smiju se. Njihove odnose oblikuju nijanse. Njihovi kazališni i stvarni životi nisu jednostavni i crno-bijeli. Sinoćnja je premijera uspjela u prvome redu zbog ”hrpe dobro izabranih, lijepo složenih riječi”.

Anđela Vidović
Foto: Saša Novković

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More