“Malo krivim sebe, malo publiku”: Poznati glazbenici otkrivaju kako podnose neuspjeh

Brojne eminentne izvođače i autore upitali smo isto pitanje - kako podnose kad im "propadne pjesma", je li šteta veća na financijskom ili emocionalnom polju i kako na "flop" reagira veliki umjetnički ego?

Nije lako priznati neuspjeh – tako je oduvijek bilo i tako će, vrlo vjerojatno, zauvijek biti, bilo da ste prolaznik, poduzetnik, učenik ili umjetnik. Za ove potonje, umjetnike i sve koji se takvima osjećaju, često se misli da imaju najveću taštinu, ali se isto tako često zaboravlja da je njihova taština na najvećem udaru. Taj se udar zove javnost ili publika – ono imaginarno, a opet, vrlo jasno biračko tijelo koje u stvaranju, pa i percepciji vlastite umjetnosti ima neosporiv značaj.

Jednostavnije rečeno, publika vidi sve uspjehe, ali i neuspjehe – normalne, ali ne pretjerano ugodne situacije s kojima se mora suočiti svatko tko na bilo koji način izlazi pred ljude.

Neuspjeh nije tako loš ako ne napadne srce, uspjeh je dobar ako ne udari u glavu
– Grantland Rice

Prateći rad umjetnika svih interesa i kalibara, zainteresirao me baš taj famozni neuspjeh. Neugodan je, emotivno iscrpljujuć, financijski težak, svi gledaju, nitko ne plješće, a ti si se dao, pretjerao u poliranju, usudio se čak i pomisliti da je “to to”. Možda čak i ušao u kredit.

Na sve su umjetnici spremni da bi plasirali svoj rad i ideje, ali – koliko su spremni na neuspjeh i efekte koje propali projekt ima na ego, taštinu, karakter i raspoloženje?

Prvi na udaru u Arteistovom istraživanju umjetničkih neuspjeha su, naravno, glazbenici. Njihov se rad nekako najviše vidi, jer nam je glazbom isprepleten svaki trenutak života. I dok je mi, konzumenti, zapravo doživljavamo kao da je doslovno pala s neba, oni koji od nje žive, unatoč napretku tehnologije, da bi svoje djelo stvorili i plasirali javnost trebaju i pozamašnu svotu novca.

Iako se više nego solidne pjesme danas stvaraju u mobilnim aplikacijama i studentskim sobama, pisanje, snimanje, produkcija i plasman “prave pjesme” koja ima diskografa, spot i gudački kvartet na trećem refrenu zapravo itekako koštaju – od jedne do pet tisuća eura, ovisno o tome koliko prijatelja imate u kojem proizvodno-marketinškom koraku.

Dakle, postavimo priču, posve imaginarnu, ali onu u kojoj se svi glazbenici zapravo mogu pronaći. Imate novu pjesmu, preslušavate je mjesecima i svaki dan vam je sve bolja. Kreće snimanje, ideje šibaju, super bi bilo imati gospel zbor na zadnjem refrenu. Sad već kad imamo zbor, treba nam i dobar spot. Možda da ta pjesma bude najavni singl albuma? E onda moramo uložiti i u PR. Ideja po ideja, ambicija po ambicija i evo nas na nekoliko tisuća eura i nekoliko mjeseci pilanja po svakom detalju.

Ipak, nije sve u lovi – evo nas i na emocionalnom naboju, iščekivanju, želji da pjesma, toliko dotjerana i skupa, toliko dobra i potrebna, postane hit. I usput isplati kune, sate, suze prolivene u pisanju.

Stavit ćemo je na YouTube, dogovorit ćemo HRT i RTL. Frendica poznaje tipa u Gloriji, a susjeda je dobra s gospođom koja radi na Tportalu. Onda ćemo društvene mreže, evo nećak je smontirao teaser, bit će fora jer je smiješno, a ljudi vole sve što je smiješno.

I onda – flop. Ćorak. Nula. Huk. Muk. Plast sijena koji se kotrlja po pustinji. Odaberite vizualizaciju po želji.

Par tisuća klikova na YouTubeu, dva intervjua i šest emitiranja na radiju. Karikiram, ali valjda imate sliku – puno manje od očekivanog, uloženog, proplakanog, najavljenog. OČEKIVANOG. Potpisanog.

S takvim su se poslovnim neuspjehom susreli apsolutno svi uspješni, poluuspješni i neuspješni glazbenici, ali, iskreno, ne čekaju baš svi u redu da bi govorili o propalim pjesmama i emocionalnim reperkusijama. Ipak, nakon nekoliko isprika i odbijenica, formirali smo više nego respektabilan glazbeni panel sastavljen od iznimno uspješnih autora, producenata i izvođača koji otvoreno priznaju da u svojim glazbenim životopisima, uz velike hitove i pune dvorane, imaju i pjesme koje su neočekivano prošle ispod radara.

O svojim najvećim glazbenim flopovima za Arteist pričaju frontman Hladnog piva Mile Kekin, kantautorica moćnog alta Lucija Ćustić Luce, idejni začetnik Detoura i Yammata te cijenjeni hitmejker Nenad Borgudan, Detourova bivša pjevačica, a danas uspješna kantautorica i akademska glumica Maja Posavec, osnivač Fluentesa i glazbeni producent Goran Bošković, pjevačica grupe Bang Bang i glazbena pedagoginja Lara Prskalo, pobjednica The Voicea i hrvatska predstavnica na Eurosongu Nina Kraljić, osnivač sarajevskog hip-hop benda Helem nejse Toshi Domaćin te jedan od najizvođenijih domaćih autora i krivac za neke od najvećih hitova u povijesti domaće glazbe, Predrag Martinjak Peggy.

Mile Kekin: “U trideset godina bilo je topova i flopova”

“Prvo sam danima tužan, krivim sebe i bend, a na kraju, naravno, publiku koja nije prepoznala našu genijalnu novu pjesmu. Onda mi padne neka nova pjesma napamet koja će sigurno rasturiti srca i eter. Ako i ta ne uspije, onda sam opet tužan, krivim sebe i, naravno, publiku koja nije prepoznala našu genijalnu novu pjesmu. Onda mi padne neka nova pjesma napamet koja će sigurno rasturiti srca i eter. Ako i ta ne uspije…”, u šali će Mile Kekin, frontman Hladnog piva koji je u dugogodišnjoj karijeri, što s bendom, što pod vlastitim imenom, snimio pjesme svih mogućih dosega, od najvećih hitova do opskurnih uradaka za koje znaju samo izrazito upućeni.

“Ma imam već trideset godina iza sebe, bilo je topova i flopova, ponekad se isplati, ponekad manje, ali bitno je da od svakog albuma imaš nekoliko pjesama koje možeš odsvirati. Ne bih rekao da su te pjesme propale. Recimo, pjesma ‘Lift’ mi je jedna od najdražih i dan danas, a nije nikad dobacila do širokih masa”, iskreno će Kekin.

“Glazba za tulume i suze”: Mile Kekin preporučuje pet albuma koji su mu obilježili život

Luce: “Neuspjeh frustrira jer ne možeš odrediti koji je dio lanca zakazao”

“Htjela to ja ili ne, uvijek je prisutna određena doza frustracije kad se to dogodi. Problem je što nikad ne možeš sa sigurnošću tvrditi koji dio lanca je zakazao, pa da si idući put pametniji. Nekad je to nedovoljno jak PR, nekad krivi aranžman i produkcija pjesme, nekad je previše dobrih pjesama istovremeno u eteru pa tvoja ne dođe do izražaja, nekad pjesma jednostavno nije dovoljno catchy da se ‘zalijepi’, a nekad i uz najbolju pjesmu na svijetu bez lobiranja nažalost ne možeš puno napraviti”, smatra Luce, kantautorica koja se na scenu prije šest godina probila pjesmom “Možda mi” i otad izdala jedan album i pregršt singlova.

Pritom je, kaže, doživjela sve, pa i ulaganje u pjesme koje su dočekane mlako i ispod njezinih očekivanja. “U nekim nadrealnim i bizarnim slučajevima ti se dogodi i svjetska pandemija i potres kakav nije zabilježen 140 godina, kao što se meni dogodilo sa zadnjim singlom ‘U sjećanju’ koji je taman objavljen i onda je krenulo sve nizbrdo. Apsolutno svi mediji su bili isključivo orijentirani na koronu, nije bilo mjesta za glazbu, barem ne ovakvu kakvu ja radim. Sve to frustrira jer uložiš svoje i tuđe vrijeme i novac, a ja kao autorica i svoja osobna, intimna iskustva koja dajem ‘na pladnju’, a mnogi ih ne dobiju priliku čuti”, iskreno će Luce.

“Treba biti veliki entuzijast i optimist u ovom poslu, jer je stvarno jedna pjesma dovoljna da ti potpuno promijeni život, ali pitanje je hoće li se ta pjesma dogoditi baš tebi i ako da, kad”, zaključuje.

Luce o glazbi i estradnim trikovima: “Najpozornije slušaju kad šapćeš”

Nenad Borgudan: “Možeš kontrolirati izvedbu i kvalitetu, ali uspjeh ne”

Osnivač grupe Detour radiofoničnim je pjesmama i pamtljivim tekstovima davno našao put do slušatelja i radijskih urednika, pa su gubici u slučaju “neuspješne pjesme” uglavnom – emotivne prirode.

“Uspjeh u glazbi kojoj se bavim je nešto drukčijeg mjerila od uspjeha u komercijalnijim tipovima glazbe koji dominiraju na ovim prostorima. Naravno da i mi imamo svoju ljestvicu uspjeha, samo što ona manje mijenja sudbinu izvođača u financijskom smislu i samim time je manje dramatična. Ostaje naravno onaj emotivni efekt, koji je u svakom poslu kojem se posvećuješ i u kojem si entuzijastičan, možda i najbitniji. Iz te pozicije svakako da se javlja nezadovoljstvo i frustracija kada ono što tebe oduševljava, druge niti ne dotiče”, kaže Nenad.

“Kada se tako nešto dogodi, a događa se zbog razlike između očekivanog i realnog, onda uglavnom vrlo brzo postanem svjestan svoje greške u pretpostavci i pomislim kako sam bio naivan… Zapravo, iz toga učim. Pokušavam si na razne načine pojasniti takav tip neuspjeha, ali možda je najbitnije shvatiti da je komercijalni uspjeh pjesme stvar fenomena. Možeš zadovoljiti sve postulate hita, a da ga nemaš ili ne poštovati niti jedan i imati hit. Tada dolazimo do toga da jedino što možeš kontrolirati je kvalitetu i izvedbu ali uspjeh ne, i tako se nekako utješim”, otkriva autor hitova kao što su “Mjesec”, “Daleko” iZaljubila sam se.

Maja Posavec: “Sjećam se gorkog okusa neuspjeha na samom početku”

Svoje prve javne glazbene korake Maja Posavec napravila je upravo u grupi Detour, otpjevavši s Nenadom neke od njihovih najvećih hitova. Upravo tamo je, otkriva, osjetila što znači uspjeh, ali i kako to izgleda kad – ostanete neshvaćeni.

“Sjećam se pjesme ‘Nikada više’, prve pjesme koju sam pjevala kada sam došla u Detour (tadašnji Yammat). Od te pjesme se puno očekivalo. Trebala je mene predstaviti kao novu pjevačicu i nametnuti se kao novi hit, pokušati nastaviti stopama pjesme Tvoje lice se promijenilo. Sjećam se da smo je puno puta snimali i probavali. Ja sam bila izmoždena od Nenadovih uputa i sugestija Alena Balena. Pjesma mi nije pristajala, nikako se nisam mogla naviknuti na pjevanje kroz šapat, lijeno, a opet ritmizirano. Trudila sam se, ali nije to bilo to”, priča nam Maja i dodaje da su s voljom u studiju počele opadati i ambicije.

“Na kraju je Alen zaključio da pjesma nije hit singl i da ne idemo s njom. Sav trud se činio uzaludan. Pjesmu su doradili Edi i Jana i našla je mjesto na Detourovom albumu, ali nikada nije bila singl. Nema ni spot. Sjećam se umora, truda od pokušaja da izmislim nešto što nisam, mada na kraju to uopće nije bilo potrebno niti važno. Malo mi je ostao gorak okus neuspjeha na samom početku”, prisjeća se Maja.

Za procjenu pjesama koje je snimila kao samostalni izvođač treba joj, kaže, još vremena i reakcija. “Ne mogu se osvrnuti na recentne radove, naprosto treba proći neko vrijeme da vidim je li tu nešto pošlo krivo ili je sve ipak u redu, a ako ipak jest pošlo krivo, jesu li tome kumovala moja ili vanjska očekivanja”, iskusno će Maja Posavec.

Maja Posavec: “Čvrsti estradni zid danas teško može probiti nešto drukčije”

Predrag Martinjak: “Autor krivnju svaljuje na pjevača, a pjevač na autora”

Da biste došli do megahitova poput “Suze nam stale na put” i “Dani i godine”, u biografiji jednostavno morate imati i neke manje uspješne pjesme. Glazbenik, skladatelj, producent i pjevač Predrag Martinjak Peggy surađivao je doslovno s čitavom estradom, ali nije baš svaka suradnja završila Porinom.

“Uvijek me više boli ’emotivni trošak’, jer u svakoj svojoj pjesmi analiziram i pokušavam racionalizirati razlog zbog kojeg je uspjela ili nije. Autor najčešće krivnju svaljuje na pjevača, a pjevač na autora, ali istina je negdje na pola, jer je uz tekst, glazbu, vokal i produkciju jednako bitan i tajming u kojem se objavljuje”, kaže nam Peggy.

“Primjer pjesme za koju sam mislio da će puno dalje dobaciti je ‘Za sreću drugo ime’ Marka Tolje. Ali povijest glazbe je pokazala da neke pjesme tek desetljećima kasnije, a često i u remake verzijama postignu vrhunac i dopru do masa. Primjerice, ‘Killing Me Softly’ originalno nije otpjevala Roberta Flack kao što svi misle, već nepoznata Lori Lieberman 1972. i tada nije ni ušla na američku top-listu, a globalni uspjeh postigla je obradom grupe Fugees 1997. i dobila Grammy za najbolju izvedbu”, podsjeća Martinjak.

Glazbeni kviz: Koliko poznaješ najveće domaće hitove?

Nina Kraljić: “Trošak je velik, ali to je tako kad ti je stalo”

S obzirom na to da izvodi glazbu koja se, u pravilu, baš i ne vrti na radio postajama, eurovizijska predstavnica i pobjednica The Voicea davno je odustala od uobičajenih mjerila za uspjeh pjesme.

“Ne vjerujem u to. Danas ljudi misle da je pjesma propala ako se ne vrti na radijskim stanicama i nema milijun pregleda. Ja iza svake pjesme stojim, guštam u procesu stvaranja i procesu realizacije. Radim to iz ljubavi. Kad radiš nešto iz ljubavi, to daješ i ništa ne očekuješ – osim da je sluša onaj tko želi, a ne sluša onaj koji ne želi. Što se troška tiče, velik je i po financijskom i emocionalnom pitanju, ali to je tako kad ti je stalo i to naprosto odvažeš”, kaže nam Nina.

“Zvuk za stare duše”: Nina Kraljić sa zaručnikom pokreće fantasy-etno priču

Goran Bošković: “Neke pjesme treba žrtvovati”

Da bi pjesmama i njihovoj komercijalnoj prođi mogao pristupati zdravo i racionalno, pjevač, autor i producent Goran Bošković iz Fluentesa morao je proći dugi put – od prvih koraka u grupi Nova do čudne faze u kojoj se povukao s pozornice, ali je svoje pjesme nudio drugima.

“Neke pjesme koje sam nudio su snimljene i objavljene. Nijedna od tih pjesama nije odjeknula nešto posebno niti ‘odradila’ svoje. Shvatio sam da sam uvijek tim pjesmama nedostajao ‘ja’. Uvijek pristupam pjesmama koje radim za druge – da izvođača dobro upoznam, da se zbližimo koliko je više moguće, te da iz tog poznanstva ispričam priču koju će on pjevati i doživjeti onako kako bi je ja doživio. U stvarnosti je to teško – oni nisu ja, ne osjećamo iste stvari na isti način. Onda sam upoznao Jelenu Radan kojoj sam isto tako nudio pjesme, sprijateljio se s njom jer je isti senzibilitet kao i ja te mi se otvorio neki drugi svijet za koji sam mislio da mi se nikad neće otvoriti. Stekao sam samopouzdanje i odlučio napraviti svoj bend pa kud puklo da puklo. Odlučio sam prestati pisati za druge te sam isključivo počeo raditi za sebe i svoj bend”, priča nam Goran.

“Fluentesi rade iskreno, sa srcem, ono što osjećamo. Ne pokušavamo se priklanjati trendovima, pisati hitove niti biti ono što nismo. Ne opterećuje me hoće li neka pjesma u koju smo uložili puno truda i rada, novca i ljubavi – uspjeti. Samim time što smo ju snimili i što je postala dio našeg opusa je već uspjela. Radimo pjesme u koje vjerujemo, bez fige u džepu i bez cilja da bude prva na top listi ili da skupi milijun klikova. U ovom svijetu gdje je sve dostupno, gdje smo zatrpani reklamama i banalnim sadržajima mislim da svaka naša pjesma nađe put – a mi smo samo pet običnih ne baš pretjerano modernih ljudi koji samo znaju svirati”, kaže Goran i priznaje da u opusu Fluentesa postoje neke pjesme koje su – mogle i bolje.

“Žao mi je što neke pjesme nisu učinile više i odjeknule jače. Jasno mi je zašto nisu – ali mi bude žao. Pjesma s kojom smo se pojavili na Zagrebačkom festivalu, ‘Napokon’ jedna je od naših najdražih pjesama, ali nakon Pusti da ljubav nosi me radio postaje nisu željeli emitirati našu pjesmu toliko mračnu i tešku. No ta pjesma otvorila je vrata pjesmama poput ‘Bez riječi’ i ‘Putnici’ koje su prošle bolje od očekivanog. Iz toga sam na koncu naučio da neke pjesme treba žrtvovati kako bi naučili publiku i radio stanice da radimo i stvaramo različito, da nismo u ladici”, zaključuje.

Helem nejse: “Kad propadne pjesma, ideš raditi onu koja neće”

Sarajevski hip-hoperi Helem nejse danas su prava koncertna atrakcija, ali da bi svoj repertoar popunili hitovima, trebalo je proći i neke manje uspješne trenutke. “Kod ljudi je sasvim prirodno ono negativno osjećanje kada dožive bilo kakav poraz. Tako je i s pjesmom. Kada uložiš masu truda u pjesmu za koju si siguran da će se svidjeti velikom broju ljudi, a to ne bude slučaj, nosiš se s emocijama koje nisu lagodne. Ipak, to ne znači ništa loše. Takve emocije su često motivirajuće, bitno ih je samo ‘navesti na svoj mlin’. Kada sumiraš te osjećaje i pretvoriš ih u neku vrstu inata koja će te tjerati da se sljedeći put još više potrudiš oko pjesme, znaj da si na pravom putu pravom putu uspjeha”, kaže nam Toshi Domaćin, jedan od osnivača grupe.

“Kod muzike je ova priča još slojevitija i kompliciranija nego kod nekih konkretnijih stvari, jer je pjesma subjektivni doživljaj i nešto što se tebi kao autoru sviđa nikada ne mora značiti da će se to svidjeti i publici, ma koliko god ti bio dobar autor. Baš zbog toga je muzika tako zanimljiva i šarena, a to s druge strane znači da kad što više radiš umanjuješ šanse za scenarij ‘propadanja pjesme’. S poslovnog aspekta stvari su malo drugačije, jer je u svakom poslu vrijeme ključni komoditet kojim se mora pravilno upravljati. Ta frustracija kada shvatiš da si bacio vrijeme uloženo u pjesmu koja se nije isplatila, umjesto da si radio nešto što ti se više isplati je česta, ali s financijskog stajališta često ne znači ništa sve dok dalje uporno proizvodiš i radiš. Dakle, život ne bi bio zanimljiv da nema uspona i padova, bio bi linearan i dosadan, tako da kad ‘propadne pjesma’, jednostavno ideš dalje raditi novu koja neće”, zaključuje Toshi.

Helem nejse: “Za uspjeh ne treba puno talenta, mi smo živi primjer”

Lara Prskalo: “Ponekad autori precijene vlastito djelo, a publika ne presudi u njihovu korist”

“Svaka pjesma koju glazbenik radi je i emotivni i financijski trošak, ali valjda smo mi glazbenici jednostavno ludi pa na minuse ne reagiramo previše negativno. Govoriti o tome da je propao rad, odnosno, pjesma, značilo bi, pretpostavljam, da ona nije ostvarila neki cilj – broj rotacija na radio postajama, broj klikova na YouTubeu i nije dobacila do određenog broja ljudi. Netko će na sve ovo navedeno reći – onda pjesma nije dobra. I vjerojatno, nekim pjesmama se dogodilo upravo to. Autor i glazbenici su precijenili vlastito djelo i publika nije presudila u njihovu korist. A nekad se dogodi upravo suprotno, pjesma koju autor ne smatra svojim umjetničkim uspjehom doživi veliko priznanje od publike”, kaže nam Lara Prskalo, pjevačica grupe Bang Bang, čiji su se hitovi Imam i “Nešto me pogodilo” revno vrtjeli na domaćim radio-postajama.

“Nije uvijek sve na autoru i samoj pjesmi, i podrška medija itekako je bitna da pjesma dobije priliku biti emitirana i predstavljena. Danas je jako teško ostvariti takvu vrstu podrške. Formatirane emisije i radio postaje traže i formatirane pjesme koje često postanu samo podloga za njihove najave i reklame. Urednici sve manje imaju utjecaja na odabir kvalitetne i raznolikije glazbe. Možemo li i tada govoriti o tome da pjesma nije ostvarila zadani cilj? Vjerujem da su autori s vremenom shvatili u kojem vremenu žive i odlučili iz kojeg će poriva stvarati, onog formatiranog ili onog umjetničkog kreativnog, pomalo buntovnog. S takvom odlukom pristali su i na trošak, bio on emotivan ili financijski”, kaže Lara i otkriva da je bend u tom menadžerskom vaganju ipak odabrao – biti svoj.

“Bang Bang stvara glazbu koja je sve samo ne formatirana, čak su nam mnogi to istaknuli kao manu, ali mi znamo da smo u ovih osam godina došli do svoje publike. Bilo je pjesama u koje smo mi kao bend jako vjerovali tj. koje smo jako zavoljeli, ali znali smo da one neće imati podršku radija. Takve pjesme došle su do publike preko koncerata, a time je naša emotivna pobjeda bila još veća. Neke od tih pjesama su ‘Ne zaboravi me’, ‘Stranci’, ‘Prijezir’ ili naš trenutni singl ‘Sebi dovoljni’. To su pjesme na koje publika na koncertima najviše reagira”, zaključuje Lara.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More