Povratak u budućnost: Naš ideal je Donald Trump

Pitate li bilo kojeg pripadnika moje generacije, nekoga rođenoga 1980-ih, ili čak početkom 1990-ih (ali samim početkom), za film Povratak u budućnost (odnosno filmsku trilogiju snimanu 1985. – 1990.), susrest ćete se s gotovo isključivo superlativnim mišljenjima. Radnja trilogije vrti se oko putovanja kroz vrijeme, tijekom kojega protagonist susreće članove svoje obitelji. Smještanje svih konflikata u krug obiteljske povijesti čini priču lakom za identifikaciju većini gledatelja. Junak, tako, svoga oca u mlađim danima nauči osobinama koje društvo pripisuje pravim muškarcima: samopouzdanju i asertivnosti. Kada se vrati u nešto izmijenjenu sadašnjost taj otac više nije mekušni gubitnik, a zahvaljujući tome cijela njegova obitelj živi idilični američki san (svi su bogati, uspješni i nadasve fizički atraktivniji, kao da su ih blagoslovili dobri bogovi kapitalizma). Sam protagonist za vrijeme posjeta 19. stoljeću od šukunbake i šukundjeda nauči vrijednost promišljenosti i posljedično popravi svoj život u budućnosti. Sve je savršeno i sustav se reproducira stvarajući pojedince koji kao da su (a u ovom slučaju zaista i jesu) izašli iz westerna: racionalne, samopouzdane, snalažljive i poštene. Američka budućnost upisana je u njezinoj slavnoj prošlosti.

Riječ je o zabavnom ostvarenju, punom šarmantnih likova, uzbudljivih preokreta radnje, sjajnih kostima, scenografija i specijalnih efekata, zbog čega je njegova popularnost tako silno velika i kod nas. Ali, islim da postoji još nešto čemu ova filmska trilogija duguje svoj kultni status. To je paradoks iz samog naslova koji pretpostavlja vraćanje u vrijeme koje se još nije dogodilo. On označava poziciju protagonista: vječnu razapetost između nepovratno nestalog i još nepostojećeg, između žaljenja i projekta. Poziciju s kojom se današnji čovjek može vrlo lako poistovjetiti, puno lakše negoli s idiličnom vizijom stodvadesetogodišnjeg američkog sna.

Mladi uspješni i urbani pojedinci danas si često postavljaju pitanje: gdje se vidiš za pet, deset ili dvadeset godina? Glavna nam je preokupacija – što očekujemo od života? A, tobože, kada znamo odgovor na to pitanje možemo početi poduzimati potrebne korake da ostvarimo taj plan, da se vratimo u tu budućnost koju smo već osmislili i isplanirali. Ideal brojnih hipstera je kupiti velik stan – i opremiti ga u retro stilu.

Jer nostalgija je drugi dio naše svakodnevice. Ako pola vremena provodimo sanjajući o savršenoj budućnosti, drugu polovinu razmišljamo o tome koje bismo pogreške željeli ispraviti u prošlosti. Taj naš stalni povratak u budućnost (tu mučnu samsaru za koju smo okovani) najbolje ilustrira izreka iz self help priručnika koja predstavlja možda vrhunac gluposti današnje filozofije samousavršavanja: „kazna gora od pakla bila bi da nakon smrti upoznate bolju verziju sebe.“ Dakle, uvijek možete (i mogli ste) bolje, nikada ne trebate biti zadovoljni sadašnjim trenutkom i životom koji imate sada, a nekoliko pogrešnih koraka uništit će vas zauvijek. Sve su okolnosti vaša odgovornost. Sve ovisi o vašoj odluci i lukavom planiranju. Što odgovoriti na tako okrutno zanovijetanje, osim potražiti kratkotrajnu utjehu od tog napornog i stalno osuđujućeg superega u alkoholu ili u psihoaktivnim tvarima?

Imperativ „rada na sebi“ postao je kompulzivna potreba suvremenog čovjeka, koji tu sintagmu ponavlja ne znajući joj više značenja. Zbog želje za tobožnjim usavršavanjem odbacujemo prisutnost u sadašnjem trenutku, a njega mijenjamo za fantazije o boljim budućnostima ili (u goroj varijanti, koja se neminovno kad-tad ostvaruje) za nostalgiju i žaljenje za propuštenim mogućnostima. A nostalgija nevjerojatno podsjeća, primijetio je jednom zločesti Dragoš Kalajić, na koprofagiju.

Naš ideal je, koliko god mi odbijali to nemilo zrcalo od sebe, Donald Trump, savršen u svojoj agresivnoj asertivnosti i nezaustavljivom uspjehu. Uostalom, nisu li to prave, muške, kaubojsko-poduzetničke osobine kojima je junak Povratka učio svoga zbunjenog oca? Nije čudno da u tom filmu, u distopijskoj verziji 1985. (a zapravo realnoj verziji 2020.) osiromašenim gradom iz svoga kasina vlada obogaćeni nasilnik, neobično sličan aktualnom američkom predsjedniku (ali i njegovom oponentu na predstojećim izborima). On je, zaista, najbolja verzija svih nas.

 

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More