U potrazi za slobodom uspješni kazališni redatelj postao je pastir

The PhoenixesProjekcijom dokumentarnoga filma Feniksi (The Phoenixes), u subotu 19. prosinca u 19.00 sati u Dokukinu KIC u Preradovićevoj 5 u Zagrebu, nastavlja se treće izdanje programa JFF Edu-Dox u organizaciji Festivala židovskog filma iz Zagreba.

Riječ je o programu, započetom u studenom prošle godine projekcijom filma Posljednji let Petra Ginza (The Last Flight of Peter Ginz), s tendencijom da se jednom mjesečno u Dokukinu KIC prikaže dokumentarac koji je bio prikazan na Festivalu židovskog filma.

Film Feniksi iz 2009. godine, film je o snazi ljudskoga optimizma u kojem u svega 56 minuta upoznajemo životne priče sedmero ljudi koji su preživjeli Holokaust. Izraelski redatelj Yoram Hoenig, direktor Filmskog fonda Jeruzalema, paralelno iznosi priče o uspjesima u životu svojih sedmero protagonista i njihovih potomaka, snimajući kamerom iz ruke njih i njihovo okruženje te mjesta koja su utjecala i dalje utječu na njihov život. Ovaj nam film omogućava upoznavanje ljudi, koji su se poput feniksa izvukli iz plamena u koji su bili bačeni te su uspjeli izgraditi uspješan i ispunjen život prepun životne radosti.

Bez imalo patetike, ovaj iznimno dirljiv film, na gledatelje ostavlja jak dojam i daje snagu da i u ovom vremenu, koje se naravno ne može usporediti s užasima Holokausta, ali koje oduzima ljudima želju za životom i ne ulijeva povjerenje u bolje sutra, uvijek postoji izlaz ukoliko ljudi ne izgube volju za životom te kako postoje oni, koji suočeni s najgorim nasiljem ne osjećaju gorčinu već iz njih izvire vedrina.

Protagonisti ovoga filma nisu birani slučajnim odabirom jer je riječ o ljudima koji su odigrali značajnu ulogu u razvoju izraelskoga društva. Dr. Elbie Terek pokrajinska je liječnica koja živi u Beershevi, najvećem gradu pustinje Negev u južnome Izraelu, a rodila se u zelenilu poljskih tatri. Upoznajemo kroz film i njezinu kćerku, profesoricu Chanu Yablonku, koja se bavi proučavanjem i podučavanjem Holokausta, a posebno ju zanima optimističan pristup toj temi koji težište stavlja na pitanje kako preživjeti Holokaust i nastaviti dalje.

Kao dobar primjer poslužili su joj vlastiti roditelji, ali i ostali akteri ovoga filma. Među njima su general Tolka Arad, predsjednik Yad Vashema, spomenik židovskim žrtvama iz II. svjetskoga rata koji nas kroz svoju priču vodi i na vojni poligon izraelske vojske, bivši guverner Izraelske banke Moshe Zanbar, nagrađivani glazbenik Andree Haido, atletičar i istražitelj Shaul Ladany te slikar i grafički dizajner Dan Reisinger, koji je osmislio logo filma, vatru iz koje izranja ptica čija krila izgledaju isto kao vatra. Sedma je priča je priča Davida Bergmana rođenoga u Parizu.

Suočen s ratom, svjedočeći kako mu odvode majku, kao jedanaestogodišnjak, David Bergman je, nakon skrivanja po Francuskoj, uspio prebjeći u Švicarsku. Skrivajući se, da bi se spasio, često se koristio lažnim identitetima, a bio je i prisilno pokršten. Svoj novi život započeo je kada je u svibnju 1945. imigrirao u Izrael u kojemu je izgradio karijeru uspješnoga kazališnoga redatelja.

Međutim, u kazalištu se nije osjećao slobodno i odlučio ga je napustiti i nastaviti potragu za slobodom. Udaljavajući se od svjetala kazališne pozornice, tražeći slobodu, postao je pastir, ovčar, a u pauzama od bavljenja ovcama bavi se izrađivanjem skulptura. Ipak ne treba otkriti cjelokupnu priču ovoga umjetnika života koji identitet doživljava kroz glazbu, jer ju možete čuti iz prve ruke na projekciji ove subote.

Frana Marija Vranković

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More