Grendeli – američki san hrvatskoga stripa

”Grendel Tales: Ponos vragova” Darka Macana i Edvina Biukovića slovi kao ”najbolji hrvatski strip svih vremena”. Uspješna pionirska suradnja tog scenarističko-crtačkog dvojca s velikom izdavačkom kućom Dark Horse Comics odškrinula je vrata ogromnog američkog tržišta stripa hrvatskim autorima poput Gorana Parlova, Gorana Sudžuke, Esada Ribića ili u novije vrijeme Dalibora Talajića. Svi oni su kasnih devedesetih, a pogotovo u zadnjih petnaestak godina, ostvarili zapažene uspjehe radovima za gigante poput DC-ja i Marvela, ali i utjecajne izdavače usmjerene autorskome stripu poput Imagea Comicsa.

Macanov i Biukovićev strip doprinos je serijalu ”Grendel” Matta Wagnera, odnosno njegovoj inačici ”Grandel Tales” usredotočenoj na izdvojene priče smještene u dalekoj budućnosti u kojem svijetom vlada dijabolični klan Grendela.

Važnost tog pothvata dvojice mladih autora ne leži samo u tome da je izašao tijekom 1994. i 1995., dakle u vremenu prije širokopojasnog interneta, nego i u činjenici da je prijedlog suradnje urednici Diani Schutz stigao u natučenoj omotnici iz zemlje s drugog kraja svijeta zahvaćene ratom.

Najnovije, treće hrvatsko izdanje tog stripa (Fibra, 2018.) dolazi petnaest godina nakon premijernog Nacionalovog izdanja iz 2003., ali i crno-bijelog Fibrina izdanja iz 2010. te osim boja originalnog kolorista Matta Hollingswortha, donosi i niz predgovora koji objašnjavaju okolnosti nastanka (i njegovih kasnijih izdanja).

Specifične okolnosti ”Ponosa Vragova” kodirane su u samoj priči. Macan je scenarij za prve dvije priče šestodijelnog stripa napisao u srpnju 1993. pa ne čudi da su motivi koji otvaraju strip – kadrovi razrušene zagrebačke katedrale i stadion pretvoren u vojni kamp – ujedno i slike koje se provlače ostatkom priče. Macan i Biuković uzeli su Wagnerov svijet i upotrijebili ga kao alegoriju svijeta oko sebe. Iz današnje perspektive nije teško razumjeti zašto su dvojica autora, tada još u dvadesetima, pobrali lovorike. Naime, Edvin Biuković 1995. dobiva nagradu Russ Manning za najboljeg nadolazećeg crtača, a strip je nominiran za prestižnu nagradu Eisner.

Macanova i Biukovićeva apokalipsa vrvi autentičnim refleksijama trenutka, a mješavina antiratnog sentimenta i pesimističkog pogleda na ljudsku prirodu uklapa se savršeno u pseudofeudalnu distopiju koja okružuje junake. Ratovi se odvijaju mimo njihove volje, a priče o onim prošlima svjesno su uvijene u mitske narative. Nevoljki protagonist Goran posve je svjestan okrutnosti i uzaludnosti okolnosti u kojima se našao, no gotovo ga svaki trenutak tjera birati najmanje zlo pa je čak i relativno optimistična završnica obilježena njegovim uvjerenjem kako se agresija uvijek iznova vraća. Inzistiranjem na lokalnom okružju i imenima junaka pretvorili su ovu stripovsku franšizu, posvećenu prije svega istraživanju mračnijih strana ljudske prirode, u nešto dubinski svoje – emotivnu, premda oporu priču o ulozi obitelji, odnosno male zajednice unutar nepredvidljivih i teško shvatljivih globalnih okolnosti.

”Ponos vragova” formativni je scenaristički rad Darka Macana, tada i danas neumornog pokretačkog duha hrvatskog stripa. No uz sav njegov teoretski, izdavački, urednički, scenaristički i crtački rad u posljednja tri desetljeća, prava zvijezda tog stripa bio je i ostao prerano preminuli Edvin Biuković, prema mnogima najtalentiraniji crtač stripa svoje generacije. Njegov stil u humornim detaljima sličan je onome kolega i suvremenika Štefa Bartolića i Gorana Sudžuke, no dinamično, ”filmsko” kadriranje i posvećenost detaljiziranju chiaroscurom izdvojilo ga je i među domaćim i inozemnim crtačima.

Strip je dosegnuo takav kultni status da se i danas po striparnicama, na plakatima i majicama fanova na festivalima nerijetko može vidjeti ikonička ilustracija s likom jednog od junaka, Drage. Biukovićeva jedinstvena izmjena humorne topline i agresivnog oštrog sjenčanja davala je njegovom crtežu nevjerojatnu životnost i energiju, nepredvidljivo mijenjajući ton priče od kadra do kadra, a da pritom crtež nikada ne izgleda nepovezan ili nekoherentan.

Nakon uspjeha ”Grendela”, Biuković je za Dark Horse crtao ”X-Wing Rogue Squadron: the Phantom Affair” prema još jednom Macanovom scenariju te ”Star Wars: The Last Command”, za DC je radio na serijalu ”Human Target” sa scenaristom Peterom Milliganom, a bavio se i animacijom te ilustracijom. Umro je od tumora na mozgu 5. prosinca 1999. u Zagrebu s tek navršenih trideset godina. Tako je tragično zaključena jedna iznimno obećavajuća međunarodna karijera.

Mi, mrtvi (2016)

Macan je pak nastavio pisati za američke i francuske izdavače, a novog crtačkog partnera našao je u iskusnom, također fenomenalnom crtaču i ilustratoru Igoru Kordeju, generaciju odmaknutom od Biukovića i njega. Bez obzira na sve uspjehe koji su ovi i drugi hrvatski autori ostvarili u inozemstvu, ”Ponos vragova” ostaje jedinstven primjer hrvatskog stripa, ”svjetsko, a naše” ostvarenje dvojice mladih autora koji su savršeno spojili stripovski jezik i svakodnevicu u ostvarenje čiji bogati svijet jednako rezonira s čitateljima i dvadeset pet godina nakon nastanka.

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...