Pluća u Exitu – disanje generacije

Nakon bogate Schaubühnove produkcije Pluća Duncana Macmillana na 13. Festivalu svjetskoga kazališta u režiji Katie Mitchell, produkcija Teatra Exit i GK Sisak sasvim je drukčije i u kontekstu (ne)prilika skromnije ostvarenje.

Macmillan se u Velikoj Britaniji proslavio unutar skupine Bezvoljnika (The Apathists), kolektivu koji se od ožujka do ožujka (2006. – 2007.) mjesečno okupljao u Teatru 503 organizirajući predstave i druga događanja zanimljiva i eksperimentalna sadržaja. Drama Pluća, nastala 2013. i nagrađena na Off West Endu, svojevrstan je glas generacije, u prvome redu milenijalaca, opterećenih banalnostima svijeta i uspjehom, a nespremnima za preuzimanje odgovornosti.

Pisac majstorski u dijalogu para sažima našu svakodnevicu i razgovore u metafori ekosvijesti. Par, Jadranka Đokić i Amar Bukvić, od Ikee do kreveta razgovaraju o planiranju obitelji. Problem koji danas u Hrvatskoj rješava i ministarstvo. Svjetska je populacija u strelovitom rastu, a naša je u diskrepanciji, stari ili odlazi u inozemstvo.
Imati dijete u zagađenom svijetu terorizma, nesigurnosti i prenapučenosti planeta, za par je istodobno banalno i komplicirano.

U prvome dijelu tako razgovor odražava svu tjeskobnost i bezuspješnost planiranja koju humorno i glumački nijansirano igraju Đokić i Bukvić. Upadaju jedno drugome u riječ, završavaju rečenice, istodobno govore i njihovi su scenski pokreti usklađeni s izgovorenim. Klaustrofobija odluke završava prekidom i nerazumijevanjem. Drugi je dio ubrzan i odvija se oko prošlih događaja. Odluke koje su se u mladosti sporo donosile, sada kada se napokon i žive, prolaze neuhvatljivo brzo.

Vrijednost Macmillanova teksta u hrvatskoj produkciji ostaje jednakom – nema osuda ni prozivanja, propovijedanja kako bismo trebali živjeti, a to je za naše kazališne prilike osvježavajuće. Režija Aide Bukvić je gotovo nevidljiva i školska, scenografija Miljenka Sekulića švedski praktična – na pozornici je multifunkcionalni ladičar koji se po potrebi pretvara u stol i krevet, dok kostimi Danijele Gotal Grgurač upotpunjuju vizual današnjice. Exitovska Pluća ne dišu u dosegu njihovih najboljih ostvarenja, no vrijedan su i značajan uvid u suvremeno britansko dramsko pismo.

Anđela Vidović

*fotografija: Miroslav Arbutina Arbe

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...