“Platno je živo, kreće se i diše”: Tena Grgić je majstorica fascinantnih optičkih iluzija

Za današnji epitet majstorice optičkih iluzija krivi su par uprljanih slikarskih ruku, talent, volja i nevjerojatna upornost kojom se Tena Grgić probija na umjetničkoj sceni.

Kontaktirali smo je zbog bodypainting radova koji su se proširili društvenim mrežama, a onda, kako to s umjetnicima najčešće biva, otkrili čitav mali svijet u kojem talent i želja za kreativnim izražavanjem vode glavnu riječ. Tena Grgić, u virtualnom svijetu poznatija kao ARTENA, magistra je grafičkog dizajna koja se bavi i slikanjem, fotografijom, irskim plesom, a bodypainting joj je, otkriva nam, trenutno najdraži oblik izražavanja.

Bodypainting ovog tipa sam otkrila slučajno. Uvijek bi mi na kraju slikanja neke slike bilo žao oprati ruke jer bih se divila kako su uprljane bojom. Jednom sam ih prije pranja krenula spontano bojati te primijetila da mi se percepcija mijenja, sve je izgledalo plošnije. Onda sam se dosjetila da bih tu obojenu površinu mogla povećati do te mjere da obojim cijelo tijelo. I tako sam dobila savršenu temu za diplomski u kojem sam spojila svoje dvije ljubavi – slikanje i fotografiju”, priča nam Tena o optičkim iluzijama koje stvara na ljudskom tijelu.

“Ono što je meni uzbudljivo je činjenica da je platno živo, kreće se i diše. Jedini neoslikani dio su oči koje razotkrivaju optičku iluziju, brišu granicu između realnosti i umjetnosti. Ako ga ne ovjekovječim fotografijom ili videom, voda će isprati sve tragove njegova postojanja. Zbog toga je ovaj tip umjetnosti izazovan, zahtjevan i zanimljiv. Inspirira me sve, od tehnike slikanja starih umjetnika, do Maori ratnika, sirena, UV boje, dvodimenzionalnosti…”, kaže nam mlada umjetnica i dodaje da bodypainting, iako najdraži, trenutno nije i najunosniji segment njezina rada.

Surađuje s glazbenicima, ali najveći uzor joj je – sportaš

“Nakon diplomiranja nastavila sam raditi samostalne projekte i prijavljivala se na različite galerijske natječaje za izlaganje, međutim, naše galerije nažalost nemaju sluha za ovaj tip umjetnosti. Ali, naši glazbenici imaju. Surađivala sam s O.S.D.S. bendom te oslikavala modele za njihovu pjesmu ‘Do kraja vremena’, zatim s U pol’ 9 kod Sabe gdje sam oslikavala njihovu pjevačicu za spot pjesme ‘U paralelnoj stvarnosti’, a imala sam i live performans u Swanky Monkey Gardenu”, priča svestrana ARTENA.

Jedan od njezinih najpoznatijih radova je bodypainting inspiriran Draženom Petrovićem, tragično preminulim košarkašem čija je životna priča Tenu posebno dirnula, ali i inspirirala. “Često me ljudi pitaju kako je moguće da se bavim s toliko stvari? Ili misle da nikad ništa nisam morala raditi i učiti ‘jer sam se s tim rodila’ ili da potječem iz bogate obitelji kojoj nije problem financirati sve moje prohtjeve i ideje. Nisam ja ništa posebnija od drugih niti dolazim iz materijalno bogate obitelji. Dolazim iz obitelji koja je bogata podrškom i ljubavi, koja mi je omogućila školovanje i naučila me kako se do svega u životu dolazi trudom, radom i odricanjem. Otud dolazi moja ljubav prema Draženu Petroviću. On je inspiracija! Osim što je bio veliki sportaš, krasile su ga vrline kao što su poštenje, pravdoljubivost i skromnost. Znao je biti izuzetno buntovan, pogotovo u situacijama u kojima su ‘mali’ morali ustuknuti pred ‘velikima’. Nije želio šutjeti i trpjeti. Bio je dobar s običnim ljudima i sa svima se ophodio pristojno na njemu svojstven uljudan način, a disciplinom i napornim radom krčio je put do uspjeha u karijeri”, smatra Tena.

“Imala sam priliku upoznati njegovu majku Biserku koja mi je samo potvrdila sve to što je on bio i pritom sam joj poklonila Draženovu sliku koju sam naslikala za nju. Jednostavno je bio kvalitetna i prizemna osoba svjesna da se do rezultata dolazi preuzimanjem odgovornosti, predanim radom i neizmjernom strašću prema onome što voliš”, ističe mlada umjetnica kojoj je bodypainting, kako spomenusmo, tek jedan od brojnih umjetničkih interesa.

“Samouka sam slikarica. Obožavam proces nastajanja slike, od skice do gotovog rada. Volim gledati kako slika postupno oživljava, kao da izlazi iz papira. Još sam u srednjoj školi otvorila Facebook stranicu ARTENA gdje sam odlučila stavljati svoje radove iz želje za ‘izložbenim prostorom’ – sve dok nenadano nisu počele stizati prve narudžbe za slike. Otad radim uglavnom po narudžbama. A fotografija me odmalena zanimala. Voljela sam hvatati lijepe trenutke i diviti se svijetu kroz objektiv. Bila sam učlanjena u Foto-video klub Kutina, gdje sam naučila koristiti studijsku rasvjetu i fotoaparat, kasnije je samo mašta bila bitna. Na fakultetu sam imala dosta fotografije na čijom sam katedri na kraju i diplomirala s temom bodypaintinga“, kaže Tena.

Majstorica irskog plesa

Uz stvaranje vizualnih rješenja kroz različite medije, njezin je život obilježila i pozornica, na koju je dospjela plesom. “Kao klinka sam nekoliko godina plesala balet, a u irski ples sam se zaljubila na kraju srednje škole kada sam bila na poznatom Lord Of the Dance showu. Izašla sam iz dvorane i rekla – ja ovo želim naučiti. Irski ples je divan. Nevjerojatno je fizički zahtjevan. Traži puno energije, gracioznost, fizičku snagu, fleksibilnost, kondiciju, disciplinu i sate i sate treniranja. Savladavanjem svih tih vještina, njegova ljepota dolazi do izražaja”, objašnjava nam mlada umjetnica.

“Volim to što postoje dvije vrste cipelica, soft i step cipele. Svaka tehnika je drukčija pa se u irskom plesu zapravo bavite s dvije vrste plesa. Ples u mekanim cipelicama je elegantan, vilinski, lepršav i prozračan, poseban i omogućuje vam da letite, dok je step moćan i glasan, pretvara vaše noge u instrument jer njima stvarate različite ritmove i zvukove. Nedugo nakon showa sam se upisala u jednu školu irskog plesa u Zagrebu, pa u drugu i zatim otvorila svoju školu Irish Heart, jer sam shvatila koliko je zapravo kompleksan i zahtjevan te sam ga htjela naučiti u njegovu autentičnom obliku. Zato sam odlazila u Beč na privatne sate kod Haralda Habermayera čiji su plesači tada bili europski prvaci. On me učio kako biti dobar plesač i trener. Dovodila sam ga i na radionice svojim plesačima koje sam vodila po europskim natjecanjima”, kaže i dodaje da u plesu, za razliku od drugih interesa, stvari nisu uvijek išle po planu.

“Moji plesači i ja smo se iz Praga, Beča i drugih gradova vraćali sa zlatnim i srebrnim medaljama. Irish Heart je postojao otprilike četiri godine i onda se dogodio život. Neki zli ljudi su mi ušli u život, izgubila sam plesnu dvoranu i jednostavno je sve odjednom stalo. Sada plešem za sebe, povremeno se nađem s bivšim plesačima i plešemo za gušt, tu i tamo odradimo neki nastup i to je to. Ipak, sretna sam jer nisam ni sanjala da ću osim plesa naučiti biti trener, raditi koreografije, dizajnirati plesnu odjeću, ugovarati nastupe, voditi plesnu školu…”, kaže Tena.

“Gotovo je s poslovima koji me ne čine sretnom”

Sve je svoje umjetničke interese nedavno spojila u jedno, u hrabrom pokušaju da se i “službeno” nametne na nemilosrdnom tržištu, i to još uz onu famoznu “ako voliš svoj posao…” izreku čijem ispunjenju teži većina.

“Radila sam razne poslove uz studij i nakon njega, ali nisam nikad bila stvarno sretna. Tako sam se nedavno odlučila baciti u poduzetničke vode i otvorila sam obrt koji mi omogućava da živim od svojih talenata. Oni su mi darovani, a na meni je oduvijek bio izbor da nešto s njima napravim ili da ostanu netaknuti, s mašnom na vrhu. Ja sam ipak izabrala ovo prvo jer sam u tome vidjela smisao. Oduvijek sam imala potrebu stvarati, a na talente sam uvijek gledala kao na sjeme. Ako s njim ne učiniš nešto, ako ne uložiš trud i rad da ga posadiš i brineš se o njemu, plod nikad nećeš vidjeti. Taj plod i jest smisao koji sam maloprije spomenula. Onaj osjećaj mira, zahvalnosti i sreće kada završiš ono što si osjećao da moraš napraviti, jednostavno znaš da tako treba biti, da ti je tu mjesto. Još kada dopreš do ljudi i njihovih emocija, znaš da je to ono čime se trebaš baviti. To se meni dogodilo, maštala sam da ću jednog dana živjeti od onoga što volim raditi, tako da posao ne doživljavam kao tlaku već da se veselim svakom radnom danu. Nikad ne znam što ću točno raditi, samo znam da će biti kreativno i da će svi oko mene biti sretni”, priča nam Tena Grgić.

Na meni je oduvijek bio izbor da s talentima nešto napravim ili da ostanu netaknuti, s mašnom na vrhu.

Osim vremena, za sve je njezine interese potrebno, naravno, i puno inspiracije, a Tena je, otkriva, pronalazi u svemu, pa i neočekivanim svakodnevnim stvarima. “Za rađanje novih ideje doslovno mi sve može biti okidač, stvarno nema pravila. To može biti neki moment, refleksija svjetla, zvukovi, rezanje mrkve, suho lišće, riječi, pijesak… Jedan odlazak liječniku, primjerice, bio je potreban da bih dovršila step koreografiju na kojoj sam radila. Ritam koji je liječnik proizveo tipkajući po tipkovnici postao je dio moje koreografije. Neki dan mi je haljina zapela u vratima i sve mi je bilo jasno – jedva čekam realizirati novu bodypainting ideju”, priznaje.

“Osim raznih okidača za ideje, inspiriraju me i ljudi. Sretna sam kada vidim koliko svojim talentima mogu pomoći drugima. Grafičkim dizajnom im pomažem u poslovanju, slikarskim narudžbama im slikama koje će trajati vječno i pobuđivati lijepe emocije pomažem od kuće stvoriti dom, fotografiranjem obilježavam posebne trenutke u njihovim životima, Diva Decor brendom obogaćujem vjenčanja, treniranjem irskog plesa pomažem podići samopouzdanje i potičem zdrav način života, a bodypaintingom ih istovremeno i zbunjujem i veselim”, kroz smijeh zaključuje svestrana i ambiciozna Tena.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More