Ekskluzivno vam donosimo novi pjesnički ciklus Željka Špoljara, inspiriran Sudnjim danom.
OČARAN SMAKOM SVIJETA
Polako gmiže kraju
stvarno polako
naizgled brzo –
Dogmizavši kraju,
čeka ga kraj.
Nastupa trulež,
potpuni trulež
I gle! Sad
ono smrtnicima nepojmljivo
Iz truleži zrači svjetlost,
pomiješana sa svemirskom glazbom.
Izranja savršenstvo.
Postignuto smrću.
KONTRACEPCIJA ŽIVOTA
Gomila blata
spušta se na nas.
Prekriva mene
prekriva tebe.
To u nama
život se grebe.
Blato u tome sputava.
Blatu se pokoravamo.
I mi smo sada blato.
Više ne dišemo.
Pa mi smo mrtvi!
TROJANSKO KOPITO
Univerzum nas je prevario.
Prevario, ali sasvim malo.
No dovoljno.
Da više ništa ne bude
onako kako treba.
Tako nastavljamo prevareni
ali se nadamo da to
ipak nismo.
A to nas dovodi do ludila,
transa koji nema kraja.
Živimo mi,
živimo iako smo prevareni.
Da živimo.
POSTMRTNA ŽELJA
Umrijet ću.
Sahranite me u stakleniku
Gdje od čistoće i urednosti vrvi.
Ne želim da se u mom lešu
nastane crvi.
I još nešto, ako Boga imate na umu
Ne palite me!
Kao drvo, vešticu, gumu.
Željko Špoljar