Pet trendova koji su obilježili glazbu u 2019.

Koji su glazbeni trendovi u 2019? Prošlogodišnji pregled glazbene godine obilježio je možda i pretjerano apokaliptični ton pa sam se ove godine odlučio orijentirati na pojedinačne fenomene unutar i dalje kaotičnog stanja u kojem se nalazi glazbena industrija. Svi od reda predstavljaju nacrt ili, bolje rečeno, mogućnost njezine budućnosti.

Globalna kultura

Posljednjih nekoliko godina sve je izrazitiji trend prestanka ili barem značajnog pada anglofone glazbene dominacije. Latino glazba, koja je tijekom zadnja tri-četiri desetljeća ionako imala veliki utjecaj na svjetski pop, postala je komercijalnom konstantnom koju je nemoguće ignorirati. Sve to postignuto je hip-hopom, u posljednjih godinu-dvije dominantnom glazbenom formom, pa se ne treba iznenaditi kad latino trap zvijezde poput Portorikanca Ozune i Bad Bunnyja ili Kolumbijaca Malume i J Balvina ostvaruju milijarde pregleda na YouTubeu, a zapadne zvijezde se trgaju za suradnje kako bi održale relevantnost u sve umreženijem svijetu.


I izvan čistog hip hop svijeta tu su fenomeni poput mlade španjolske pjevačica Rosalije koja je u nešto više od dvije godine prošla put od skromne flamenco tradicionalistice do crossover zvijezde. S druge strane, stari modeli glazbenog biznisa oblikovali su anglofone izvođače u dominantne globalne superzvijezde snagom čiste, koncentrirane promocije, a fragmentirana priroda današnjeg poslovnog i medijskog prostora orijentiranog na nekoliko različitih izvora zarade istodobno pogoduje raznolikosti izvođača koji čak ne moraju biti globalno prepoznatljivi, niti jednako dominantni u svakom mediju da bi ostvarivali globalno relevantne brojke. Drugim riječima, izvođač može biti popularan samo u zemljama Južne Amerike ili samo na YouTubeu i ostvarivati značajnu vidljivost koja se potom pretvara u druge oblike prisutnosti poput svjetskih koncertnih nastupa ili sponzorskih ugovora s proizvođačima odjeće i slično, a sve skupa na koncu multiplicira zaradu.

Dostupnost streaminga, poglavito YouTubea i u nešto manjoj mjeri Spotifyja, pogoduje i lokalnim scenama čiji izvođači tako lakše ulaze u utrku sa svjetskim superzvijezdama, premda na ograničenom području. Takav pristup koriste svi – od indijske izdavačke kuće T-Series, koja je nedavno prestigla PewDiePieja i postala YouTube kanal s najviše pretplatnika do regionalnih trap folk carstava poput IDJ Videos i Bassivity Digital. Gledano u čistom glazbenom smislu, sve ovo dovodi do pomalo paradoksalne situacije da glazba od Medellína do Beograda jako nalikuje jedna drugoj, što zbog nikad izraženijeg i bržeg širenja globalnih trendovskih utjecaja, što zbog dostupnosti i jednostavnosti tehnologije pomoću koje se stvara.

TikTok

Uspon nove društvene mreže specijalizirane za kratka videa u kojima ljudi najčešće rade amaterske koreografije i slične gegove pokazao se neočekivano idealnim za promidžbu nove glazbe. Štoviše, urodio je i ogromnim svjetskim hitom, ”Old Town Road” Lil Nas X-a, koji je devet tjedana za redom proveo na vrhu Billboardove Top Hot 100 liste. Anthony Fantano, vjerojatno najpopularniji glazbeni kritičar na svijetu, još je 2017. objavio video o memovima kao budućnosti glazbene promocije, no TikTok odlazi korak dalje servirajući sobne mikromjuzikle kao izvor trenutačne slave za izvođače, ali i glazbenike čije se pjesme nađu u njima. Unatoč rastućim brigama zbog sigurnosnih rizika, aplikacija je izuzetno popularna među generacijom Z jer koristi urođeni poremećaj pozornosti kao prednost svojeg formata. Nedavni fascinantni članak Jie Tolentino za New Yorker detaljno ulazi u mehanizme aplikacije i pozadinsku ekonomiju, koja ide toliko daleko da se već radi glazba posebno za aplikaciju i njezine korisnike.

Tužni kraj SoundCloud rap ere

Nedavnom smrću Juice Wrlda okončana je i treća potencijalno velika emo rap karijera u dvije godine, nakon tragičnih smrti XXXTentaciona i Lil Peepa. Na površinu su još jednom isplivali dugogodišnji problemi hip-hopa s narkoticima, u ovom slučaju poglavito ”leanom”, kombinacijom sirupa za kašalj i gaziranih pića koji je desetljećima omiljena polulegalna reperska droga. Kao i u slučaju spomenute dvojice (osobito XXXTentaciona), problematični aspekti ostavljeni su sa strane u brojim nekrolozima, koji slave glazbu prerano preminulog dvadeset jednogodišnjaka. Ako nakon ovih događaja uopće možemo početi govoriti o ”klubu 21”, onda bismo trebali spomenuti i sve negativnosti koje su ostale iza karizmatičnih mladih glazbenika: glorificiranje boli i ovisnosti, mizoginiju i autodestrukciju, nabrojat ću samo neke.

Emo rap nije prva adolescentska glazba koja se bavi tim temama, ali je zbog svoje rječite prirode najeksplicitnija. Na krilima njegove estetike izronila je i potencijalna pop superzvijezda Billie Eilish koja je uzela abrazivne, antagonističke aspekte žanra i spojila ih s pop senzibilitetom, koji se obraća daleko široj publici od gnjevnih muških tinejdžera. Vidjet ćemo hoće li to sve skupa označiti kraj emo rapa i njegova plesanja po rubu mainstreama ili samo mutaciju u nešto probavljivije kao što se u devedesetima dogodilo s post grungeom.

Kraj albumskog formata

Streaming je doveo do onog što je zapravo neizbježno od završetka ere CD-a, kraja albuma kao formata, glavnog načina distribucije glazbe od početka sedamdesetih. U doba širokopojasnog interneta jednostavno nije dovoljno izbaciti novi materijal svake dvije ili tri godine. Izvođače se pritišće da češćim izbacivanjem singlova postignu stalni osjećaj prisutnosti pa u tom smislu album postaje tek improvizirani ”mini best of” prethodnog razdoblja, a ne zaokružena promišljena cjelina. S druge strane, u glazbenoj ekonomiji pogonjenoj streamingom kao nečim trenutačnim, a stalno dostupnim, kompletni izvođački katalog postaje još trajniji izvor zarade neopterećen prepakiravanjem u luksuzna reizdanja, ponajprije u slučaju velikih izvođača. Ne čudi stoga nedavna svađa Taylor Swift s njezinom bivšom izdavačkom kućom Big Machine oko prava na prvih šest albuma.

Traženje novog formata

Nestankom fizičkog formata otvorio se prostor za nove mogućnosti. Vinil i kasete tu su za kolekcionare i zanesenjake. Streaming svojom demokratičnošću, dostupnošću i cijenom (treba podsjetiti da mjesečna pretplata na Spotifyu košta kao polovica jednog CD-a na početku 2000-ih) predstavlja komociju koja glazbu pretvara u potrošnu robu. Također, playliste postaju sve dominantniji način otkrivanja glazbe, a to rezultira različitim fenomenima od popularnosti lo-fi hip-hopa za učenje preko pretvaranja starijih pjesama u hitove do pozicije kreatora lista kao tvoraca ukusa koji zamjenjuju glazbe kritičare.

Otvara se time prostor za nove načine monetiziranja glazbe koje najčešće i najjednostavnije možemo podijeliti u dvije kategorije – neaktivnu, onu u kojoj glazba služi kao pozadina, bilo samom korisniku kao zvučna kulisa, bilo kao namjenska glazba u filmovima, serijama, reklamama ili drugim sadržajima. Aktivna predstavlja onu u kojoj glazba za korisnika ima dovoljno snažnu emotivnu ulogu da je voljan trošiti na koncerte, suvenire i druge proizvode povezane s omiljenim izvođačem. Upravo će taj fandom biti meta izvođača i izdavačkih kuća u budućnosti jer su jednostavno – daleko unosniji.

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More