Pet razloga zbog kojih morate pogledati Born to please

Born to please
Ispitivanjem se imitacije kao forme u izvedbenim umjetnostima problematizira mogućnost ponavljanja osjećaja koji je u gledatelju pobudio određeni događaj – virtualna radnja zapravo pokušava objediniti stvarni svijet. U pisanju kazališnih kritika i osvrta, imitacija označuje krađu riječi i rečenica. Znanost takvo nekorektno ponašanje naziva plagijatom.

Premijera autorskoga projekta Saše Božića, Born to please u suprodukciji de facta, Sveučilišta u Zagrebu, SC-a, Kulture promjene, Teatra &TD i Art radionice Lazareti u maniri glazbenoga i ambijentalnoga kazališta ispituje forme glazbenih imitacija osobnim glumačkim tumačenjima i istraživanjima. Izvođači Nataša Dangubić, Ivana Krizmanić, Marko Jastrevski i Jerko Marčić glazbom i pokretom zazivaju nostalgiju za popularnom glazbom zapadnoga kulturnog kruga koju jednako vjerno prati ambijent skučenoga jazzy prostora.

Pokušavaju oblikovati svojevrstan trokut pop kulture preko istraživačkoga kazališta, vlastite osobnosti i publike. S obzirom na činjenicu stalnoga pada posjećenosti kazališta u Hrvatskoj, nedostatak promišljanja i odgajanja nove kazališne publike te naposljetku obrazovni sustav i nastavnike kojima su (suvremeno) kazalište i medijska kultura apstraktne imenice, držim kako je performans Born to please, iako predug za moj ukus, vrijedan pozornosti iz sljedećih postmodernističkih razloga:

(i) u vrijeme brzih tehnologija gledatelja, naročito mlađeg, treba zabaviti bez dociranja i otkrivanja novih istina,
(ii) ako nema potrage za istinom, otvara se prostor slobode izražavanja traženjem novih formi i scenskim pokretom,
(iii) dokida se podjela na visoku i nisku umjetnost,
(iv) nema mnogo teksta,
(v) publika sudjeluje.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More