Ivan Perak: “Umjetnost traži odricanje, ali uvelike obogaćuje život”

Ivan Perak mladi je dubrovački slikar. Ove je godine svoje Brodove izložio u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u rodnom Gradu, potom u Makarskoj u Galeriji Antun Gojak, a trenutno ih izlaže u Galeriji svetog Krševana u Šibeniku čija ravnateljica, Antonija Modrušan smatra kako je Ivanovo slikarstvo primjer „vrlo zrele i kvalitetne apstrakcije“. Priznaje kako je mislila da ovaj mladi čovjek stvara „mukotrpno, ali je onda vidjela koliko je to zapravo strastveno“.

Ovaj razgovor započeo je pred Perakovim platnom na jednoj likovnoj koloniji na kojoj smo se sasvim slučajno susreli. Bio je točno u procesu „podebljavanja“ platna raznim krpama, pur-pjenom, drvom i ostalim umetcima koji su onda na njegovim površinama uspostavljali odnose udolina i brdovitog krajolika što na kraju rezultira dojmom veoma izražene teksture boje.

„Ono što je u ranim danima bila sklonost, a to su pastozni namazi boje, na Akademiji sam osvijestio i naglasio. Slike su tako postale prepoznatljive po izbočinama, reljefima koji stvaraju zanimljivu igru povišenih i udubljenih površina. Usvojio sam slikanje krpama (s malim intervencijama kista), što je radu dalo na spontanosti, „mrljovitosti“, rekao bih – pozitivnoj neurednosti. Slika funkcionira kao visoki reljef, izlazi u prostor. Mišljenja sam da će moj rad u bliskoj budućnosti u potpunosti izaći iz okvira platna. Boja je uz teksturu u središtu mog zanimanja.“

VEZANI ČLANCI
Perak u atelljeru. Foto: Jasmina Runje

Gruba površina slika koju postiže pastoznim namazima nataloženima na jaku enformelističku konstrukciju u suprotnosti je s konačnim meditativnim dojmom koji je Perak postigao promišljenim koloritom čiji tonalitet ovisi o svjetlu koje ne dopire na isti način do ispupčenih i udubljenih dijelova. O Perakovim slikama „hladne simfoničnosti“ u predgovoru dubrovačke i šibenske izložbe Anto Kajinić zapisao je sljedeće:

„… nema kolorističkih disonancija, a zamjenjuju ih tmaste, duboke, modre plohe kontemplirajuće sigurnosti slikareva vjerovanja u izvjesnost duhovnog stanja bez prostora i prepoznatljivih mjera, koje svakom životu nudi blaženstvo mira u dosuđenom trajanju. Stoga je ovo slikarstvo duhovnog stanja.“

„Prvi moj ciklus Dalmatinska sela odisao je melankolijom, bajkovitošću, ali i težinom te bremenitošću. Na ciklusu Brodovi koji privodim kraju nakon nekoliko godina istraživao sam patinu, ruzinu, zaboravljeni Mediteran u gotovo apstraktnoj formi oblika rastočenih u bezoblikovne mrlje. Trenutno započinjem ciklus Zemlja koji se nadovezuje na Brodove.”

O Ivanovom slikarstvu kustos njegove dubrovačke izložbe, Marin Ivanović zapisao je kako se Perak istaknuo i kao vrlo uspješan slikar sakralnih tema koji je stameno odolio populističkom pristupu sakralnosti koji prikaze prečesto svodi na „konvencionalne ikonografske obrasce, figuraciju koja nasilu želi izazvati reakciju, pretjeranu opisnost, pučki naturalizam i posvemašnji kič“.

Imajući u vidu metaforički i apstraktni ciklus Brodova koji je privukao pažnju šire javnosti, nije teško zaključiti kako se radi o umjetniku koji ne preže niti pred figuracijom i njezinim različitim motivskim registrima.

Foto: Miho Skvrce, detalj slike iz ciklusa Brodovi

Jedan je od rijetkih umjetnika koji će reći kako smatra da mu grad (u ovom slučaju Dubrovnik) nije dužan nešto dati.

„Radim u malom stanu u kojem i živim sa suprugom Jasminom Runje koja je također slikarica. Prostor izgleda kao atelijer jer je sve podređeno našem slikarstvu. Mislim da se djelatnici u kulturi Grada trude obogatiti kulturnu ponudu, ali ne smatram da mi Grad nešto duguje dati jer sam ja umjetnik. Evo, likovne radionice izvrstan su primjer kako mi umjetnici možemo pridonijeti umjetničkoj ponudi. Osobno sam držao likovne radionice u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik te ih još uvijek držim u Domu Marina Držića. Djeca samo trebaju doći, sve ostalo im je omogućeno što je u drugim gradovima rijetkost. Za pohvalu su i Dani kreativnih i kulturnih industrija nedavno održani kao i ukrašavanje božićnih izloga u kojem sudjeluju sve dubrovačke osnovne škole, srednja likovna škola i vrtići.”

„Epiderma slikarske površine, vibrira i diše, neobujmljiva je pogledom i upomoć priziva promatranje (mišljenje) viđenog.“ Anto Kajinić

“Ono što smatra da bi se moglo napraviti na korist umjetnika i svih posjetitelja Grada jest omogućiti turistima da se upoznaju s recentnom likovnom umjetnošću Grada čija tradicija vizualnih umjetnosti seže još u doba 11. i 12. stoljeća u kojem su nastajali najraniji zasada poznati primjeri zidnog slikarstva na istočnom Jadranu. Od velikog protoka turista kroz Grad umjetnici ne profitiraju jer turisti nemaju priliku (osim za vrijeme trajanja pojedinih izložaba) vidjeti njihova djela. Jedan zajednički prostor koji bi umjetnici i dizajneri dobili na korištenje i koji bi djelovao kao neki reprezentativni hibridni prostor između atelijera i galerije Dubrovniku bi sigurno dobro došao. Grad bi na taj način obogatio kulturnu ponudu dodavši joj ovu vrijednost, a umjetnici bi dobili priliku pokazati svoj rad široj publici. To pitanje približavanja umjetničkih radova široj publici je najvažnije, ali ispada uvijek i najteže.”

“Umjetnost je za mene put Ljubavi, traži jako puno rada, truda, odricanja, ali zato uvelike obogaćuje Život.”

 

Anita Ruso

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More