Pas, mater na Adventu

Šetao sam po Adventu u centru grada s Dunjom, glumicom koja će u predstavi prema mojoj knjizi Književna groupie u malom, provincijskom kazalištu glumit lik moje majke. Tako sam je nekako i počeo doživljavat kao svoju majku.

Dunja baš nije uspješna glumica, došle su godine, ona bez ikakvog stalnog angažmana, karizma vene, ima kćer i muža s kojim i nije baš u nekim bajnim odnosima. Dovela me do izloga knjižnice Bogdan Ogrizović u Preradovićevoj. Tamo je neka izložba razigranih radova, sve neki veseli, baš adventski crteži, kolaži i jedan šareni pas napravljen od kocaka. Dunja mi je ojađeno pričala kako je neku večer šetala po Adventu s mužem i kćerkom. I kad su ugledali tog psa, ona ga je htjela kupit kćeri. A muž je napravio neki cinični, ogavan izraz lica, podsmješljivi. I kćerka odmah rekla da ne želi tog bezveznog psa kakvog si i sama može napravit, nego želi neku ogromnu kuću s plejmobilima.

– Osjećala sam se tako poniženo… Ja sam joj htjela malo razvit osjećaj za umjetnost, za lijepo, ne samo te odvratne konfekcijske igračke… I da kupimo tog psa od te mlade umjetnice Anamarije Štunf… A muž me tako presjekao, on je poslovni tip, rekla sam ti da u Simensu radi, ogromnu plaću ima i preserava se parama… On je kao oženio mene, glumicu, da se dokaže pred svojima. A sad me ponižava gdje može… Ne želim da mi kći postane odvratna materijalistkinja kao i on… A sve ide prema tome…

– Sranje. A, stvarno lijep pas. Kao da ga je Pikaso za božićni poklon izradio svojoj kćerki…

– Muž i ja smo se na pas mater posvadili tu pred izlogom zbog toga, ja sam se rasplakala, on mi počeo govorit da sam postala histerična frikuša i da bi mi bilo bolje da se umjesto glumom u kojoj mi očito nejde, počnem bavit nekim drugim, korisnijim poslom.

– I sad još završiš u toj luzerskoj predstavi di ćeš morat glumit moju slomljenu staru… Bar ćeš se lako uživit u njen čemer…

– Bit će to predstava mog života. Vidjet ćeš, rasturit ćemo! Opet ću ić na turneje, pa će onaj moj vidjet…Opet će gorit od ljubomore kad će mi obožavatelji donosit ruže u garderobu!

– Ajmo bacit novčić u adventski Manduševac i zaželit tu želju – predložio sam joj.

– Imaš ti šta sitno da ubacimo?

– Nemam – pokunjeno ću.

– Sranje.

– Da. Ajmo bar unutra u knjižnicu podragat tog psa po glavi, možda nam on donese sreću, baš i izgleda kao neki urođenički totem.

Dok smo unutra dragali tog psa po glavi, Dunja mi je nalikovala na neku bolju verziju moje stare, onakva kakva bi moja stara bila da nije život provela kao liječnica u đakovačkom Domu zdravlja nego da se bavila umjetnošću. Umjetnost ljudima, a pogotovo onima koji se njome bave, nekako dade privlačnu auru na licu. Zato vama koji imate novca, preporučujem da odete do knjižnice kupit svojoj djeci psa, naviknite ih da od malih nogu konzumiraju umjetnost, a ne konfekciju. Pa kad odrastu možda će postat poput mene… Ne, sranje, ovo nije dobra preporuka. Pa ja nemam ni za ubacit novčić za sreću u adventski Manduševac.

Pavle Svirac

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 75 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 75 kuna. Komplet od sva tri nastavka, (na genijalnih i zabavnih 750 stranica), sad je dostupan za samo 199 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni Arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...