“Paralelna realnost sa ženom na vrhu”: Provjerili smo zašto svi obožavaju “Damin gambit”

Istinski znalci nipošto neće ostati zakinuti jer onoliko koliko su glavni likovi posvećeni svojem umijeću, toliko su i kreatori serije bili predani apsolutnoj autentičnosti u prikazu šahovskih partija.

Damin gambit (The Queen’s Gambit 2020.), miniserija, 7 epizoda
Kreirali: Scott Frank, Allan Scott
Režija: Scott Frank
Scenarij: Scott Frank
Uloge: Anya Taylor-Joy, Bill Camp, Moses Ingram, Harry Melling, Patrick Kennedy, Jacob Fortune-Lloyd, Thomas Brodie-Sangster, Isla Johnston, Christiane Seidel, Rebecca Root, Chloe Pirrie, Akemnji Ndifornyen, Marielle Heller, Marcin Dorociński

Najnoviji dragulj iz Netflixove tvornice filmskih i televizijskih čudesa svakako je miniserija “Damin gambit”, koja već tjednima neumorno stoji na samom vrhu ljestvice najgledanijih sadržaja te streaming platforme. Temeljen na istoimenom romanu američkog pisca Waltera Tevisa iz 1983. godine, “Damin gambit” prvotno je trebao biti film, i to ni manje ni više nego redateljski prvijenac neprežaljenog glumca Heatha Ledgera koji nas je napustio 2008., s Ellen Page u glavnoj ulozi. Više od deset godina kasnije, scenarist i redatelj Scott Frank koji iza sebe ima Netflixovu vestern seriju Godless, kao i dvije nominacije za Oskara za scenarije filmova “Out of Sight” (1998.) i “Logan” (2017.), dobio je zadatak da Tevisov roman pretvori u sedmodijelnu miniseriju zajedno sa škotskim producentom i scenaristom Allanom Scottom. I dobro da je jer upravo je takav format omogućio detaljnu i preciznu razradu ove tematski i psihološki višeslojne priče o fiktivnoj šahistici Beth Harmon i njenom putu prema apsolutnoj dominaciji u muškom svijetu šaha.

Uslijed niza traumatičnih okolnosti, naša devetogodišnja junakinja sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća završava u ženskom sirotištu. Tiha i povučena, Beth ubrzo postaje ovisna o dvjema stvarima: šahu kojem je nauči tamošnji domar i tabletama za smirenje koje se na dnevnoj bazi rutinski daju djevojčicama. Te tablete Beth čuva za navečer, kada se, uz njihovu “pomoć“, može prepustiti vizualiziranju šahovskih figura i njihovog kretanja po jednako fiktivnoj ploči. Proces Bethinog odrastanja uprizoren je promišljeno i bez žurbe, time nam omogućujući saživljavanje sa svakim životnim periodom u životu mlade genijalke čiji se talent polako, ali sigurno počinje razvijati do trenutka kada ga postaje nemoguće zauzdati. Nakon što je se posvoji u već tinejdžerskoj dobi, Beth na svoju ruku počne sudjelovati u šahovskim natjecanjima te se relativno brzo promakne u najsjajniju zvijezdu na isključivo muškom šahovskom nebu.

Na isti je način i sam “Damin gambit”, inače naziv jednog od šahovskih otvaranja, pokazao dominaciju nad drugim televizijskim uratcima te se u rekordnom roku promaknuo u seriju godine koja će svakako, ako već do sada nije, pridonijeti popularizaciji šaha, pogotovo među ženskom publikom. A tajna njenog uspjeha jednako je slojevita kao i sama igra koja ubrzo postaje cijeli protagonističin život – kreator Scott Frank istovremeno nam omogućuje uranjanje u psihološku strukturu jednog genijalnog uma uvjetovanog na ovisničko ponašanje, pruža uvide o nužnima sastavnicama za postizanje majstorstva u nekom području, daje neuljepšan prikaz života osobe koja opsesivno živi svoju svrhu te nas, u konačnici, uvodi u svijet samog sporta s ciljem da se i oni gledatelji koji ne znaju niti jedno pravilo bez imala otpora mogu uživjeti u mikrokozmos koji dijele svi njegovi natjecatelji u trenutku igranja.

Prateći Bethinu razvojnu putanju, primarna trauma koja stoji iza njenih odluka postaje bjelodano očita. Životni potez koji su vukli ljudi zaduženi za njenu dobrobit bio je napuštanje. I u toj je igri Beth nepošteno gubila. Stoga je šah poslužio kao naizgled savršeni melem za tu ranu jer je predstavljao jedini aspekt postojanja u kojem je mogla imati kontrolu i – pobijediti. Za razliku od stvarnosti, šah joj je bio razumljiv, njegove postavke bile su joj intuitivno jasne, a njegovi ishodi su za nju nerijetko bili predvidljivi. U toj strukturi kojom je vladala, Beth se osjećala najsigurnije – čak i kada je gubila, imala je moć u svojim rukama jer je shvaćala koja je njena loša odluka ili kriva procjena dovela do poraza i tu joj nitko drugi nije mogao biti kriv. U životu se pak osjećala bespomoćno jer joj nije omogućeno da predvidi ponašanje drugih, a još manje da spozna čime je ona tome pridonijela. Njena ovisnost o tabletama i još pokojoj supstanci služila je tome da je zaštiti upravo od te boli s kojom se nikada nije naučila nositi.

Njena ovisnost o šahu vršila je istu tu funkciju, što istinu iza njenog genija čini višedimenzionalnom. Tako je Bethin urođeni talent za kombinatoriku zbog kojeg je bila šahovski wunderkind uspješno uparen s traumom koja je njenu psihu učinila plodnim tlom za posvećeno istraživanje igre s jasnim pravilima koja joj vraća osjećaj kontrole i omogućuje dominaciju. Time “Damin Gambit” daje do znanja kako u talentu nije sve jer Beth bez svakodnevnog izučavanja umijeća i bez nagona za konstantnim odigravanjem partija u svojoj glavi ne bi toliko daleko dogurala. No i uza sve to, ona je i dalje prvenstveno bila intuitivni igrač, što je izazivalo istovremeno divljenje i zavist njenih muških kolega. A odnosi koje je tijekom serije uspjela ostvariti s nekolicinom njih često su nam više toga rekli o njima nego o njoj.

Surovi realizam prošaran Bollywoodom: “Sirotište” zadire u kaotičan proces odrastanja

Riječ je o muškarcima koje je pobijedila tijekom svog strelovitog uspona, a koji su joj potom samoinicijativno odlučili pomoći u njenom cilju postajanja najboljom svjetskom šahisticom. Njihova se motivacija nikada eksplicitno ne spominje, no posve je očita – ako je ne mogu pobijediti, oni će joj se pridružiti jer to je jedini način da u vlastitim očima ostanu relevantni i osjećaju se kao da ipak imaju još nešto za ponuditi sportu koji im znači sve, a s čijeg su trona neočekivano svrgnuti. I premda je odnos tih muškaraca prema njoj ukorijenjen u njihovom pokušaju očuvanja predodžbe o sebi samima, poštovanje koje su joj iskazivali i pomoć koju su joj pružali i više su nego bitni segmenti radnje i Bethinog emocionalnog sazrijevanja.

Foto: Netflix

Upravo je kroz uzajamni respekt među igračima prikazana ljepota šaha kao beskonačnog svemira nebrojenih kombinacija koji počiva isključivo na bitci umova i pri tome ne diskriminira. Bespogovorno smo uvučeni u živote ljudi koji dišu i žive taj sport do te mjere da išta što postoji izvan njega teško može imati jednaku važnost i legitimitet. Tek kada nas (i Beth) određeni likovi suoče s činjenicom da, primjerice, imaju drugi posao jer moraju od nečega živjeti ili kako jednostavno nemaju taj nagon da deset sati dnevno provode u knjigama i/ili svojoj glavi, postaje nam jasno kolika je posvećenost potrebna za postizanje vrhunskih rezultata.

 Esencija šaha kao spoja zahtjevnog mentalnog sporta i čiste umjetnosti

A zbog te specifične perspektive kroz koju nam je dano da zavirimo u svijet profesionalnog šaha, i mi u tih skoro pa sedam sati serije postajemo opsjednuti, željno iščekujući svaku atmosferski nabijenu partiju koju će Beth odigrati, a kroz koju će nas kreator svaki put drugačije provesti, svojim pametnim režijskim rješenjima garantirajući napetost na kakvu smo navikli u visokokvalitetnim sportskim dramama i šire. Zato što je majstor svog zanata, Frank uspijeva uhvatiti esenciju šaha kao spoja zahtjevnog mentalnog sporta i čiste umjetnosti, usporedive s istovremeno savršeno koreografiranim i improviziranim plesnim brojevima.

No, bitno je za napomenuti kako istinski znalci nipošto neće ostati zakinuti jer onoliko koliko su glavni likovi posvećeni svojem umijeću, toliko su i kreatori serije bili predani apsolutnoj autentičnosti u prikazu šahovskih partija. Kako bi se to postiglo, savjetnici na seriji bili su ruski šahovski velemajstor Gari Kasparov te stručnjak Bruce Pandolfini koji je 1993. radio kao savjetnik na filmu “Searching for Bobby Fischer” te je čak pomagao Tevisu dok je ovaj pisao roman na kojem je temeljen “Damin gambit”. U seriji, svaki pomak figure na ekranu Pandolfini je izorkestrirao, a mnogi potezi koje vidimo temeljeni su na poznatim natjecateljskim partijama. Pandolfini je također radio s glumcima, učeći ih, između ostalog, kako da pravilno prime i pomiču figure po šahovskoj ploči. Svaki od njih obavio je besprijekoran glumački posao, počevši od očaravajuće Anye Taylor-Joy koja osvaja svojim tihim intenzitetom, preko Thomasa Brodie-Sangstera, Harryja Mellinga i Jacoba Fortune-Lloyda kao njenih protivnika i prijatelja pa sve do Marielle Heller u ulozi Bethine druge majke i Billa Campa kao domara zaslužnog za Bethine šahovske početke.

Iako se glavnina priče odvija u šezdesetima, svijet šaha prikazan je kao bezvremen. Beth ne da nije omalovažavana nakon što se, kao jedina žena, izbori za svoje i više nego zasluženo mjesto u „muškom sportu“, već je apsolutno slavljena među kolegama i u medijima. S obzirom na vremenski period u kojem se likovi nalaze, koncept da žena igra u muškoj ligi nerealan je, baš kao i prikaz količine seksizma s kojom bi se žena na toj poziciji suočila. No, ne gledamo “Damin gambit” kako bismo dobili povijesnu lekciju, koliko god serija scenografski i kostimografski bila autentična i točna, već da bismo zavirili u paralelnu realnost u kojoj je, vladavini patrijarhata usprkos, jedna žena na vrhu poštivana i cijenjena zahvaljujući svojoj neospornoj briljantnosti.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More