Pandurov “Michelangelo” – Krleža bi se isprevrtao u grobu

Dobio sam dvije karte za premijeru predstave Tomaža Pandura, “Mikelađelo”, za HNK.

U HNK-u sam zadnji put bio prije pet godina na nekom sranju od predstave. Mrzim taj HNK još od gimnazije, tad su me me istjerali iz gledališta jer sam na predstavi o Nikoli Šubiću Zrinskom glasno slušao Pink Floyd na vokmenu.

Kako sam dobio dvije karte, morao sam još sa sobom nekoga i povesti, da ne propadne bezveze ta druga karta. Poveo sam Tomicu. Žestoko me odjebavao, koji će kurac u HNK, neka nađem nekog drugog debila za to…

– Ako stalno ideš samnom na one kretenske filmve u Cinestar, možeš otić i pogledat bar jednu predstavu u HNK. Daj malo proširi granice… Uostalom, to je premijera, poslije će biti domjenak, i after parti u Laubi.

– Lauba, to mi bazdi na pederluk, jel to neki novi gej klub?

– Nije, to je galerija, umjetnička…

– Ma, skini mi se s kurca.

Na kraju sam ga ipak nekako uspio nagovoriti da ide sa mnom na predstavu. Ja sam čak od stare posudio kazališni, džepni dalekozorčić koji mi nije ni trebao jer smo sjedišta imali uz samu pozornicu.

Zastor se podigao i predstava je počela. Odmah na početku glumac Livio Badurina (Mikelanđelo), pred nama se potpuno razgolitio, ostao je samo u čizmama. Ovo je kao na mojoj jarunskoj nudističkoj, pomislio sam. U meni je odmah proradio najniži nagon, izvadio sam dalekozorčić i zumirao glumčevo spolovilo iz želje da ga usporedim sa svojim, ima li veći ili manji od moga. Odahnuo sam kad sam skužio da su tu negdje, znači normalan sam, nemam premalog.

Svrnuo sam pogled na Tomicu. Vidio sam da je prokuhao od muke. Pogotovo kad nas je još Michelangelo počeo zašrpricavat kapljicama sa pozornice jer je stalno u tim čizmicama skakutao po nekom bazenčiću, i mazao se nekom odurnom bojom koja je ogavno smrdila. Vidio sam da Tomica totalno pizdi kad je Michelangelo, onako nag, počeo zauzimati neke nagužene poze na pozornici, kao da je želio istaknuti svoju lijepo građenu, mušku zadnjicu. I uz to je još nabio na glavu nekakavu perjanicu iz koje je isto valjda bazdilo po uginulim fazanima.

Predstavu kurca nisam kužio, iako sam čitao tu Krležinu dramu u originalu, odnosno na hrvatskom. Nije to imalo nikakve veze s tom Krležinom dramom… Krleža se sigurno petanaestak puta nervozno isprevrtao u grobu za trajanja premijere. Taj Michelangelo čitavu predstavu se patničko-erotski izvijao gol po pozornici, povremeno izgovarajući neke isfragmentirane, nadobudne debilarije o posljednjem sudu ili tako nečem. Uveli su u predstavu i Dantea, taj se pak pojavljivao na pozornici kao neki bijesni pas kojeg je Alma Prica u nekoj svojoj ulozi mamila da dođe, zazivala ga je kao neposlušnog psa. Pojma nemam zašto. Totalna debilana. Ne da mi se uopće dalje o tom razmišljat.

Srećom, predstava je trajala samo jedan sat, imala je samo jedan čin.

Kad smo izašli van, bojao sam se i pogledati Tomicu. Pizdio je gore od onog psa Dantea iz predstave. Plašio sam se da mi ne zaprijeti: “Sad ćeš ti vidjet Posljednji sud, ti i ta tvoja umjetnička, gej ekipa… Sve vas treba zašpricat katranom i posut fazanovim perjem s Badurinine perjanice!“

Ali ipak je otišao sa mnom na after party u Laubu jer je vidio da ide i Severina… Spazili smo je kako izlazi iz gledališta i čuli je kako govorio nekom do sebe:

– Idemo sad u Laubu… Baš mi se pleše…

U Laubi Tomica nije skidao pogled sa Severine. Stalno je ponavljao kako puno bolje izgleda uživo nego na malim ekranima. Kad je strusio nekoliko čaša nekakvih gej koktelčića, prišao je Severini.

– Vaša pjesma “Brad Pitt”… Ona mi je puno bolja od ove predstave o Mikelađelu… Ako bi netko trebao glumit Mikelađela, onda je to Brad Pitt… – promucao je.

– Fala ti, lipi – odvratila mu je Severina.

Za to vrijeme, ja sam na šanku uočio mladog glumca Ivana Ožegovića čija me uloga u predstavi dosta zaintrigirala. Za razliku od ostalih glumaca u Laubi, bio je podosta neugledno odjeven, imao je na sebi neku kariranu košulju kakvu je nosio glavni lik u filmu “Ne dao Bog većeg zla”. Prišao sam mu.

– Koga si ti točno glumio u predstavi? Sotonu? – upitao sam ga.

– Valjda – kratko je odvratio.

Rekao je da nije baš najbolje raspoložen, ništa nije stavio u kljun od tri popodne, nadao se u Laubi bogatom domjenku, a dobio je hot dog, što bi u hip-hop slengu značilo, pseću kitu.

Željko Špoljar

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More