”One world: Together at Home” – prazni spektakl jednokratne pomoći

Ono što ostaje nakon takva projekta nije samo pitanje filantropskih akcija kao manje ili više simpatične, i naravno posve neadekvatne, korekcije globalnog kapitalizma, nego prije svega vrlo nesigurna budućnost živih nastupa i izvedbenih umjetnosti općenito.

Virtualni koncert One World: Together at Home održan prošlu subotu okupio je zvjezdanu postavu glazbenika i skupio 127 milijuna dolara za pomoć zdravstvenim radnicima koji se bore protiv koronavirusa. Nastao je suradnjom organizacije Global Citizen i Svjetske zdravstvene organizacije uz asistenciju Lady Gage. U pitanju je još jedan primjer celebrity aktivizma, koliko god dobronamjernog, tako i potpuno slijepog za strukturne probleme globalnog kapitalizma koje pandemija pomaže razotkriti iz dana u dan.

No nije posao Lady Gage, Celine Dion ili The Rolling Stones razumjeti štetu koju je četrdeset godina neoliberalizma nanijelo javnom zdravstvu i razvoju znanosti. Također ne želim biti ciničan i svaki pokušaj filantropije otpisati kao puko tapšanje po ramenu i pumpanje ega. Ipak za bolje shvaćanje moderne povijesti filantropije upućujem na sjajnu knjigu Ananda Giridharadasa, ”Winners Take All: The Elite Charade of Changing the World” jer prikazuje razne manipulacije, nedostatke i neučinkovitost takva djelovanja.

Zanemarivši sve i dalje ostaje činjenica kako događaji poput ovog polaze od donekle pogrešne pretpostavke. Naime, kao i naširoko ismijana inicijativa pjevanja ”Imagine” u izvedbi Gal Gadot i prijatelja, taj događaj pretpostavlja da smo ”svi u ovom zajedno”. Cijeli je svijet zasigurno u nekoj vrsti karantene, no nije nam svima isto. Nije mi cilj upirati prstom u zvijezde iz udobnosti njihovih luksuznih domova. Neću se baviti ni time kako je svakome tko ima krov nad glavom automatski lakše nego onom tko ga nema, a pogotovo ako za taj isti krov ne mora plaćati kredit ili stanarinu i još k tome može raditi od kuće. No ispravno bi ovdje bilo samo zabilježiti da svi zaista jesmo u ovoj situaciji, ali nismo u njoj jednaki. Od svih ljudi, na ovo je u prijenosu upozorila ni manje više nego Beyoncé, ističući kako Afroamerikanci zauzimaju nerazmjerno velik postotak radničke klase izložene virusu.

Drugi problem s tom pričom stariji je od pandemije koronavirusa. Glazbeni humanitarni aktivizam oduvijek je nosio određenu dozu mesijanskog kompleksa i to je donekle razumljivo. Uspješni glazbenici žive od toga da se obraćaju publici s (ako stoje na bini doslovno) povišena položaja, no njihovi pokušaji društvenog aktivizma često završe s više samopromocije, nego koristi za svrhu koju zastupaju. Nitko nije bilo ni toliko naivan da je očekivao od Boba Geldofa ili Bona Voxa rješavanje problema gladi u Africi. Niti je to njihov posao. No “rješavanje” kompleksnih geopolitičkih i društvenih problema individualnim akcijama okupljenima oko plesa i pjesme često ispadne ne samo prazni spektakl jednokratne pomoći lišen pravih rezultata, nego daje dobro oglašeni medijski alibi vladama i administracijama da se javnim problemima ne bave sustavno.

Gledano iz kuta televizijsko-glazbenog događaja,  One World: Together at Home kolosalni je promašaj. Dva sata patetičnih “znakovitih” izvedbi originala i obrada u maniri koja “MTV Unplugged” iz devedesetih predstavlja kao oličenje originalnosti, kreativnosti i domišljatosti. Izvanredne su okolnosti i nemoguće je pripremiti grandiozne aranžmane. No većina izvedbi čak nije ličila ni na probe prije nastupa, nego na samo zagrijavanje prije nastupa, a to ih ne čini vrlo atraktivnim za prijenos na nekoliko različitih platformi.

Rijetke upečatljive izvedbe poput Lizzine ”A Change Is Gonna Come” ili ”You Can’t Get Always What You Want” The Rolling Stonesa izgubljene su u moru nenadahnutosti i nepripremljenosti. To je posebno porazno kad se nalazimo u vremenu gdje su YouTube i slične platforme prepune amaterskih glazbenika, koji u kućnim uvjetima izvode čuda. Bilo pomoću vještine na odabranom instrumentu ili dostupnošću tehnologije poput samplera i loopera, koja manje-više svakom s maštom i dobrim živcima omogućuje slaganje aranžmana koji mogu zamijeniti cijeli bend.

Svjestan sam da je cilj cijelog događaja vjerojatno i bio pokazati ”spontanu” stranu glazbenih zvijezda, ali to je pošlo za rukom jedino Killersima sa šarmantnom ”gitara i synth” verzijom ”Mr. Brightside”. Spontanost ne znači nužno i šlampavu klavirsku verziju pjesama koje su zamišljene kao produkcijski elaborirani blockbusteri.

Ono što ostaje nakon takva projekta nije samo pitanje filantropskih akcija kao manje ili više simpatične, i naravno posve neadekvatne, korekcije globalnog kapitalizma, nego prije svega vrlo nesigurna budućnost živih nastupa i izvedbenih umjetnosti općenito. Većina sudionika One World: Together at Home dovoljno je sretna što u životu ne mora više ni dana raditi. To nije slučaj s 98 % izvođača unutar kolabirajuće glazbene industrije. Velik broj glazbenika uglavnom se oslanja na prihode od nastupa, a gotovo je sigurno da se oni u sljedećih godinu-dvije neće vratiti u puni kapacitet. Lako je moguće da je glazbena ekonomija temeljena na nastupima stvar prošlosti i pitanje je hoće li se prijenosi ikad moći unovčiti tako da budu adekvatna alternativa tom modelu.

U tom je smislu meni draža jedna druga glazbena akcija, koja doduše nije usmjerena na stvari koje su ionako trebale biti zadatak država i političara, već na one koji i stvaraju glazbu. Prije nekih mjesec dana streaming i distribucijska platforma Bandcamp, najveća zajednica nezavisne glazbe i ”manjih” izvođača, odrekla se udjela u prodaji na 24 sata i tako ostvarila 4,3 milijuna dolara u korist zastupljenih glazbenika. Istu će akciju ponoviti 1. svibnja. Možda je to signal velikim izdavačkim kućama i streaming platformama da same pokušaju nešto slično jer glazbeni svijet ne čine samo velike zvijezde, nego stotine i tisuće glazbenika koji u svemu ovome, za razliku od Lady Gage, Shawna Mendesa ili Eltona Johna, doista jesu ”s nama”.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More