“O pčelama i ljudima”: Labinska izložba Davida Neza daje bolnu sliku ljudske samoće

Osnivač legendarne OHO grupe David Nez predstavlja se u DKC Lamparna izložbom koja bolno iskreno progovara o čovjekovu utjecaju na okoliš.

Uništavanje prirode djelovanjem čovjeka danas je jedna od najaktualnijih društvenih i umjetničkih tema, a dodamo li tome i nedavni stravičan pomor pčela u Međimurju, jasno je da je aktualna izložba u labinskom DKC Lamparna svojom tematikom – pogodila “u sridu”. Glazbenik i vizualni umjetnik David Nez, naime, predstavlja projekt “O pčelama i ljudima”, a izložba je otvorena do 30. lipnja i može se razgledati radnim danom od 10 do 14 sati. Izložbu organizira Klub mladih “Klub 21” u sklopu ciklusa participativnih umjetničkih projekata koji potiču i razvijaju sudioničke projekte s građanima

Iako rođenjem Amerikanac, David Nez odigrao je značajnu ulogu na neoavangardnoj umjetničkoj sceni Jugoslavije. Početkom šezdesetih godina osnovao je u Sloveniji, uz Milenka Matanovića i Marka Pogačnika, danas legendarnu i priznatu grupu OHO, koja se postavila radikalno protiv institucionaliziranja umjetnosti i umjetnika, inzistirajući na duhovnoj preobrazbi čovjeka kroz povratak prirodi i onoj razini individualne svijesti koja nas postojano podsjeća da smo “jedno s tkanjem kozmičke Kreacije”. Nakon što su 1971. izlagali u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), članovi grupe OHO odlučili su sporazumno obustaviti svoje djelovanje, jer nisu htjeli dopustiti da ih asimilira birokratski kavez “svijeta umjetnosti”, kojega je strukturirao isti onaj Sustav od kojega su se nastojali (i svojim životom i umjetnošću) odmaknuti.

Od toga vremena David Nez se kroz vlastiti rad i dalje neumorno bavi temama na kojima je započeo s grupom OHO, a one se odnose na spajanje ekologije s ezoterijom, mitologijom, šamanizmom i mističkim pogledom, ne samo na svijet već i na cjelokupni kozmos, čime širi njegov kontekst, upućujući na numinoznost jednog višeg duhovnog reda kojim su pojave u njemu povezane.

Uvod u Nezovu priču dao je kustos izložbe Damir Stojnić.

U recentnom ciklusu radova na papiru naslovljenom “O pčelama i ljudima” David Nez kroz kombinaciju vizualnih znakova daje na uvid svu složenost poveznica između svijeta ljudi i svijeta pčela. Prema njegovim riječima: “Homo sapiens i Apis mellifera imaju puno toga zajedničkog: oboje su socijalne vrste s jasnim društvenim ulogama, industrijske su, to jest, proizvođačke po svojoj prirodi…”. Živimo u vremenu drastičnih klimatskih promjena, koje više nikakva medijska manipulacija nije u stanju prikriti niti ublažiti, a posljedična potpuna ekstinkcija mnogih životinjskih i biljnih vrsta jasno iscrtava sliku ljudske samoće i egzistencijalne ugroženosti kojoj smo se izložili vlastitom krivnjom. Ljudska samoubilačka trka za profitom zapalila je pola planete. Gore šume od Sibira do Kalifornije, Brazila, Indonezije, Konga i Australije.

Umjetnik koji inzistira na aktualnosti vlastitih tema, ne stigne ići u korak s dinamizmom svih katastrofa koje su nas simultano pogodile, jer toliku je količinu, još zasićenu i nedavnom pandemijom, gotovo nemoguće procesuirati istom brzinom kojom se dogodila. Ipak, Davidu polazi za rukom objediniti sve te sukcesivne katastrofe pod zajednički nazivnik te mračnu rezultantu ljudske autodestrukcije vidi upravo u postepenom odumiranju pčela. I zaista, kada više ne bude tih bića koja oprašuju cvjetove i time izravno pomažu opstanku cjelokupne flore da nas izdržava proizvodnjom kisika, što će biti s ljudskom vrstom? Priroda će se lako i brzo obnoviti. Ovogodišnja globalna obustava ljudskih djelatnosti, uslijed karantene, jasno nam je to dala do znanja. Možda smo shvatili koliko nismo potrebni planeti, i koliko je naše djelovanje patogeno po sva živa bića, uključujući i nas same.

Davidov izbor motiva u tom je smislu vrlo jasan i izravan: tijelo pčele, čovjek koji trči (vjerojatno u vlastitu propast), ljudski skelet koji udara u bubanj frenetični ritam današnjeg života, a preuzet je sa srednjovjekovnog Plesa mrtvaca (Dance macabre); zatim, globus ogoljen na meridijane i paralele, tvornički kompleksi i dim koji iz njih kulja, miješajući se s peludom cvjetova kojeg oprašuju pčele… Osjeća se urgentnost da se ljudska vrsta probudi, opomene, ali isto tako ove stranice, uzete iz američkog rječnika, iscrtavaju kroniku degradacije kojoj smo izložili sav život na Zemlji. David je označio i ljudsku i pčelinju, kao proizvođačke vrste, i nedvosmisleno daje na uvid što proizvodi jedna, a što druga.

Inače, David Nez rođen je u Cambridgeu. Od 1967. do 1972. živio je u Sloveniji, gdje je i diplomirao na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani. U to vrijeme bio je član slovenskog, avangardnog umjetničkog kolektiva OHO grupe, unutar koje stvara skulpturalne instalacije, crteže, performativne akcije i eksperimentalne filmove. Nakon studija putovao je po Europi, Bliskom istoku i Indiji, a dvije godine je proveo u eko selu Findhorn u Škotskoj, kao grafičar i dizajner.

Po povratku u SAD 1975. godine živio je u Baltimoreu, u saveznoj državi Maryland, gdje je pohađao Maryland Institute of Art, na kojem je stekao magisterij iz slikarstva. Godine 1988. studirao je umjetničku terapiju na sveučilištu University of New Mexico, a 1992. seli se u Portland, u saveznoj državi Oregon, gdje i danas živi. Sudjelovao je na velikim skupnim izložbama u muzejima diljem svijeta te održao brojne samostalne izložbe u SAD-u. Nedavno je objavio svoju prvu knjigu: “Drvo vizije: vizionarske tradicije, zapadni svijet, šamanizam, magija i mit od prapovijesti do danas”.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More