“Novo normalno” Damiana Nenadića: Umanjeni svijet kao privid egzistencije
“Privatan i intiman prostora doma, koji je u razdoblju mimo nove normalnosti pretpostavljao toplinu i sigurno utočište, u kontekstu novog normalnog za Nenadića postaje Prokrustova postelja, svodeći njegovo postojanje na fizičku mjeru četiri zida."
Prošlog vikenda u Galeriji fotografija Fotokluba Split otvorena je izložba ”Novo normalno” autora Damiana Nenadića. Splitskoj publici predstavlja se fotografskom serijom simptomatičnog naziva ”Novo normalno”, kojom tematizira vlastiti (ali i kolektivan) osjećaj strepnje, straha i otuđenosti uzrokovan izolacijom uslijed pandemije koronavirusa.
Kako u predgovoru izložbe ističe kustosica Ana Žanko, “autor osjećaj klaustrofobije, skučenosti prostora i prisilne, nametnute introverzije i alijenacije vizualno transliterira kroz fotografije fragmenata vlastitog tijela smještenih u minijaturni model svog stana”.
“Privatan i intiman prostora doma, koji je u razdoblju mimo nove normalnosti pretpostavljao toplinu i sigurno utočište, u kontekstu novog normalnog za Nenadića postaje Prokrustova postelja, svodeći njegovo postojanje na fizičku mjeru četiri zida. Taj umanjeni svijet – sićušnog kreveta, mini stola i stolica, sasvim majušne zahodske školjke – fingira stvaran svijet, stvarno okruženje te prestaje biti prostorom vlastite identifikacije autora i postaje simulakrum, privid egzistencije”, piše kustosica Žanko.
Inače, Damian Nenadić široj je publici i stručnoj javnosti puno poznatiji kao filmski snimatelj i redatelj, a neka od priznatih izdanja na kojima je radio jesu dugometražni filmovi “Na vodi” i “Buffet Željezara” Gorana Devića ili pak “Moj život bez zraka” Bojane Burnać. Redatelj je i dugometražnog filma “Dani ludila” za kojeg je dobio posebno priznanje žirija na ZagrebDox-u 2017. godine. Njegov prvi kratki dokumentarni film “Umjetnik na odmoru“, koji je režirao zajedno sa Sandrom Bastašić, dobio je nagradu za najbolju debitantsku art-režiju na Arte Non Stop Festivalu (Buenos Aires, Argentina).