Noćno kupanje s Ripperom

nocno kupanjeČitav dan proveo sam sa sinom na makarskoj plaži. More je bilo taman za plivanje. Razbudila se u meni neka energija, osjetio sam neku radost prema životu.

Kad smo se predvečer vratili u hotel pogledao sam se u liftu u ogledalo i vidio da sam dobio laganu boju. Ima u meni s očeve strane puno dalmatinske krvi i koža mi odmah pozitivno reagira na sunce. Moja poduža kosa od morske soli kao da je dobila onaj nekadašnji sjaj, baš sam samom sebi ponovo djelovao zgodan. Malo mi je samo trbuh bio izbočen. Odlučio sam zbog toga za večeru pojesti samo musle u mlijeku.

Navečer sam otišao sa sinom pogledat dokumentarce u Đardin i Ljetno kino. Na dokumentarcu o Stiv Mekvinu sin mi je zaspao na koljenima. Morao sam ga poslije nosit do hotela i položit u krevet. Legao sam uz njega na krevet.

Oko jedan iza ponoći začula se dosta glasno svirka uživo. Koncert Pipsa. U sklopu festivala imali su koncert tu malo poviše mog hotela. Riper je zapjevao Na putu prema dolje. Skrenuo sam pogled prema boci voćne votke što su je uz neke grickalice i boce vina stavili kao hotelsku ponudu u sobu. Odlučio sam je otvoriti pa sutra u dućanu kupiti istu takvu bocu da mi kasnije ne naplate to po hotelskoj cijeni. Ionako nisam mogao zaspati.

Otpijao sam lagano votku i kroz otvoreni prozor slušao koncert. Kako me votka hvatala, počele su mi se pred očima vrtit scene iz dokumentarca o Stiv Mekvinu. Uzmi od života sve što ti pruža, pokušaj i više, bila je jedna od Mekvinovih nabrijavajućih krilatica.

Svrnuo sam pogled na sina. Činilo se da je u dubokom snu. Onako pripit procijenio sam da nema šanse da će se probudit do jutra.

Iskrao sam se s bocom iz sobe i otišao na koncert…

Što se dalje događalo ne bih smio pisati zbog svoje žene… Ali, kao da ona uopće čita ovaj portal za kulturu. A i da slučajno pročita… Ne bi bilo ni loše… Neka vidi…

Na koncertu je do mene plesala jedna cura iz Beograda. Na Festival je došlo i dosta filmskih studenata iz Beograda. Ova cura je bila asistentica na njihovoj akademiji. Koketno je, bez pitanja, samo uz osmijeh, svako malo uzimala moju bocu s votkom i lagano otpijala. Svaki put kad bi mi vratila votku, nasmiješila bi mi se.

Nakon koncerta se nastavilo tulumariti. I Riper i bend spustili su se do nas. Svi smo pili, pričali, zajebavali se, puštali pjesme na ajfonu. Onda je neko predložio da odemo na noćno kupanje kod svjetionika. To mi je bilo malo previše. Djelićem mozga stalno sam se pitao je li se sinu možda pripišalo u snu, pa se probudio u mračnoj sobi i vidio da me nema.

Vidjevši da se nećkam, ta cura me povukla za ruku da krenem s njima do svjetionika. Išao je i Riper, moj poznanik iz… nazovimo to prijašnjim životom. Kratko smo razmijenili utiske kako je kojem u braku. On mi je u šumici prema svjetioniku rekao da se on baš super snašao u toj spici, da ima odličan brak i da se baš našao, ostvario u roditeljstvu. Ja sam se pohvalio da imam dva sina. I da je rudarski posao pokušat ih odgojit da izrastu u kvalitetne osobe.

U gaćama smo poskakali u more. Ripera je isto opralo ludo raspoloženje iako ništa nije pio. Počeo se u moru derati nešto o zvijezdama, svemiru. Da jedva čeka da nam svemir pošalje energiju uz pomoć koje ćemo nanovo vratiti stvari na pravo mjesto, kao kad od razbacanih lego kocaka ponovo sagradiš dvorac.

Cura iz Beograda u moru me obgrlila oko leđa. Bila je lijepa na onaj neki kul način, kao cure u onom dokumentarcu o Mekvinu. Imala je dvadeset pet godina, ja četrdeset. Od dodira njezinog golog tijela počeo mi se u toj hladnoj vodi dizat kao ne znam kad. Uplašio sam se… Pogotovo da ona stopalom u moru slučajno ne zakači o moj nadignuti penis. Bilo bi to jako jadno s moje strane.

Poljubila me u uho… Ja sam propentao da sam oženjen, da mi je sin u hotelu.

– Ćuti, bre – mazno će ona, glumeći Čvorovića iz „Balkanskog špijuna“.

Onda sam osjetio kako me neko munuo u leđa. Riper. S pokvašenom kosom.

– Izađi, stari. Trebam ti nešto reći – maltene mi je zapovjedio onim svojim liderskim glasom kojim se sigurno i nametao bendu sa svojim idejama.

Odvojio sam se od cure i onakav u mokrim boksericama izašao za njim na stijene. On je otresao kosu, laktovima se podbočio na stijenu kao da će se sunčati na mjesecu. Ja sam skvrčeno sjeo do njega. Bio sam napet.

– Stari, ako vjeruješ u sebe i svoju obitelj, nemoj to napravit. Nemoj sebi glumit da si frajer… – rekao je.

– Ma, ne glumim… Ona je…

– Ti si glava obitelji. Budi koncentriran samo na to. Ako usereš tu stvar, gotov si. Svemir se okreće protiv tebe. Ti onda više nisi graditelj obitelji, nego razarač.

– Ma, znam…

Bilo mi je užasno neugodno što sam se doveo u situaciju da mi Riper drži lekciju kao nekom klincu. Rekao sam mu da sam svjestan da sam pogriješio, da sam zbog njegovog koncerta ostavio sina samog u hotelskoj sobi.

– Htio sam čuti tvoje nove stvari. Nisam bio na onom koncertu u Domu sportova… Svi su mi rekli da vam super zvuče ove nove stvari. Da baš vladaš pozornicom – petljao sam.

– Napisao sam jednu pjesmu o ovakvom tipu kao ti. Kad s četri banke ideš van i tražiš avanturu koju više ne možeš naći. Jer tvoja prava avantura je obitelj. A ovo drugo nije avantura, nego razaranje.

– Znam… Baš ću poslušat tu stvar. Idem sad sinu… Da se slučajno ne probudi…

– Idi. I stalno imaj u glavi, stari, ti si pater familijas.

Pokazao sam mu palac kao u nekom glupom američkom filmu o bejzbolu.

U hotelskoj sobi legao sam uz usnulog sina. Nisam palio svjetlo. Nešto je jako zaudaralo. Pod sobom sam osjetio  masnjikavu, zgusnutu tekućinu. Pomislio sam da se to krema od sunčanja razlila po plahtama. Razmazalo mi se to po dlanu. Pomirisao sam i shvatio da je to meka stolica. Zoran se izlitao u snu.

Valjda je dobio proljev od sve one morske vode što ju je progutao dok je jutros skakao po plićaku. Nisam imao snage sad ići mijenjat plahte. Odvukao sam se do kupaone, uzeo sve ručnike i pobacao ih po zasranoj plahti. To sam jedino imao snage napravit.

Prije nego što sam pao u san, po glavi su mi se  vrtile slike s noćnog kupanja. Gotovo da sam mogao na dlanovima osjetiti mokru kožu one cure. Kako da se ponašam kad je sutra navečer vidim na novim filmskim projekcijama?

Radovan Nazor

*Radovan Nazor izvještava o festivalskim (i izvanfestivalskim) događanjima na drugom izdanju DokuMa Film Festivala u Makarskoj. Pratite našeg reportera do kraja ovog ciklusa, koji će potrajati (najmanje) do ponedjeljka 8. lipnja.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More