Nika Turković: “Glasno, neotesano i besmisleno vrijeđanje nije obeshrabrujuće, ali umara”

Zagrebačka glazbenica radi na novom albumu i uživa u odličnim reakcijama na objavljene singlove, ali to ne znači da nije primijetila dežurne trolove na društvenim mrežama koje, otkriva nam u iskrenom intervjuu, nikad neće razumjeti.

Svakih nekoliko godina domaća glazbena scena, uglavnom iz ženskih redova, dobije jedno novo “vruće ime”, mladu pjevačicu koja, naravno, uz dašak osobnosti, ispunjava “osnovne kriterije za hype” – dobro pjeva, ima (barem polu)hit, priča joj je zanimljiva, vizuali nesvakidašnji. Odličan (5) u svim kućicama u proteklim je mjesecima dobila Nika Turković, pjevačica koju je javnost upoznala još 2004. godine kad se kao hrvatska predstavnica natjecala na tada friškoj Dječjoj Euroviziji, a koja je nakon spektakularnog početka karijere, pa onda i uobičajenih tinejdžerskih traženja, odlučila da će se baviti upravo glazbom i da djetinjstvo provedeno u skladanju i pjevanju nije bio tek dječji hir.

“Mislim da smo se glazba i ja davno pronašle, još dok sam bila sasvim mala i pjevala uz Olivera i Gibonnija na radiju. Već sam tad smisleno hvatala melodije i izmišljala tekstove jer sam voljela pjevati više nego išta drugo”, kaže nam Nika, mlada glazbenica oko koje se posljednjih mjeseci, zahvaljujući singlovima “U mraku”, “Gledaj me” i “Raj”, stvorio pravi medijski hype.

Hype je dobra stvar, dok god nije samo trenutni! Voljela bih da ipak koninuirano doprinosi mojoj dugotrajnoj karijeri koju gradim. U ovom trenutku mi znači jako puno, jer mi pokazuje da ipak idem u nekom pametnom smjeru sa onim što sam naumila. Definitivno sam sretna s tim!”, otkriva Nika, inače autorica svih svojih pjesama. Za razliku od većine kolega kantautora, koji su uglavnom samouki, zagrebačka je glazbenica svoj rukopis izučila i usavršila na Institutu za modernu glazbu (ICMP) u Londonu, na kojem je četiri godine studirala songwriting u pop glazbi.

Nika je u Londonu četiri godine studirala songwriting u pop glazbi (Foto: Petra Mikšik)

“Htjela sam se educirati na jednoj višoj razini, na mjestu gdje je glazba raznovrsnija, zanimljivija i opuštenija nego na našim područjima. Dvoumila sam se između Bostona i Londona, ali obožavam London kao grad od malih nogu, stoga sam odabrala upravo njega. Također, u to vrijeme se kod nas nije nudio nikakav oblik glazbenog studija koji se fokusira na skladanje moderne glazbe, stoga je to bio glavni razlog zašto sam odabrala otići. Mislim da sam u to vrijeme naučila više nego ikad u životu; od življenja, glazbe, pa sve do upoznavanja same sebe na jednoj skroz drugačijoj razini. Mislim da sam tamo postala osoba kakva sam danas, a to je velika stvar”, kaže nam Nika i otkriva koliko se u pisanju vodi formalno stečenim znanjem, koliko onim “što najbolje prolazi”, a koliko onim što osjeća i(li) želi reći.

Red osjećaja, red forme

“Prvo i najviše se vodim osjećajem i onime što želim ispričati. Onda se vodim formom s obzirom na to da sam velika štreberica i volim pravila na toj fronti, a tek na kraju razmišljam o tome što i kako će slušatelji vidjeti i čuti ono što prenosim. Mislim da sva tri aspekta donose određenu težinu i važnost autorstvu, ali svakako mislim da je iskrenost ona prva i osnovna kojom se umjetnost treba voditi”, smatra Nika, a iz plejade glazbenika koje najviše sluša izdvaja Johna Mayera, Matta Corbya, BANKS i Saru Bareilles.

U ovom trenutku se oformila jedna armija mladih izvođača koji se bezuvjetno podržavaju, čak i surađuju na projektima i to je prekrasno.

Svi će se ti utjecaji, najavljuje, čuti i na njezinu novom albumu. “Planovi su mi da nastavljam dalje. Na jesen ili zimu dolazi novi singl, radimo dalje punom parom i spremamo se za novu godinu, u kojoj bih nadam se, mogla i izdati album. Sve ovisi o tome kako će se razvijati život, ali držimo fige”, kaže Nika.

Njezino glazbeno i estradno odrastanje događa se u prilično čudnom vremenu – onom u kojem su glazbenici sve manje zvijezde, a sve više “otirač naroda”, podložni raznim podrugljivim i uvredljivim komentarima u virtualnom svijetu. “Mislim da javno nerazumijevanje umjetnika traje već jako dugo, ali ga sad posebno glasno doživljavamo jer je omogućeno apsolutno svakome kroz upotrebu društvenih mreža. Rekla bih da je svaki put težak, donosi puno ulaganja i odricanja, ali ako je cilj prisutan, to je ono čime se treba voditi. Ipak, meni osobno najteže je upravo to glasno, neotesano, besmisleno vrijeđanje koje je toliko intenzivno u ova vremena, da je često umarajuće. Nikad obeshrabrujuće, ali umarajuće. Taj dio nikada neću razumjeti, nit ću se s njime slagati”, kaže Nika, koja na društvene mreže računa kad je u pitanju promocija nove glazbe. Ipak, za onaj “ozbiljniji dio” posla vjeruje svom izdavaču i smatra da je, unatoč svim prednostima koje donose društveni profili, imati profesionalce iza sebe izuzetno važno – pogotovo u ovim neuobičajenim pandemijskim mjesecima.

Društvene mreže su super, ali izdavač je izdavač

“Premda volim društvene mreže i mislim da su korisne na bezbroj načina, pa tako i za glazbenu promociju, nešto u čemu meni definitivno pomažu, mislim da je imati izdavača sjajna stvar. Ja sam u Aquarius Recordsu i ne bih ih mijenjala za ništa, jer su mi zbilja pomogli na bezbroj fronti na kojima društvene mreže i nisu od neke koristi. Još uvijek imamo ključne medije, ključne evente, ključne organizacije – svi oni vrednuju izvođače i autore za koje netko ipak na početku jamči. Tu cijenjeni izdavači ipak igraju ulogu”, kaže mlada glazbenica.

“Ako te izgubim, najdraže moje”: Kako se odnosimo prema umjetnicima u životu i smrti

Što zbog zločestoće na društvenim mrežama, što zbog opće negativnosti koja je zahvatila društvo, na domaćoj se glazbenoj sceni nerijetko stvara dojam kako su muzičari, iako u istom problemu, zapravo itekako okrenuti jedni protiv drugih. Mlada generacija, uvjerava nas Nika, takvu vibru pokušava promijeniti. “U ovom trenutku se oformila jedna armija mladih izvođača koji se bezuvjetno podržavaju, čak i surađuju na projektima i to je prekrasno. Osjećam da je sad baš dobro vrijeme za mlade glazbenike što se tiče međusobnog podupiranja”, kaže i dodaje da je u glazbenoj branši dobila i neke korisne savjete.

“Samo da budem iskrena i da nipošto ne pjevam o nečem o čemu ne bih u stvarnom životu razgovarala. I da čitam poeziju! Sve od toga primjenjujem na dnevnoj bazi u svom stvaralaštvu”, priznaje.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More