Priča o identitetu i empatiji: Nika Bauman i Synesthetic Project predstavljaju “Jagu”
Nika Bauman je svestrana flautistica koja živi u Beču, a multidisciplinarna produkcija tek je jedan od brojnih interesa kojima je, priča nam, uspješno skratila pandemijske dane te na sebi svojstven način progovorila o empatiji, integraciji, kulturološkom identitetu i globalnim zbivanjima.
Istraživanje podsvijesti i suočavanje sa skrivenim dijelovima osobnosti pojedinca nova je umjetnička zadaća interdisciplinarnog kolektiva Synesthetic Project kojeg predvodi svestrana Nika Bauman, zagrebačka flautistica s bečkom adresom. Projekt “Jaga” inspiriran je ruskom pričom o Vasilisi Premudroj i Babi Jagi i njenom ulogom u prijenosu intimnih saznanja pojedinca o intuiciji i mentalnom sazrijevanju na zajednicu, a prati protagonisticu koja putuje kroz šumu i na svojem putu susreće likove koji predstavljaju njezine strahove, mane i skrivene želje.
Synesthetic Project je internacionalni multidisciplinarni kolektiv koji okuplja glazbenike, plesače i multimedijalne umjetnike. Publici se predstavio 2018. godine video-serijom i performansom “Landscapes and Dances” koji je dosad, kao jedan od projekata kulturne promocije Republike Hrvatske u Europi, izveden u Hrvatskoj, Austriji i Irskoj. Nika je osnivačica i umjetnička voditeljica ansambla, a cilj joj je, kaže, producirati nove vrste živog i virtualnog performansa koji povezuje suvremenu, klasičnu i tradicionalnu glazbu, improvizaciju, suvremeni ples, video i animaciju i bavi se temama poput empatije, integracije, kulturološkog identiteta, globalnih zbivanja i psihološkog razvoja pojedinca.
“Inspiracija za sve projekte koje radim sa Synestheticom je uvijek zajedništvo, bez obzira na to koju temu konkretno istražujem. Neizmjerno uživam u radu s ljudima koje cijenim kao umjetnike i volim kao prijatelje, a trenutačna situacija pružila nam je mogućnost da se povežemo kroz umjetnost iako smo fizički daleko. Sama ideja za Jagu, ta o istraživanju samog sebe, svoje svijesti i podsvijesti – postala je još relevantnija u razdoblju samoizolacije. Odvojeni od distrakcija svakodnevnog života, većina nas se morala suočiti s vlastitim demonima koje smo do tad uspješno gurali pod tepih. Tako da su poruke ovog videa i projekta, koji se nadamo izvesti na sceni na jesen, naoko kontradiktorne, ali zapravo komplementarne – Jaga u isto vrijeme govori o nužnosti suočavanja sa samim sobom i slavi ljepotu zajedništva koje nam daje snagu upravo za to”, priča nam Nika Bauman, koja, osim u spomenutom, svira i u ansamblima Mimika Orkestar, Živa Voda i Ensemble Illyrica.
Istraživanje kreativnosti u ograničenim uvjetima
Izvedbe su bile planirane za proljeće ove godine, no budući da su zbog pandemije prebačene za jesen, izvođači su u tri različite države vrijeme u izolaciji iskoristili za snimanje kako bi podijelili priču putem videa. Scene su snimane putem telefona i poslane članu ansambla Toniju Mijaču koji ih je oformio u kratki film, a glazbeni dio, u kojem se pojavljuju isječci kompozicija C.Debussyja, K. Stockhausena i drugih predviđenih za javne izvedbe, svaki od glazbenika snimio je pojedinačno. Finalni zvukovni produkt potpisuju Marko Ferlan i Nika Bauman. Članovi Synesthetica ovim putem su dobili priliku istražiti svoju kreativnost u ograničenim uvjetima te pronaći nove načine zajedničkog stvaralaštva unatoč odvojenosti i izolaciji.
“Pandemija nam je svakako poremetila planove, morali smo odgoditi izvedbe ne samo zato što su se zatvorila kazališta, nego i zato što smo zapeli u različitim državama – naša čelistica je i dalje u SAD-u i nismo sigurni kada će nam se moći pridružiti. No kao što sam ranije spomenula, zbog blokade izvođenja smo inspiraciju kanalizirali na drugačiji način i iskoristili vrijeme i kreativnost da stvorimo ovaj kratki film. Karantena je, u trenu kada smo se pomirili s razočaranjem propalih ili odgođenih planova, postala razdoblje inkubacije, smišljanje i razvijanje novih projekata”, kaže Nika.
Moj proces je zapravo samo spajanje točkica. Sve što pogledam i čujem, sve što me inspirira umjetnički i estetski, kao i karaktere i sposobnosti umjetnika s kojima volim raditi, spremam u nekakvu mentalnu mapu.
“Sama sam u karanteni razvila nove mini-projekte: izbacila EP s gitaristom Markom Ferlanom, započela seriju videa inspiriranih poezijom Emily Dickinson i objavila vlastite pjesme koje su dovele do suradnje s mladom ilustratoricom Nikolinom Žabčić oko čega sam jako uzbuđena. Vjerujem da je čovjek najkreativniji baš u trenutku kada je suočen s najviše ograničenja i mislim da nam je ova nova životna situacija donijela jednu zanimljivu promjenu perspektive iz koje bi se moglo roditi puno lijepoga”, priča nam Nika Bauman.
“Projekt obično počinje sa željom da istražim i razradim temu koja me privlači. Jaga je nastala u razdoblju u kojem sam bila fascinirana filozofijom i psihologijom, Itinerant iz moje želje da kao konstantni putnik shvatim svoj identitet i istovremenu potrebu za pripadanjem i slobodom. Moj proces kao takav je zapravo samo spajanje točkica. Mislim da sve što pogledam i čujem, sve što me inspirira umjetnički i estetski, kao i karaktere i sposobnosti umjetnika s kojima volim raditi, spremam u nekakvu mentalnu mapu”, priča mlada flautistica i dodaje da u cijeloj priči ima još jednog saveznika – vrijeme.
Zahtjevna organizacija, snažna motivacija
“U trenu kada se pojavi ideja dovoljno snažna da ju želim istražiti i podijeliti s publikom, ona djeluje kao filter kroz koji vidim načine da povežem te točkice na mapi u konstelacije. Ono što obožavam kod ovakvih dugoročnih projekata je to što su živa tvar – rastu s vremenom, mijenjaju se s obzirom na prostor i uvjete, transformiraju se iz videa u performans i natrag. U trenu kad stignemo do završnog produkta čini se kao da su sve odluke i ideje vodile upravo ka tome, iako na početku obično ne vidimo bistro što će na kraju nastati. Synesthetic je zapravo jedna velika improvizacija, priča koju izmišljamo dok je pričamo”, otkriva Nika.
Jednom kad se pandemija smiri, “Jaga” će, kaže Nika, nakon virtualnog krenuti i u ono opipljivo predstavljanje. “Planovi su svakakvi. Sa Synestheticom trenutačno pripremam dva nova performansa za jesen: Jagu za plesačicu, četvero glazbenika i video instalaciju koju planiramo izvesti u Zagrebu i Beču, i Itinerant, komad za dvoje plesača, petero glazbenika i video instalaciju koji kroz glazbu, ples i multimedijalne instalacije istražuje kulturni identitet i s kojim smo dobili angažman na festivalu HIDALGO u Minhenu. Iskreno se nadam da će nam prilike dopustiti da sve izvedemo, ali ako sam se s nečim pomirila, to je da su planovi klizni i da treba biti kreativan i strpljiv”, priča Nika.
Synesthetic je zapravo jedna velika improvizacija, priča koju izmišljamo dok je pričamo…
Voditi međunarodni ansambl umjetnika, posve razumljivo, nije lagan posao – puno je birokracije i šumova u komunikaciji, ali Nika, vođena svojom jasnom vizijom, nema namjeru usporiti. “Organizacija zna biti poprilično zahtjevna, pogotovo zato što uglavnom sve aspekte, od komunikacije s kazalištima i festivalima, preko rasporeda proba i izvedbi do izrade budžeta i prijava financiranja obavljam sama, a činjenica da su umjetnici s kojima radim razasuti po cijeloj Europi i svijetu ne olakšava situaciju. Sada mi je već puno lakše nego na početku i svašta sam naučila, a i jednostavno toliko uživam u radu sa Synestheticom da mi ne predstavlja nikakav problem odraditi sve te ‘dosadnije’ aspekte, motivacija je više nego dovoljno snažna”, zaključuje.