“Ljudi kao dio ekosustava, ne kao njegovi vladari”: Neobična biotehnološka instalacija u Rijeci

Sa snažnom poveznicom na ekološku katastrofu koja nam se približava, u središtu priče je poruka - “Ne možemo se vratiti u normalu jer je problem bio upravo u normali koju smo imali”.

Otvorenjem izložbe “MikoMitologije: Raskid” slovenske postmedijske umjetnice Saše Spačal, u četvrtak, 19. studenog u 19 sati nastavlja se izložbeni program udruge Drugo more u riječkoj Galeriji Filodrammatica. Neobična priča o gljivama, ljudima i životu, premijerno predstavljena u Mariboru, u Rijeci će ostati do 11. prosinca.

MikoMitologije (grč. mykes, “gljiva” + mythología, “priča”) je serija ontogenetskih mitoloških priča, video eseja i strojeva, u kojoj umjetnica Saša Spačal istražuje višeslojno pitanje – kako gljive mogu pomoći čovječanstvu u zamišljanju novih mogućnosti međusobno isprepletenog života zajednice u ruševinama kapitalizma. Kao spekulativno umjetničko istraživanje, MikoMitologije se ne bave samo time kako podzemne mreže gljiva mogu podučavati ljude, već i kako suvremene tehnologije definiraju sustave znanja i učenja koje ljudi primaju.

Ova biotehnološka umjetnička instalacija u listopadu je premijerno predstavljena u mariborskom Multimedijskom centru MMC Kibla, a predstavlja prvi nastavak serije u kojoj umjetnica istražuje kako zamršeni svijet gljiva može pomoći čovječanstvu u zamišljanju budućnosti i zajedničkog života u postkapitalističkom društvu. Autorica je u pripremi projekta, među ostalima, surađivala s mikrobiolozima iz laboratorija kojeg vodi evolucijska biologinja Toby Kiers s amsterdamskog Sveučilišta Vrije.

“Postljudsko stanje”

Umjetnički rad Saše Spačal na sjecištu je istraživanja živih sustava te suvremene i zvučne umjetnosti. Teme kojima se bavi mogu se svesti pod naziv postljudsko stanje, u kojem ljudska bića supostoje i djeluju kao jedan od brojnih elemenata u ekosustavu, a ne kao njegovi vladari. Proučavajući kontinuum kulture i planetarni metabolizam, Spačal povezuje razna tehnološka sučelja s organskim i mineralnim agensima iz tla.

“Moje umjetničko istraživanje usredotočeno je na isprepletenost kontinuuma okoliš-kultura i planetarne metabolizme”

Uvodna priča iz serije, nazvana “Mit o raskidu”, u duhu znanstveno-fantastičnih romana spisateljice Ursule Le Guin predstavlja novootkrivenu sposobnost takozvanih “mikomitoloških strojeva”, koji se prodiranjem u Zemljinu koru povezuju s nepreglednom mrežom micelija i uspostavljaju komunikaciju sa svijetom gljiva. Sa snažnom poveznicom na trenutno stanje, u kojem se naš planet velikom brzinom približava pragu ekološke katastrofe, u središtu priče je prva poruka koju su ljudi pomoću nove tehnologije uspjeli dešifrirati – “Ne možemo se vratiti u normalu jer je problem bio upravo u normali koju smo imali”.

“Mikomitološki strojevi su izrađeni kako bi prodirali u podzemni tok iz kojeg s hranjivim tvarima izviru i brojne priče. Prodirući iz mreže micelija zajedno s prijeko potrebnim nutrijentima, priče su bile posvuda, bez obzira na mjesto u toku na kojem se prikupljao uzorak. U mnoštvu šapata, neke su priče zvučale isto dok su curile iz hifa u većim i manjim komadima: gotovo kao repetitivna mantra koja se ponavlja, iako zbog brojnih grešaka i izmjena nikada nije u potpunosti ista. Poput dalekog sjećanja zujeće mašine”, stoji u “Mitu o raskidu”.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More