“Ne treba se bojati konkurencije”: Marija Gašparović otkriva tajnu uspjeha i trajnosti
Mladi fotografi, pozor - mega tražena Marija Gašparović ima super savjete, među kojima su prihvaćanje konkurencije i vježbanje na neživim objektima. "Stvari ne vide kad nešto ne znam", priznaje fotografkinja čiji su radovi objavljeni i na inozemnim portalima.
“Dizajnerica vizualnih komunikacija po diplomi, ali fotografkinja po iskustvu”, ukratko samu sebe opisuje Marija Gašparović, autorica brojnih editorijala te jedna od najtraženijih mladih fotografkinja na našim prostorima. Iako je 2013. godine diplomirala vizualne komunikacije na Studiju dizajna, život ju je odveo u nekom drugom smjeru, ali upravo se dizajn našao u fokusu njezina rada i do danas ostao njezino omiljeno područje.
“Nakon nekoliko godina iskustva u grafičkom dizajnu, dogodila se neka vrlo tiha i prirodna tranzicija s računala na fotoaparat, i sretna sam što mogu reći da mi je on danas glavni alat za posao”, počinje svoju priču Marija Gašparović.
“Hobi je postao posao iz puke potrebe kolega i prijatelja. Na Studiju dizajna smo imali zaista kvalitetan kolegij fotografije koji nas je sve doveo do razine da fotografija postane dio naše opće kulture. Zatim sam kao grafički dizajner povremeno jednostavno morala uskočiti kao fotograf za potrebe projekta – ili su prijatelji bili dovoljno hrabri i ludi da uvjere klijenta kako imaju osobu koja će dobro odraditi posao, dok ni sama nisam vjerovala u to. Uz sve to, u privatnom životu imam izuzetnog fotografa i mentora bez kojeg se većinu toga ne bih ni usudila. Sada je osam godina otkako sam kupila prvi fotoaparat, a četiri godine mi je fotografija jedini posao”, priča talentirana fotografkinja.
“Najdraža mi je produkt fotografija na sve načine. Ponekad je to vrlo tehnička studijska fotografija, a ponekad ulazi u sferu lifestyle fotografije. Odnosilo se to na industrijski dizajn, na grafički dizajn u tisku i primjeni, ili na neki posve komercijalni proizvod, jednako mi je uzbudljivo. Jednom prilikom sam na pitanje zašto produkt fotografija odgovorila – zato što stvari ne vide kad nešto ne znam. Doista, za mene je učenje fotografije i svjetla bilo puno lakše u četiri zida, solo s proizvodima. Danas to nije tako, volim interakciju s ljudima, suradnju sa stilistima i sugestije klijenata”, otkriva Marija.
U moru suradnji najviše je onih s domaćim dizajnerima, a neke su završile i u svjetskim medijima. “Suradnja s hrvatskim dizajnerima mi je najuzbudljiviji dio moje putanje. Bilo da je riječ o mladim dizajnerima koji tek stupaju na scenu pa gradimo cijeli brand od nule pomoću fotografija, ili da se radi o već afirmiranim dizajnerima koji su surađivali s nizom fotografa, jednako mi je drago. I mimo dizajnerske scene, uživam u uspjehu bilo kojeg branda, obrtnika, umjetnika koji se probije i kojega javnost prepozna zahvaljujući i mojim fotografijama, a ugodno je i dobiti poziv za suradnju od velikog, poznatog branda ili institucije. To je uvijek lijepa potvrda. Osobno su mi jako drage objave na svjetskim portalima koje i sama pratim, poput Ignanta ili Dezeena, koje su se dogodile opet zahvaljujući hrvatskim dizajnerima. Takav uspjeh je vrlo subjektivan, ali meni znači da sam na dobrom putu”, priznaje.
Za boravak na “dobrom putu” Mariji je, osim truda i upornosti, trebala, naravno, i hrabrost. Demonstrirala ju je 2017. godine uoči prve samostalne izložbe “Kvart osobno”, zanimljivog projekta s portretima stanovnika zagrebačke Martićeve ulice. Vlastita skromnost tada je, priznaje, igrala protiv nje.
“Ideja da imam samostalnu izložbu tada mi je predstavljala neviđen stres. Smatrala sam da nisam dosegla tu razinu da takav potez ne djeluje arogantno. Međutim, ne samo da ne žalim, nego mi je među dražim epizodama mog fotografskog puta. Radi se o izložbi portreta nastalih za Design District Zagreb vodič i održana je u sklopu istoimenog festivala. Već sama ideja da ću fotografirati toliko ljudi koje ne poznajem osobno je tada bila veliki izazov, i mislim da je taj projekt odredio kojim ću putem nastaviti. Izložba je bila finale perioda u kojem sam upoznala i fotografirala gomilu umjetnika, dizajnera, arhitekata, novinara, kreativaca iz toliko različitih područja, i ta širina me potpuno obuzela i inspirirala, osim što mi je pružila i mnoga poznanstva koja su se kasnije pretvorila u uspješne suradnje”, priča Marija.
Najveća inspiracija su mi ljudi koji bez puno buke stvaraju najljepše stvari.
U budućnosti, otkriva nam, nastavlja “udarnim tempom”, nadajući se da će je to dovesti do širenja posla. “Gdje se vidim za deset godina? U većem studiju, s timom ljudi koji bi svojim vještinama zaokružili proces snimanja od ideje do pripreme za tisak, ali voljela bih ostati na području kulture i kreativnih industrija”, kaže.
Moderne tehnologije donijele su velike promjene na tržištu profesionalnih fotografa – gotovo svatko s malo boljim mobitelom danas se može “baviti fotografijom”, a poplava agilnih foto-amatera utjecala je i na širu sliku. “Rekla bih da je fotografija danas toliko potrebna da je gotovo najvažniji medij. No to ne znači da se ona danas cijeni jednako kao prije. Pritom to ne mogu tvrditi iz vlastitog iskustva, već zaključujem iz razgovora s, kako volim reći, ‘starom gardom’ fotografa. Ipak, kako osobno nisam osjetila taj pad, već sam se našla usred neke nove, digitalne ere, osjećam kao da sam krenula od čiste nule i nakon toga mi je sve rast. Dobra fotografija će uvijek biti prepoznata i cijenjena”, smatra mlada fotografkinja i dodaje – konkurencija je dobra i treba je poticati.
“Ne treba se bojati konkurencije, niti se suzdržavati dijeliti svako stečeno znanje”, zaključuje Marija Gašparović.