“Ne mislim da mi je svaka zlatna”: Remi o životu, novom albumu i prvoj zbirci poezije

Elemental ima novi album, a Remi svoju prvu zbirku poezije - više nego dovoljni razlozi da sa zagrebačkom glazbenicom, a od ovog tjedna službeno i pjesnikinjom, popričamo o muzici, sceni, strahovima i tom fatalnom "novom normalnom".

Pandemija, potres i druge nepredviđene iskre iz projekta zvanog život u slučaju Mirele Priselac Remi dovele su do neočekivanog sinkroniciteta. Iako ih je vremenski planirala razdvojiti, novi album grupe Elemental “Ilica” te njezina prva knjiga poezije “Masarykova” izlaze u isto vrijeme, a s obzirom na to da se zovu po legendarnim ulicama zagrebačkog centra, doimaju se i kao kompaktna umjetnička cjelina. Ipak, riječ je tek o još jednoj lijepoj podudarnosti koja za popularnu repericu znači dvostruko više posla, promoviranja i onog slatkog iščekivanja (ili treme, vidjet ćemo u intervjuu) koji prate objavu novih radova.

Nagradni petak: Darujemo “Masarykovu”, prvu zbirku poezije Mirele Priselac Remi

“Ilica” je osmi studijski album grupe Elemental, za članove benda po mnogočemu poseban – riječ je o drugom albumu kojeg su izdali u vlastitoj izdavačkoj kući 383 Records i prvom kojeg distribuiraju “putovima novog doba”. Umjesto na CD-u, sticku ili ploči, album je dostupan na Bandcampu, digitalnoj platformi koja, laički govoreći, uzima najmanju proviziju te omogućava slušateljima da donacijom podrže omiljene izvođače. Medij prezentacije možda se promijenio, ali strast koja je pratila stvaranje novih pjesama ostala je, kaže nam Remi, ista i svakodnevno buja u stvaralačkom povjerenju izgrađenom na nemale 22 godine postojanja grupe.

Osmi album s osam novih pjesama nešto je iza čega pred strogim sudom javnosti, sastavljenim od najbližih ljudi i najgorih trolova, stoji s glazbenicima koji su joj postali druga obitelj. Da se u toj zaštiti ne bi uljuljala i ulijenila, pobrinula se svojom prvom knjigom poezije, projektom u kojem se pred ljudima pojavljuje potpuno ogoljena, a uskoro, priznaje, i s treskavim mikrofonom u nervoznoj ruci. Ohrabrena odličnim reakcijama u virtualnom svijetu, knjigu će u utorak, 30. lipnja promovirati u zagrebačkom Botaničaru te svoju poeziju po prvi put “testirati” na živoj publici.

Album, knjiga, a uskoro i početak snimanja HRT-ova showa “Zvijezde pjevaju” u kojem je članica žirija, za Remi znače uzbudljivo ljeto u kojem će na terenu predstaviti sve ono što je kuhala posljednje dvije godine. Iskustvo i zrelost donijeli su, kaže, ono najbolje – umjesto pljeska, nagrada i klikova puno joj je važnije ispunjenje nekih vlastitih snova, ali i kriterija.

Kako bi riječima opisala “Ilicu”? Što je novo, a što staro u Elementalu?
Nove su pjesme, nov je koncept, što uvijek znači i novi polet u bendu! Zadali smo si novi materijal za uvježbavanje i pripreme za koncerte (optimist sam). Stara je i nepromijenjena težnja da osvijestimo, pomaknemo s mrtve točke i učinimo nešto dobro čime se ponosimo. I da se pritom dobro zabavimo!

Koliko je nastajala i kad, u kojim uvjetima i raspoloženju?
Album je nastajao u razdoblju od 2018. do 2020., kada smo početkom godine snimili posljednje vokale i kada je Shot krenuo u produkciju albuma, miks i mastering. Premda je na albumu osam pjesama (eto i brojčane simbolike za osmi album), napravili smo ih barem trostruko toliko. No s obzirom na to da je “Tijelo”, naš prethodni album, bio dupli s 18 pjesama, ovaj smo se put odlučili za nešto kraću formu. Raspoloženja ne mogu definirati, ona su se tijekom jedne probe mijenjala barem pet puta, he he… No teme kojima smo se okrenuli na ovom albumu okarakterizirale bi se kao “velike” – nada, zajedništvo, seksualnost, strahovi, melankolija… Izborili smo se s njima kroz slikoviti omnibus gradskih priča.

Zašto je album objavljen na Bandcampu, a ne u klasičnom obliku? Je li to poslovni eksperiment vaše izdavačke kuće?
S obzirom na to da smo “sami svoji gazde i gazdarice”, ne moramo slijediti poslovnu politiku velikih diskografa i doslovno, sa svojim albumom možemo što želimo. Poželjeli smo ga predstaviti prvo i ekskluzivno na Bandcampu jer ta digitalna platforma, za razliku od ostalih, veliki postotak prepušta stvarnim autorima pjesama. Većina malih diskografa je upravo zato i koristi jer su poput nas – i diskografi i autori i izvođači u jednom! Ipak, nismo isključili ni fizičku prodaju ovog albuma… No, o tom – potom!

Koliko ste umjetnički slobodniji kao glazbenici otkad “odgovarate sami sebi”, odnosno, imate izdavačku kuću 383 Records?
To je nevjerojatna sloboda koju bih preporučila svakom etabliranom bendu. Samostalna i nezavisna izdanja ne bih preporučila novim bendovima koji tek kreću u muzičku avanturu, jer je potrebno poznavati pravila igre diskografske industrije kako bi se moglo voditi svoju etiketu. Novim bendovima bih preporučila da tri puta čitaju ugovore koje potpisuju s velikim diskografima i da ne prepuštaju svoja prava olako! Ako nisu sigurni koja su njihova prava, neka se slobodno obrate muzičkim udrugama za kolektivnu zaštitu prava. Da budem baš vrlo konkretna: ako imaš novi bend i diskograf ti je ponudio ugovor, ne potpisuj ništa bez odvjetnika!

Novi album “Ilica” je slikoviti omnibus gradskih priča (Foto: Kristijan Smok)

Iako ste davno svrstani u ladicu urbane glazbe (koja baš i nema mjesta u medijima), mnoge su se vaše pjesme našle na vrhovima top-lista, pjevušila su ih djeca… Nekad je to bilo važno za promociju, a koliko je važno danas? Je li “Ilica” hitoidna? I treba li biti?
Svjesni smo da album mora imati i singlove, pa se potrudimo da ih osiguramo na svakom albumu. Naša predviđanja oko toga što će biti “hit” ne moraju nužno uvijek biti točna. Ali to je lutrija, sklop nekih nepredvidljivih okolnosti, malo sreće… Ne radimo hitove s namjerom da napravimo hitove, ako me kužiš. Trudimo se napraviti kvalitetnu muziku – a onda neke pjesme bolje “zaigraju” na radiju ili među publikom. I to je onda singl. Ja sam, doduše, jedina u bendu mislila da “Goli i bosi” nemaju šansu za singl, pa eto, sve mi je pokazalo suprotno! Možda ja nisam najbolja za odgovor na pitanje je li Ilica hitoidna(smijeh)

Savjet za mlade bendove – ako ti je diskograf ponudio ugovor, ne potpisuj ništa bez odvjetnika!

Koliko su pandemija i potres utjecali na novi album, a koliko na tebe kao glazbenicu?
Ne znam tko je izašao iz ovoga neokrznut! Sve nas je ovo dobrano pokosilo, čak i ako srećom nismo bili zaraženi. Psihološki pritisak je, na osobnoj razini, bio ogroman – i zbog pandemije i zbog zagrebačkog potresa. Ja sam se s potresom hrvala tako što sam snimila pjesmu pod dojmom svega što se zbivalo na taj dan u Zagrebu. Zove se “Pismo”. Snimila sam je mobitelom i objavila snimku na društvenim mrežama, samo u nakani da drugima dam do znanja da nisu sami. Možda su te riječi bile ono što sam i sama htjela najviše čuti. Potres i pandemija su definirali datum izdanja “Ilice” u lipnju, ali na stvaralački dio pisanja i skladanja nisu utjecali jer smo album uspjeli dovršiti tik prije proglašenja karantene. S izdanjem smo čekali da se situacija barem malo normalizira.

Što je najljepše, a što najmanje lijepo što si vidjela, shvatila i(li) doživjela u ovom čudnom vremenu?
Najljepše je što smo svi prearanžirali svoju listu životnih prioriteta i “popisali”, barem u glavama, što nam je najvažnije… Kome poklanjamo svoje vrijeme, svoj pelin i med, a na koga nismo ni pomislili tri mjeseca. Najgore što sam vidjela jest stranačko svojatanje zasluga koje pripadaju liječnicima, medicinskim radnicima i savjesnim građanima.

Osmi album i prva knjiga usklađeni zahvaljujući – pandemiji

Prvu knjigu poezije Remi će promovirati krajem lipnja u Zagrebu (Foto: Alessia Stelko, VBZ)

Znam da poeziju pišeš već dugo… Zašto je baš sad došlo vrijeme za izdavanje knjige?
Isprva nisam mislila da ću objaviti zbirku poezije, jer sam previše samozatajna po tom pitanju, no sjajan odaziv na koji su pjesme naišle na mojoj Facebook stranici Remi na internetima ponukale su me da se odvažim na objavljivanje. Početkom godine počela sam ozbiljnije tragati za nakladnikom i eto, zbog pandemije, pogodilo se da u istom tjednu izlaze i novi album Elementala i moja zbirka poezije.

Jesu li “Ilica” i “Masarykova” nekakav umjetnički paket?
Zbirka i album nisu zamišljene kao povezane cjeline, jer poeziju percipiram drukčije od stihova koje pišem za uglazbljivanje. Album Elementala “Ilica” proizvod je truda i rada cijelog benda, dok je zbirka nešto za što sama snosim odgovornost. Uz naravno, svesrdnu pomoć Marka Pogačara kao urednika zbirke i Drage Glamuzine s kojim sam ostvarila prvi kontakt prema VBZ-u.

Mogu li se usporediti trema/uzbuđenje prije izdavanja knjige i albuma?
Ja imam tremu i prije nekog javnog obraćanja, tako da mi trema nije strana. Ponekad imam tremu i kad krenem odgovarati na intervju… (smijeh) Mislim da se ona pojavljuje jer se konstantno ispitujem i preispitujem, pa valjda i u tim momentima pomislim – Jesam li/jesmo li mogli bolje? No ključ je ne pustiti joj da te prevali i pobijedi. S godinama sam tremu uspjela oblikovati u uzbuđenje koje ne paralizira nego čini da uzletiš. Preispitivanje je jako bitno i čini razliku između osobe svjesne svojih granica i prednosti, i s druge strane, ego manijaka koji misli da mu je “svaka zlatna”.

Kako bi ukratko opisala svoju poeziju i što je bila nit vodilja knjige?
U poeziji sam potpuno gola. Nema rime, nema ograničenja stiha. Bavim se temama koje možda ne grickam uz muziku, u zaštitničkom okrilju benda. Sama sam u poeziji, što znači da račun podnosim samoj sebi. Ne libim se progovarati o promašajima, o seksu, ljubavnicima, samoći, o biljkama koje zalijevam i prijateljstvima koje sam pustila da se osuše. Poezija je ogromno otvoreno nebo. Ne bojim se ni letjeti ali ni sunovratiti se u bezdan. S obzirom na to da poezijom izlazim iz “sigurne zone”, ulazim u neki drugi svijet koji ima svoje zakonitosti, aktere i pravila koja ne poznajem, odlučila sam zbirku nazvati prema mjestu velike ugode. Zato Masarykova. Volim tu ulicu, kad razmišljam o njoj, osjećam se sigurno. Klasični primjer kompenzacije…

Zbog odluke da se profesionalno bavi glazbom, roditelji su se, priznaje Remi, “hvatali za glavu” (Foto: Alessia Stelko)

Tko prvi čita tvoje pjesme? Postoji li netko s funkcijom filtera, lektora ili urednika iz sjene?
Napišem pjesmu, provjerim jesu li sintaksa i leksik u redu i objavim je na Facebooku. Pjesme više ne spremam u foldere na kompjutoru nego ih odmah izbacujem iz sebe. To je vrlo terapeutsko iskustvo. Ne volim se previše vraćati na napisano, ali se događalo da objavim pjesmu i sutradan je obrišem jer mi se više ne sviđa. Na zbirci sam radila s urednikom Markom Pogačarom i to mi je bilo divno iskustvo jer je on vrlo opušten i profesionalan. Njegove sugestije su bile sjajne, ali nismo previše prekrajali pjesme, osim možda tri, četiri koje sam u potpunosti promijenila zbog formata zbirke.

Koliko su se scena, publika i način komunikacije promijenili u svim ovim godinama otkad se baviš glazbom?
Digitalni mediji i platforme donijeli su sa sobom izravniju komunikaciju s fanovima, što mi je sjajno. Ljudi reagiraju jako iskreno, odmah dobiješ povratnu informaciju kako im se sviđa novi album ili nova pjesma. Doduše, digitalne platforme su nam donijele i trolove, anonimuse koji se ne libe sav svoj trolerski bijes isipati u komentarima ispod članka. Što se tiče žanrova, scena je dobila nove, hrabre i zanimljive aktere zbog kojih smatram da je tempus fugit imao smisla!

Preispitivanje je jako bitno i čini razliku između osobe svjesne svojih granica i prednosti, i s druge strane, ego manijaka koji misli da mu je “svaka zlatna”.

Svojedobno si javnost obavijestila o svojoj odluci da ćeš živjeti samo od glazbe i svog stvaralaštva, bez dodatnih “uredskih” poslova. Što ti je neočekivano donijela ta odluka? Je li bilo trenutaka u kojima si “požalila”, poželjela se vratiti prevođenju?
Znalo mi je biti dosadno bez prijevoda jer sam zbilja voljela prevoditi. Prevođenje je samotnjački posao i nudio mi je dobar kontrast u odnosu na svjetla pozornice. S vremena na vrijeme znam uzeti neki komad teksta i prevesti ga, kako ne bih u potpunosti izgubila dodir s tom vještinom koju sam godinama brusila. Prevođenje mi je nekoć bio posao, a muzika hobi. Od 2010. ta su dva segmenta mog života zamijenila mjesto. Kad sam se vratila iz Bruxellesa, nakon sudjelovanja u muzičkom projektu “Diversidad”, shvatila sam da si više ne mogu lagati i da sam muzičar. Lako je to bilo objasniti sebi, ali mama i tata su se hvatali za glavu… (smijeh)

Grupa Elemental osnovana je 1998. godine, a “Ilica” je njihov osmi studijski album (Foto: Kristijan Smok)

Koja je glavna razlika između Remi reperice i Remi pjesnikinje?
Reperica je malo glasnija. I ne drhti joj ruka kad primi mikrofon.

Misliš li da si dovoljno cijenjena za svoj rad? Koliko ti je važan feedback i gdje ga najviše tražiš?
Vrlo sam zahvalna što postoje ljudi koji prate što radim i što ih to zanima! Nije floskula, ali zaista volim to što radim i vjerujem da se to osjeti. Srčana sam, zato često i “upadam u nevolje” jer iskreno kažem što mislim. U posljednjih nekoliko godina, atmosfera u Hrvatskoj se promijenila i moji stavovi (o politici i društvu) često se percipiraju kao manjinski. No, i to je u redu. Bez obzira na to, smatram da se vrijedi boriti za ono u što vjerujem i što smatram ispravnim. Jednoumlje ne može potrajati dovijeka. Nije mi toliko bitan feedback širokih krugova ljudi, koliko mi je bitno da pred ljudima koji su moj “prvi krug”, ali i pred samom sobom, imam čist obraz.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More